Obozavala sam ragovarati s tobom, ma bio mi je gust i samo slusati te dok pricas o necemu sto volis.. eh, da se bar razgovori mogu arhivirati poput mailova.. da bar.. slusala bih tvoj smijeh, vracala snimku nebrojeno puta unazad.. nista mi nije bilo milije od tvojih osmijeha.. dovoljan je dokaz sto sam sinoc citajuci jedan od mailova prizvala u misli onaj dan kad si me sprdao zbog stucanja, a kasnije si i ti poceo.. ajme kako smo se smijali.. ma cula sam nas sinoc, vjeruj mi da jesam.. rekao bi mi sad da ostavim proslost tamo gdje treba biti, da ne patim sama sebe.. no kad je o tebi rijec nikako ne uspijevam.. mozda i zato sto ne zelim.. i osjecam se poput nekakvog sudca koji treba odluciti sto s tobom, ali ja to ne mogu..