Hvala g. Tomaševiću dotakli ste samu bit Hrvatskog stradanja, no zar nije donesen zakon kojim se zabranjuje svako veličanje totalitarnih sistema pa slijedom toga znači i komunističkog zato nije jasno dali policija ne sankcionira crvenu petokraku jer nesmije ili to nije moguće jer zakon ne dopušta.Ako se sankcionira svako veličanje totalitarnih režima pa što onda ne sankcioniraju nošenje crvene petokrake pod kojom je pobijeno milijun Hrvata, drugi milijun raseljen diljem zemlje.

Ante Pavelic je bio jedan od najvecih izdajnika hrvatstva i Hrvata u cjelini u povijesti... on i njegov pokret je nastao poradi vjekovne teznje Hrvata za samostalnom i neovisnom drzavom, ali sve potom i nakon osnutka je bilo ponizavajuce i porazavajuce za narod u cjelini, prepustio je svom mentoru Dalmaciju, Istru, Rijeku, dopustio da se cetnicke horde izivljavaju nad hrvatskim pukom, tu u srcu Dalmacije (u gatima), surovao je otvoreno sa cetnicima i na kraju, ostavio je svoj narod, vojsku na milost i nemilost neprijatelju, dok je sam pokupio sto vise zlata i dragocijenosti, pobjegavsi glavom bez obzira... ponavljam, ni on ni Tito poslije nisu narodu hrvatskom donijeli NISTA dobro, narod je desetkovan, raseljen, hrvatska rijec je zamrla a sve poradi takvog, radikalnog i nemustog pristupa pri rijesavanju hrvatskog problema i nacionalnosti... najveci nas politicar modernijeg doba nije uzalud govorio da ne idemo ko guske u maglu, bezglavo i ne razmisljajuci o posljedicama... sigurno je postojalo i drugih nacina ili mogucnosti ali sad je tako kako je a mi se moramo napokon okrenuti buducnosti gdje MORAMO svi biti slozni u nastojanju da zemlju priblizimo europskim tokovima i stremljenjima

Ni sanjala nije da bi ratna razaranja mogla spriječiti druženja, jer veliki broj obitelji je raseljen,....

Tako u povijesnim izvorima nikad nije zabilježeno da su Turci prodrli na Vir, pa čak niti za kratkotrajne okupacije Nina tijekom rata godine 1570. 1573. Tijekom kandijskog rata od 1645. 1669. g grad Nin će 1646. g. zbog nemogućnosti obrane od Turaka biti skoro u potpunosti raseljen i uništen od strane same Venecije.

»Kupres po Titovom naređenju u jesen 1943. godine spaljen, razrušen i raseljen« (bez obzira na nevine civile), kako je to zapisao jedan od partizanskih generala.

dragi potješe, meni su apsolutni i relativni brojevi otprilike kao i slova abecede.... sve se može zalomiti, ali da to namjerno bucam.... teško dakle, prema procjenama broj Hrvata se kreće nešto više od 7 milijuna, od kojih dio živi na drevnim ognjištima, a dio je raseljen. s obzirom da hrvati na balkanu nisu raseljavani, nego su autohtoni, a spletom političkih silnica se se zatekli u nekoliko država, sve hrvate u hrvatskoj, bih, crnoj gori tretiramo kao autohtone, dakle neraseljene tu ti dođe sumalo pa 5 milijuna ljudi. onih oko 2 - 2,5 milijuna živi raseljeno.

Primjenom prekomjerne predostrožnosti preveliki broj ljudi je, prema rezultatima ovog i brojnih drugih istraživanja, bio raseljen i time su ti ljudi bili nepotrebno izloženi stvarnim brojnim rizicima (npr. stres, društveni problemi itd.).

Ona je ostavila pustoš u duhovnom i kulturološkom tkivu hrvatskoga naroda, jer je ubijen, ušutkan i raseljen veliki broj intelektualaca, posebno katoličkih, svećenika, redovnika i redovnica, kako bi se lakše ukorjenjivala ideologija marksističkog i bezbožničkog obilježja.

Pa tko je vičniji svim tim evropskim i belosvjetskim igrama i tko je više iscirkuliran, raseljen i povezan sa svijetom.

Oko dva milijuna ljudi pogođeno je krizom u Siriji, a više od milijun je raseljen unutar same zemlje zbog sukoba oko Damaska i Aleppa te drugih regija, navode udruge.

Prostor je nasilno raseljen 1941. godine baš kao i kasnije Udbina, a crkvu sv. Augustina srušili su« oslobodioci »nakon 2. svjetskog rata za potrebe pražnjenja prostora za Titovo lovište.

