Jer, koliko god u toj operi bilo elemenata spektakla, riječ je ipak o primarno komornoj intimnoj drami, usredotočenoj na za operu devetnaestoga stoljeća tipičan ljubavni trokut (Aida-Amneris-Radames).

Potencijalno najjači element predstave, scenografija Csabe Antala, mogla je poslužiti kao sredstvo prikazivanja razdvojenosti privatnih i javnih prostora; no, sve se ispremiješalo na zakretnoj pozornici, čija beskonačna vrtnja izaziva vrtoglavicu; po dvama se stubištima svako malo netko penje ili spušta, a da se zapravo ne zna zašto; najveći promašaj je svojevrstan uvis podignut lift, koji će u finalu poslužiti kao grobnica Aida i Radames, čini se, ne umiru zato što su živi zakopani, nego zato što ih nitko nije došao izbaviti iz zaglavljenoga dizala. (Ispod kojeg nariče mafijaška udovica Amneris, koja bi trebala biti iznad kobne grobnice.) Kao posebna dodana vrijednost, tu su i asinkrono realizirana koreografija Józsefa Hámora (je li riječ o persiflaži?

Radames je prije svega egipatski vojnik a tek zatim ljubavnik (ali ljubav će i njega skinuti sa zvijezda i pretvoriti u običnog čovjeka).

Izložba " Viktor Bušljeta - Nezaboravni riječki Radames " bit će otvorena na dan premijerne izvedbe Verdijeve opere " Aida " u petak, 22. veljače 2013. u 18.30 sati u foyeru riječkog HNK Ivana pl. Zajca.

Kad je Bušljeta djelovao na našim prostorima, i kad je godinama bio prvi izbor za tzv. željezni repertoar, nije trebalo razmišljati gdje nam je Radames, Manrico, Riccardo, Vojvoda od Mantove, Turiddu, Pollione, Andrea Chenier, Rodolfo.

Dostojan partner bio je Đani Stipaničev kao Radames, a u ljubavnom se trokutu odlično pjevački nosila Danijela Pintarić (Amneris).

U glavnim ulogama su Hui He, Amarilli Nizza i Micaela Carosi (Aida), Piero Giuliacci i Marco Berti (Radames) te Marianne Cornetti, Elena Manistina i Dolora Zajick (Amneris).

Kad se pojave mladi pjevači od dvadeset i pet, dvadeset i sedam godina, ponude im dramske uloge kao što je Manrico, Otello ili Radames.

Dobar dojam ostavili su bas Michail Ryssov kao Ramfis i bariton Alberto Gazale kao Amonasro, a nešto manji tenor Vladimir Galouzine kao Radames.

Odlični pjevači u glavnim ulogama nosili su čitavu predstavu, a oni su Renata Sabljak kao Aida, Đani Stipaničev kao Radames i Danijela Pintarić kao Amneris, čije su zahtjevne pjevačko-glumačke interpretacije podigle predstavu na višu razinu, ponudivši širok spektar emocionalnih stanja.

Upravo je Amneris ključna uloga, koja prolazi kroz najveće transformacije svojega lika te povezuje radnju izlažući priču iz perspektive izloška u nekomu današnjem arheološkom muzeju (gdje će se Aida i Radames ponovno, u jednomu od života, pronaći).

Prve kritike izašle nakon premijere spominju zavidan zvuk, spektakularnu režiju, te odlične pjevače Ruskinju Olgu Roanko (Aida) i Talijana Landa Bartolinija (Radames).

Više Radames ili Calaf negoli Pollione, ponekad nedorečena tonskog fokusa u visinama, no koristan zbog rutine s kojom se podigla čujnost na Peristilu, a koju recimo jedan lirski karakter ne bi moguće mogo iznijeti.

Uostalom, Verdijeva je Aida doista bila samo predložak, jer su autori priče Linda Woolverton, Robert Falls i David Henry Hwang bili skloni promjenama koje su smanjile političku, a naglasile ljubavnu dimenziju trokuta Aida-Radames-Amneris (trio u pjesmi Zar pogriješila sam ja? u kojoj troje propituje svaki za sebe svoju ljubavnu odluku, kritičari su proglasili pop ekvivalentom veličini i zvukovnom intenzitetu opere).

Komedijin ansambl ispričao je Brođanima priču o Aidi, nubijskoj princezi koju je zarobio egipatski vojskovođa Radames.

