U kratko vrijeme smo realizirali festival uz postojanje nekih tužbi, pozornica je bila nikad bolja, što zahvaljujem Slavenu Raosu, a moja ekipa je bila sjajna i vrhunski odradila svoj posao.

Vlado Raos (Nasmijana neba), prof. Ivan Petričević (Raosovo okobiokovlje) i prof. Ivan Bekavac-Basić (Onomoastički prinosi Ivanau Raosu) svatko na svoj način govorili su o Ivanu Raosu.

Njihovi predstavnici uručit će i nagradu za najbolji monodramski tekst riječi su predsjednice Udruge Raosovi dani prof. Branke Buljan. Obrazloženje nagrade pročitat će i predsjednik stručnog povjerenstva dr. sc. Nedjeljko Mihanović, a izbor iz Raosove zbirke pjesama " Rime i ritmovi " čitat će Nevenka Nekić, Mara Pezo, Anita Rebić, Branka Buljan i Nikša Rebić, dok će Mara Ožić-Bebek govoriti Esej o Raosu.

I Raosu i Pecniku svidjela se činjenica da SDP-ovi zastupnici nisu sudjelovali u aktualnom satu te time, kako kaže Pecnik, nisu zamarali naručenim pitanjima. Postavljanjem podilazećih pitanja dobili bi nešto kontraproduktivno i to bi se prepoznalo, dopunjuje ga Raos.

Za spomenik Ivanu Raosu još nisu isprošene pare pa sinovima ostaje raditi dalje na galantarskoj tradiciji.

Režirao je i jednu od najpopularnijih hrvatskih televizijskih serija Prosjaci i sinovi (1971, prema Ivanu Raosu) te nekoliko kratkometražnih dokumentarnih filmova, od kojih su najzapaženiji oni likovne tematike (npr.

Tko će, kao normalan razdjeljitelj dobra i zla, stoljećima pisati o recimo; Mesiću, Josipoviću, Matvejeviću, Jergoviću, Pusićima, Goldsteinima.. i sličnih, pozitivno??, kao recimo; o harangiranom akademiku Novaku, pa Aralici, Tadijanoviću, Raosu, Marinkoviću.. AG. Matošu, SS.Kranjčeviću, Preradoviću itd.. itd.. hoće, ali tko?.. pa naravno isti koji i o lešini s bandere pišu milenijima.. mas ončići, krivi scienzi, talmudisti, (" Krist je sin jedne menstruirane.

Književna manifestacija " Raosovi dani ", posvećena hrvatskom književniku Ivanu Raosu, održaje se u njegovom rodnom mjestu Medov Dolac, u 7. mjesecu svake godine.

Riječ je o - drž ' te se sad - književniku Predragu Raosu.

Dok je još donekle jasno forsiranje HSS-ova predsjednika Friščića, kojem je za obraćanje biračkom tijelu daleko važnije umijeće popravka traktora od govorničke vještine, nikako nije jasno guranje političkog« filozofa »i marginalca Kovačevića, proslavljenog« znanjem »o madracima (vidi: Vesna Pusić), a još manje je jasan motiv da se svjetla pozornice daju egzibicionistu i cirkusantu Raosu, kojem je čak i Malnar u svojoj« Mori »dijelio vritnjake.

Predratna Imotska krajina, poznata po regrutaciji brojne i osebujne vojske prosjaka, galantara i torbara, poslužila je književniku Ivanu Raosu za scenarij podijeljen u 13 epizoda, prema kojem je Antun Vrdoljak 1971. režirao televizijsku seriju Prosjaci i sinovi.

Također jedno Veliko od srca hvala Dječjoj bolnici Srebrnjak a pogotovo primariusu doktoru Raosu, doktorici Kovač te medicinskom osoblju dječjeg odjela a posebno medicinskim sestrama Mariji i Martini.

Stoga, vjerujemo li politologu Raosu, a nema razloga za suprotno, proizlazi da ipak spomenik u Srbu nisu podigli komunisti, jer su imaginarni, nego ' antifašisti ', jer jedino oni preostaju, izuzmemo li četnike.