Značajan broj Hrvata-katolika izbjeglo je i s područja drugog post-daytonskog entiteta Federacije Bosne i Hercegovine ili je bio interno raseljen u tom entitetu.

Stoga selo Kukujevci i njegov narod, koji danas živi raseljen u preko 120 mjesta diljem Hrvatske, zaslužuje hrvatsku i svjetsku pozornost i pomno istraživanje toga fenomena.

Srpski narod je zapravo nesretan, raseljen narod, a Srbija nakon 5. listopada stalno propušta šansu da se konačno okrene svijetu i postane lokomotiva cijele regije.

Kupres je tada spaljen i posve raseljen.

Jednostavno, narod je bio prisilno raseljen.

Naš narod je bio raseljen i nakon povratka sve smo obnavljali svojim sredstvima, narod se počeo pomalo vraćati.

Ovaj narod u Vinici je toliko raseljen i pogubljen po bijelome svijetu da se za njega nema više tko istinski zauzeti, a ovo što je ostalo jedva da nađe još malo snage da se nosi sa teškoćama života na rodnoj grudi.

Prezimena su spomenici naše opstojnosti (tako s pravom glasi i prvo poglavlje studije o hrvatskim prezimenima): u prezimenu se o č ituju brojni skriveni sadržaji: topografski, vjerski, narodnosni, jezi č ni, a iznad svega iz njih se o č ituje duboka rodbinska veza od prvoga poznatog (ili nepoznatoga) nosioca prezimena kroz brojne generacije koje č ine neprekinuti živi lanac života jednoga roda koje se prezimenom prepoznaje u domovini, ali i kad je raseljen u stranim zemljama.

Znatan ja dio stanovništva raseljen, a u Istru doselilo oko 15.000 Latina iz Italije.

Od tada je đurđevački kraj bio raseljen i opustošen, ali je Stari grad uspješno odolijevao svim napadima Turaka i nikad nije bio osvojen.

