i još ću Te opremiti, draga hercegovačka gošćo u Zagrebu. ovo je glede grada, glede Hrvatske se takvo distinkcija uopće ne radi, naravno. rekao sam da ću rado i oko Neretve žabice jesti... a udebljat se neću, još ćemo i smršavit, sunce moje. kćeri moja, što bi zločesti čiro reko, jer njemu su, hm, sve kćeri... zločesti striko. osobno, ne cijenim ponašanje takvih ljudi, a najmanje flundri iz medija, ali što ćete, moramo još malo čekat da se nakradu, kao naša dijana, ili da se potroše u eksploziji primitivizma, poput svih ostalih, jer iz medijske teorije i tv-prakse svijeta pojma nemaju, a da ne velim o onome što im stvarno treba pri samom poslu - ZNANJE, OGROMNO, ZA MOĆ FORMIRAT UOPĆE EMISIJU ILI PITANJE, ILI - NAJVAŽNIJE, MENTALNU TRANZICIJU OVOG NARODA, DA MI JE SITNE FLUNDRE NE FORMIRAJU, NEDAJ BOŽE. jebe mi se za elitu lažnu, za te jadnike udarene, jer imamo ovdje još četiri milijuna i nešto HRVATA I GRAĐANA NAŠIH, ne? ako želiš rafiniranu ljubav i suptilne osjećaje i gajenje jako ali kulturno osjećaja gorenja među nogicama, dakle - glede ugljevlja užarenog među nogicama, pogledaj si draga andrew-a miller-a, " mala pripovijest koja se bavi ljubavlju ". ulrich woelk, " Liebespaare ". što kad je SLOBODA za šaranje nastala zapravo iz konfuzije i krivo shvaćenog liberalizma i nemogućnosti razumne orijentacije?