Istraživanje kod žena pokazalo je da 75 % osoba koje spadaju u velike konzumente rajčice, imaju 3,5 do 4,7 puta manji rizik od raka cerviksa u odnosu na kontrolnu skupinu.

Zbog proširenosti na sve dobne skupine u oba spola i mogućih ozbiljnih posljedica ove su bolesti od posebne važnosti za demografsku sliku i zahtjevaju određenu populacijsku zdravstvenu politiku (žena inficirana visokorizičnim tipom HPV-a ima do 150 puta veći rizik za razvoj raka cerviksa od nezaražene), istakla je tijekom predavanja mr. sc. dr. Lada Magdić, voditeljica Centra za planiranje obitelji i članica Vladinog Savjeta za populacijsku politiku Republike Hrvatske.

Međutim, čak u idealnim uvjetima, pri cijepljenju djevojčica prije spolne aktivnosti, nije lako odgovoriti na pitanje u kolikoj je mjeri zaštićena, tj. koliko se cijepljenjem smanjuje rizik od kasnijeg razvoja intraepitelnih neoplazija i raka cerviksa.

Infekcija visokorizičnim (onkogenim) HPV-om izrazito je povezana s nastankom cervikalnog karcinoma s relativnim rizikom 80 do 130, a istovrsna je statistička povezanost pušenja i raka pluća 10 do 15. Drugim riječima, povezanost HPV-a i raka cerviksa najmanje je deset puta jača nego povezanost pušenja i raka pluća.

Dijagnoza intraepitelijalne neoplazije i raka cerviksa... postavlja se na temelju eksfolijativne citologije, kolposkopije i biopsije.

Slina puža je trenutačno u kliničkim ispitivanjima za liječenje raka cerviksa kod žena koje su oboljele u prvom stadiju bolesti.

Iako se o saznanju može samo spekulirati, manji broj slučajeva raka cerviksa je jako dobra vijest

S javnozdravstvenog stanovišta, značajno smanjenje incidencije raka cerviksa i smrtnosti od raka cerviksa može se postići sustavnim cijepljenjem, što podrazumijeva uvođenje cjepiva u Program obveznih cijepljenja.

Znatno ranije smanjenje učestalosti bolesti i smrtnosti od raka cerviksa može se postići uvođenjem organiziranog probira, što podrazumijeva pozivanje svih djevojaka i žena svake tri godine na ginekološki pregled i uzimanje obrisaka cerviksa s citološkim pregledom.

Organiziranim probirom bi se već unutar par godina smanjila incidencija invazivnog raka cerviksa i smrtnost od istoga, a cijepljenjem bi se već unutar nekoliko godina smanjila incidencija premalignih intraepitelnih lezija cerviksa, a za nekoliko desetljeća bi se zamijetilo dodatno smanjenje raka cerviksa na račun cijepljenja.

Razvoju raka cerviksa prethode promjene koje se histološki stupnjuju od lagane do teške displazije, a mogu se sa dobrom osjetljivošću prepoznati i u papa-razmazima Te se promjene danas obuhvaćaju kraticom CIN (cervikalna intraepitelna neoplazija), a stupnjuju se u 3 stadija prema jačini promjena.

Glavni uzročnik raka cerviksa je HPV virus.

Izabrani ginekolog uključuje se u aktivnosti za rano otkrivanje raka cerviksa uterusa kod svojih korisnica koje obuhvaćaju planiranje, pozivanje žena na pregled, pregled i uzimanje cervikalnog razmaza, praćenje žena i izvještavanje Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo.

Papanicolaua, koji je razvio Papa-test 1928. godine i publicirao opis njegove uporabe u otkrivanju raka cerviksa maternice 1943. godine, rak grlića maternice je još uvijek ogroman problem za žensko zdravlje.

Za razliku od većine ostalih malignih tumora gdje je prosječna dob u vrijeme smrti 72 godine života, prosječna dob žena koje umiru od raka cerviksa je 57 godina.

Dokazano je da je povezanost postojeće i perzistentne HPV infekcije onkogenim tipovima virusa i nastanka raka cerviksa deset puta jača nego povezanost pušenja i nastanka raka pluća.

Nažalost, studije koje su se bavile utjecajem suplementacije na razvoj raka cerviksa za sada nisu imale rezulatate iz kojih bi se izvukli konačni zaključci.

Ipak, ne smije se zanemariti poprilično dobro dokumentirana veza između spomenutih nutrijenata i HPV infekcije, displazije i raka cerviksa.

Biomarkeri p16/Ki-67 u ranom otkriću raka cerviksa

Nova saznanja na području raka ušća maternice, prvenstveno otkriće HPV-a kao uzročnika raka cerviksa, vratilo je značaj i upotrebu kolposkopije na mjesto koje joj pripada, uz bok citologije.

U trudnoći se otkrije 3 puta više raka cerviksa u stadiju I nego izvan trudnoće.

Poznato je da se HPV pronađe DNA testiranjem u 99,7 posto svih karcinoma cerviksa, te da je nedijagnosticirana i neliječena dugogodišnja perzistentna infekcija onkogenim tipovima HPV osnovni ' ' okidač ' ' za mogući razvoj raka cerviksa.

Individualno cijepljenje smanjuje cijepljenoj djevojci životni rizik za obolijevanje od raka cerviksa.

Individualnim cijepljenjem se ne može postići značajno smanjenje incidencije raka cerviksa u populaciji.

Slični rezultati dobiveni su i u studijama o ulozi vitamina A na razvoj raka cerviksa.

Naime, uočeno je da žene sa najnižom razinom vitamina A u serumu imaju 4,5 puta veći rizik za razvoj raka cerviksa u odnosu na žene sa najvišim razinama vitamina A u serumu.

Doduše, svaka cijepljena djevojčica će imati smanjen rizika za razvoj raka cerviksa, ali takvim načinom cijepljenja neće biti smanjena incidencija raka u populaciji (cijepi se svaka druga djevojčica u svakom drugom gradu, pa se slijedeća generacija preskoči, pa se ponovno pokrene inicijativa).

Pušenje predstavlja najznačajniji čimbenik pojavnosti cervikalne displazije i neovisni je rizični čimbenik u nastanku raka cerviksa.

Eduard Vrdoljak razvio je u Splitu trenutačno najuspješniju proceduru na svijetu u liječenju poodmaklog stadija raka cerviksa i pomaknuo granice uspješnog izlječenja sa 70 posto, koliko je iznosio svjetski prosjek, na čak 95 posto.

HPV (Humani Papiloma Virus) - genitalne infekcije značajne su zbog opće rasprostranjenosti na sve dobne skupine i mada je većina prolaznog tijeka u 5 % inficiranih moguće su ozbiljne posljedice od kojih je najozbiljnija nastanak karcinoma cerviksa (žena inficirana visokorizičnim tipom HPV ima 150 puta veći rizik za nastanak raka cerviksa od nezaražene) i drugih karcinoma anogenitalne regije u oba spola.