Okolnosti se zakompliciraju kada se Aida i Radames zaljube, a otkriće njihove tajne odvodi ih u grobnicu u kojoj, naredbom Amneris, zajedno moraju umrijeti.

No na toj smo premijeri imali problem pjevačke podjele (posebno tenor, Radames), pa ne mogu skriti zadovoljstvo što ove godine imamo jednu vrhunski izbalansiranu podjelu.

Daniela Longhi kao Aida, tamnoputa ljepotica Carolyn Sebron kao Amneris i bojom lirski, a karakterom i izrazom sasvim dovoljno dramski Radames Marija Malagninija briljirali su mekoćom verdijevskoga fraziranja, dinamičkim nijansiranjem i sigurnošću visokih tonova.

Na premijeri će nastupiti Ivica Trubić kao Kralj Egipta, Dubravka Šeparović Mušović kao Amneris, Kristina Kolar kao Aida i Efe Kislali kao Radames.

Radames, pobjednički egipatski ratnik zaljubljen je u Aidu, porobljenu etiopsku princezu.

Kao Radames bio mi je fantastičan Jose Cura s kojim sam pjevala Aidu u Ateni, zgodan je, pravi macho, a pjeva s puno strasti.

Aida je nubijska princeza koju je zarobio egipatski vojskovođa Radames.

Umjesto toga, Radames je šalje da bude sluškinja njegovoj zaručnici, egipatskoj princezi Amneris.

S druge strane, Radames u Aidi prepoznaje dostojanstvo koje bi i sam želio posjedovati te se zaljubi u nju, a ona mu uzvraća osjećaje.

Violeta Urmana kao Aida ovladala je majstorstvom verdijevskoga pjevanja, a Roberto Alagna bio je pristojan Radames.Iako je na premijeri bio pristojan Radames, tenor Roberto Alagna izazvao je nazapamćen skandal na trećoj izvedbi.

Njezin partner, tenor Kristjan Johannsson, kojeg pamtimo kao vrsnog Radamesa u veronskoj Areni (njegova kreacija tog lika, s tog mjesta, završila je i na CD-u, a u veronskoj se Areni, u istoj ovoj ulozi, zatekao maestro Šutej i ovog ljeta, kad je uskočio u već postojeću produkciju Aide neposredno prije nego što će postaviti Verdijeva Rigoletta sa salavnim Leom Nuccijem u naslovnoj ulozi), idealni je Radames sa specifičnom, metalno obojenom bojom glasa, pa je prava sreća što ga je na svojem terenu mogla čuti i hrvatska publika.

Takvih se neprimjerenosti može dosta nabrojiti: morbidna druga slika, mlade robinje koje bi u ariji Aide na Nilu trebale predstavljati njezinu domovinu o kojoj pjeva, roblje koje u duetu Aide i Amonasra nosi ljudske udove i glavu što u konačnici izaziva smijeh a ne užas, Radames koji na ljubavni sastanak dolazi pijan i u pratnji drugih žena, do završnog dueta koji bi trebao biti u podzemnoj grobnici a prebačen je na neku vrstu lovačke čeke ili, kako netko reče, lifta koji se zaglavio u robnoj kući, dok Amneris ostaje ispod njih.

To su prije svega naslovne uloge u Wagnerovim operama Parsifal i Lohengrin, zatim uloge u Verdijevim operama kao što su Radames, Manrico, Otello, Ricardo, Don Carlos (Aida, Trubadur, Otello, Krabuljni ples, Don Carlos).

Nastupao je na koncertima u Južnoj Americi, Njemačkoj i SAD i učestvovao na više festivala kao profesor i kao izvođač na Festival de Musica de Londrina, Festival de Inverno de Campos do Jordao, Seminario de Musica de Montenegro, Curso de Verao de Brasilia, Festival de Vale Veneto itd. 1997. godine snimio je CD Radames Gnatali, Sonatas e Sonatinas a 1998. godine je učestvovao u snimanju uživo Glazbenog festivala u Londrini od čega je također urađen CD.

Fiorenza Cedolins unijela je u ulogu Liu mnogo topline i pjevanja u pianu, dok je Piero Giuliacci kao Calaf (i Radames u Aidi) morao na bis ponoviti ariju Nessun dorma.