Nakon toga je objasnio zašto je jedan dio radova iako jako dobroih otpao: otpao je zato jer je bio ZAHTJEV INVESTITORA da kvadratura ne bude manja od 40.000 m2. Na stranu to što time krši procedure natječaja, jer broj kvadrata nije bio natječajni zadatak, nego je zadatak da pače, onako kako piše u pravilniku o natječajima: traženja najkvalitetnijeg urbanističko-arhitektonskog, racionalnog i fleksibilnog rješenja, ovim je jasno dao do znanja da URBANISTIČKOG PLANIRANJA NEMA u gradu Zgrebu (ni okolici), a da je institucija natječaja jedan vid sa jedne strane uspješnog mazanja očiju javnosti, sa druge uspješno izvlačenje lovice od investitora vrhovima arhitektonskih institucija, a sa treće investitoru se daje potpuna sloboda da od bilo koje parcele u gradu napravi bilo što, koji kupuje na taj način svoju slobodi za kreativno developersko vizionarstvo, kako bi kriza brže i uspješnije eskalirala.