kada bi bio slučaj da su krščani u bosni iste etničke pripadnosti kao muslimani, onda bi ovo što pišeš imalo imalo smisla. ti uporno povlačiš paralele s narodima s kojima ih ne možeš povući jer tamo ne postoji etnokonfesionalna dihotomija. da postoji dio talijana koji slave jupitera i danas, ili hrvata koji slave peruna, ili danaca koji slave odina, onda bi ovo što pišeš imalo smisla. međutim takvih nema. no da ima, onda bi njihova spona s predkrščanskim razdobljem bila veća nego onih koji slave isusa. isto je tako mnogo veća spona krščana u bosni s razdobljem krščanske bosne, nego muslimana. to je neosporno. u bosni se nije desilo to da je srednjovijekovna zajednica bošnjana prešla na islam, kao što su stari hrvati prešli na krščanstvo. naprotiv, prešao je samo dio te zajednice, a jedan veliki dio sačuvao je krščansku vjeru. isti žive i danas u bosni, ali nažalost velika ih večina živi u hrvatskoj. svatko tko zna kakove su bile migracije u vrijeme otomanske imperije, zna koliko je veliki broj bošnjana katolika raseljen diljem današnje hrvatske i šire, mnogo veći dio negoli je ostao u bosni. kada pak govorimo o muslimanima, isti samo MANJIM dijelom vuku porijeklo od islamiziranog stanovništva stare bosanske države. ogroman dio muslimana vuće porijeklo od islamiziranog stanovništva hrvatske, srpske, ugarske, crnogorske države, bilo da govorimo o onima u turskoj hrvatskoj ili sandžaku, ili o masi koja se uselila u BIH nakon što su okolne zemlje istjerale turke. i samo taj islamizirani dio starih bošnjana razvio je ETNIČKI OSJEČAJ BOŠNJAŠTVA. to je neosporna činjenica koju možemo vidjeti svakim danom. nema ETNIČKOG bošnjaštva kod autohtonih bošnjana koji nisu primili islam. ali ga ima kod muslimana srbije, hrvatske i crne gore koji su primili islam. naravno da se kod muslimana sačuvalo nešto od predislamskog razdoblja, ali ni približno kao kod katolika. a ETNIČKO bošnjaštvo formiralo se samo kod muslimana. ja ovdje naglašavam riječ etničko, jer mnogi koji ovdje govore uopće očito ne znaju za porijeklo i značenje te rijeći. meni nije niti jednom napamet palo da dokazujem hrvatski etnički osjećaj u srednjem vijeku, niti bilo koji etnički osjećaj, jer očito pojedini sugovornici ovdje ne znaju da etnički osjećaj gotovo i ne postoji u srednjovijekovnoj europi. večina naroda ima samo regionalni, parohijalni ili vjerski indentitet, dok je enticitet nešto maglovito i posve nejasno. ali postoje stanovniti etnički markeri, OBILJEŽJA po kojima se neka grupa razlikuje od druge i to je najviše što možemo za srednji vijek reći o nečijem etnciitetu. mi ćemo germane nazivat germanima bez obzira što do devetog stoljeća oni nemaju nikakvog naziva za svoju zajednicu, već samo naziv " walha " za one koji nisu germani. onda su u devetom stoljeću tazvili termin " diutisch " za svoj jezik, a tek u 15. za " deutsch " za svoj narod. isto tako engleze ćemo od 5. stoljeća nazivati anglo-sasima, iako takav osjećaj oni još nemaju. ali imaju opet izraz " walha " ili " welsh " za kelte i romane, i opet njih kelti nazivaju " sasanages " a normani " saxones " sve skupa. prostor bosne i hrvatske nazivan je u kasnom srednjem vijeku na zapadu, u duhu humanizma, " ilirskim zemljama ", dakle kao jedna etnička cijelina. isto tako ih i turci poistovječuju. dokazivati etnički osjećaj ovoga ili onoga u srednjem vijeku pritom je posve promašeno, jer ćemo njega naći tek kod rijetkih pisaca, intelektualaca koji se time bave, i opet je sve to vrlo maglovito, jer se sve do formiranja modernih nacija etničke skupine konstantno reproduciraju, transformiraju, konstitutiraju nanovo. ono što je bitno su etnički MARKERI. od 15. - 18. stoljeća more je katolika iz bosne naselilo postor hrvatske. samo nakon pohoda eugena savojskog preko 100 000 ih je došlo u hrvatsku. međutim, tu nisu razvili osjećaj različitosti u donosu na domicilne hrvate. dapaće, taj osjećaj različitosti, samobitnosti u odnosu na narod preko une i save nisu razvili ni katolici u bosni, već posve nasuprot, snažan osjećaj etničkog jedinstva. iz jednostavna razloga što neke etničke razlike između pere iz usore i marka iz požege, stipe iz vareša i ive iz sinja, ili marije iz viteza i ane iz gospića niti nema. niti ih je bilo između hrvoja vukčića hrvatinića i tvrtka kotormanića prije mnogo stoljeća. i opet, to ne znači da muslimani-bošnjaci nemaju ništa sa srednjovijekovnom bosnom, već samo da je njihov identitet mnogo manje obilježen tim razdobljem nego identitet bosanskih hrvata. unatoč činjenici da se danas pomodno i oportunistički pozivaju na to razdoblje, u svom identitetu imaju mnogo manje istoga nego hrvati. skrivali to kao zmija noge, ne mogu promijeniti činjenicu da su za njih srednjovijekovni vladari, dokumenti, spomenici itd. bili donedavno nešto strano, " kaursko ", tuđe.

Palestinsko pitanje ce jednostavno nestati a narod ce biti raseljen po susjednim drzavama.

Vukovar će biti raseljen po cijeloj Hrvatskoj.

Ujedinjeni narodi priop ć ili su da je u Darfuru najgora humanitarna kriza u svijetu te da je 50.000 ljudi ubijeno, a najmanje jedan milijun je raseljen otkad su dvije pobunjeni č ke skupine stupile u sukobe s vladinim snagama u velja č i prošle godine.

Potpisivanjem spornih ugovora ta pomoć se bitno smanjila i preusmjerila za pomoć KC u BiH, Srbiji i drugim državama bivše Jugoslavije jer one nemaju pomoć svojih država a broj vjernika je zbog rata raseljen i bitno smanjen i ti vjernici koji su se vratili su slabog materijalnog stanja pa je i njima potrebna pomoć.

Nasu nesrecu sto smo kao narod raseljen po svim drzavama svijeta moramo pretvoriti u srecu i zajednicki stvarati novu buducnost.

Nimrod je poistovjećen i s mitološkim Phoroneusom, koji je živio još dok su ljudi govorili jedan jezik, kad je započela zbrka s jezicima, te kad je ljudski rod bio raseljen na sve strane.

Bilo je to vrijeme slično onome vremenu u Starom zavjetu kad je izraelski narod bio potlačen i raseljen, pa je prorok Jeremija u svojim Tužaljkama molio: ' Spomeni se, Gospode, što nas je snašlo...

Ivo Josipović u svom izlaganju istaknuo je kako romski narod je raseljen i naseljen po čitavom svijetu i zato ga možemo smatrati svjetskim narodom, no iako nema vlastitu državu, u Hrvatskoj ima svoju državu koja uskoro postaje punopravna članica Europske unije.