Moglo bi se zamjeriti Raosu što njegov ludizam često nalikuje nihilističkom mlaćenju prazne slame, no takav ćemo argument uzeti u obzir samo ako prihvatimo ideju po kojoj bi književnost trebala nuditi konkretna politička rješenja.

U toploj kolovoškoj noći, podno istih onih zvijezda koje su svijetlile Raosu, među starim kamenim dvorovima koji pričaju svoje duge i spore priče čuti misli djedova i baka, starih seoskih lola bio je doživljaj.

Sveudilj pod svojom krilitacom ' Naprijed nazad ', koja je Raosu poslužila kao naslov.

Primjerice, Ulica Ivana Raosa nije u vlasništvu pokojnoga književnika, natpisom je tek iskazana njezina pripadnost Ivanu Raosu.

Anti Raosu, od strane Damir Skelina prezentiran je koncept humanitarnog projekta DODIR DOBROTE koji umjesto pukog sakupljanja humanitarnih sredstava ima za cilj i promicanje kontinuiteta, sustavnosti i kvalitativne disperzije humanitarnih sredstava.

Osobne nagrade dodijeljene su prof. dr. Miljenku Grgiću, Ivanu Kljakoviću-Gašpiću, Anti Raosu, Karlu Reitoberu, Yolandi Tabak Raibaldi.

U Medovu Dolcu do 4. kolovoza traje književna manifestacija 15. Raosovi dani posvećena hrvatskom piscu Ivanu Raosu (Medov Dolac, 1921. - Split, 1987.) u sklopu koje će Društvo hrvatskih književnika i Udruga Raosovi dani dodijeliti nagradu Ivan Raos za najbolji monodramski tekst objavljen na hrvatskom jeziku u tekućoj godini.

Prođu jedan pored drugoga, Miljenko jedva primjetno kimne, Raos ga kratko pogleda preko oka, promrmlja nešto u znak polupozdrava; Miljenku se učini da se Raosu brk smije, taj podrugljivi brk, ali ne odreagira Jerga, ta mačak je on - barem ne odmah, nego pričeka da Raos par koraka odmakne, pa se duboko zadere, ne okrećući se: " Otac ti je bitno bolji pisac od tebe bio. " Raos stade, okrete se, pa udre u grohotan grohot prateći mutnim pogledom čupavu priliku koja je odmicala niz ulicu, i smijao se od srca sve dok Jerga nije u magli nestao.

Prema Raosu, zasad nema jasnih naznaka da će IDS napustiti Vladinu koaliciju.

Na grobu je književniku Raosu prigodno slovo održao ovogodišnji lauerat Mladen Vuković rekavši da ga je nadahnjivala riječ na posmrtnoj postelji don Pavla smijte se, što više se smijte.

Raosu bi trebalo zabraniti dozivotno pisanje za onaj text kakva je budala. je. pretjeruje u pičku materinu s tim černobilom, zato sam napisao da nije najstručniji tekst. ostatak teksa je relativno ok i nema tu previše mudrovanja. nuklearke nisu loša stvar i neće se rađati trogrbe deve. ne treba zaboraviti pozadinu nesreće.

Policajac je Raosu nakon što je izašao iz auta, zapovijedio da legne na tlo, no on se vratio u auto i aktivirao bombu.

Niste ni do koljena Raosu, curke

Zato svaka čast Predragu Raosu, jednom od dvije osobe (druga je Vedrana Rudan) koje su jedini ozbiljni kandidati za moralne uzore naciji, kategorija: javni istupi muškarac i javni istupi žena.

O nestalim očevima i nesahranjenim, koje su ubile ruke Udbe, koji su nestali u ratovima zbog totalitarizama bilo kojih boja, često s vođama bez savjesti, možda je najpotresniju priču u hrvatskoj književnosti napisao Dalibor Cvitan pišući o Mati Raosu: »Nisu Matu mučili samo apstraktni osjećaji bezdomstva i bezzavičajnosti.

je, Mika, niti ja ne govorim o vama već o Raosu

Dugoraćani su bili dominantniji tijekom cijelog susreta zahvaljujući ponajviše danas, vrlo raspoloženim krilnim igračima Raosu i Jerčiću koji su znali pronaći put do protivničke mreže i iz vrlo teških pozicija.