Zašto bismo nakon tolikog partizansko-komunistièkog tzv. pobjednièkoga svjesnog falsificiranja povijesti morali prihvaæati da je taj povijesni sud o Budaku istinit ili vjerodostojan«, pita se u posljednjem broju Glasa koncila komentator Ivan Mikleniæ. nbsp; nbsp; nbsp; U komentaru naslovljenom »I najmanji povod dovoljan za veliki napad na Crkvu«, Glas koncila postavlja i pitanje hoæe li dio javnosti koji je osudio ulogu Crkve u planiranom podizanju spomen ploèe autoru rasnih zakona po istim kriterijima podvrgnuti prosuðivanju Vladimira Nazora, koji je, tvrdi se u crkvenom tjedniku, kao predsjednik Hrvatskoga sabora neposredno nakon rata potpisao više zakona koji su imali katastrofalne posljedice za mnoge posve nevine ljude? nbsp; nbsp; nbsp; U istu ravan s Budakom stavljen je i nobelovac Ivo Andriæ, koji je, tvrdi se, za vladu Kraljevine Jugoslavije sastavljao genocidne upute kako istrijebiti Albance s Kosova. nbsp; nbsp; nbsp; Glas svoje èitatelje upozorava na »neizbježan dojam da se u današnjoj Hrvatskoj svaki pa i najmanji povod ili prilika koriste za žestoki medijski napad na Katolièku Crkvu u Hrvatskoj«, te tvrdi da je vijest o planiranom podizanju spomenika Budaku »izvrsno poslužila budnim i neumornim, ideološki veoma izgraðenim javnim djelatnicima i poslenicima javne rijeèi da još jednom iskažu svoje neraspoloženje, gotovo mržnju prema Katolièkoj Crkvi«. nbsp; nbsp; nbsp; Kao najglasniji glas mrženje prema Crkvi, »Koncil« apostrofira našu novinu, tvrdeæi da je Novi List o »sluèaj Budak« pisao u »maniri govora mržnje, ponavljajuæi doslovne propagandistièke parole iz najtvrðega komunizma, koje su u gotovo svemu hrvatskom odmah vidjele i ustaško«.

Protivnici Budakove rehabilitacije zamjeraju mu potpisivanje rasnih zakona, a da pri tome zanemaruju kako je sama ideja o počasnom arijevstvu, kojom je spašen velik broj Židova, djelom i njegova ideja, te da su isti ti zakoni nametnuti od strane Njemačke uz vrlo jako Budakovo protivljenje.

Desnica mora biti antifašistička, jer mora biti za slobodu, a Mussolini je i prije donošenja rasnih zakona ukinuo mnoge slobode.

Radi li se o nekoj novoj vrsti rasnih zakona?

Mogli su i Lorković i Vokić, još tamo 41., nedugo nakon uvođenja rasnih zakona u svojoj marionetskoj tvorevini podići ustanak protiv Ante, Švabe i Tita.

Politički protivnici Budakove rehabilitacije navode da je on bio potpisnik rasnih zakona na temelju kojih je vršen progon i dijelom fizičko istrjebljenje velikoga broja ljudi, napose Srba, Roma i Židova.

Mile Budak je od primjene (' njegovih '?) rasnih zakona spasio mnoge sveučilišne profesore, Židove i Srbe, ali i o tome nitko ne govori a Arsen-ije Bauk to i ne zna kao što ne zna ni sljedeće: Što se tiče sudbine Miroslava Krleže i Ivana Meštrovića, Mile Budak ih je ne samo zaštitio već je predlagao Paveliću, što je on i prihvatio, da se Miroslava Krležu imenuje intendantom Hrvatskoga državnog kazališta, a Ivana Meštrovića ministrom prosvjete, na što oni nisu pristali

Ali se zato uporno ponavlja laž da je on bio inicijator i podnositelj svih rasnih zakona, a poznato je da je on, zajedno s poglavnikom Pavelićem i još dvojicom ministara, supotpisnik jednog od tih zakona koji se odnosio tek na kulturu.

Svi su oni tamo dovedeni temeljem rasnih zakona, dakle izvršen je genocid nad Romima, Židovima i Srbima kao posljedica provođenja državne politike.

Istraživanje je pokazalo i da Palatucci nije bio policijski šef u Rijeci, nego pomoćnik povjerenika za provođenje rasnih zakona.

Istina, vodeće ustaše morale su se tvrđe postaviti prema zahtjevu za uvođenjem rasnih zakona u NDH.

Slično današnjim pristupnim pregovorima za EU, ustaše su morale dokazati da su " civilizacijski dorasli uvođenju uzvišenih rasnih zakona ", pa niti Židovima u ustaškoj administraciji nije palo na pamet sumnjati u tu " humanu " milost silne Njemačke.

Jednako snažno se borio protiv nepravilnosti nacističkih rasnih zakona ali i protiv progonstva i ubojstava nakon 2. svjetskog rata.

Drugi svjetski rat, primjena rasnih zakona, holokaust, koncentracijski logori, tvornice smrti, milijuni potamanjenih ljudi, sve činjenice od kojih se ledi krv u žilama to je Gestapo.

Dakle, na temelju rasnih zakona u NDH-a nije ubijen ni jedan Židov.

Navedeni je skup održan 9. svibnja 1997. godine, a na njemu je svećenik Vjekoslav Lasić, redovnik dominikanac, svom kolegi Luki Vincetiću dovikivao Vincetiću pederu Govoreći na trgu s kojeg je ustaška vlast NDH neprijatelje režima odvodila u logore i smrt, Vincetić je upozorio da svaku žrtvu tek živi mogu do kraja osmisliti. Ako se politikantski govori o prošlosti u kojoj su ove žrtve pale, ako se zataškava istina o zločinačkom karakteru ustaškog režima za NDH, ako se ideolozima rasnih zakona te marionetske države daju u današnjoj Hrvatskoj imena ulica ili se pojedinci iz tog razdoblja uzdižu u zaslužne Hrvate itd., onda se, iz kršćanske perspektive, čini teški grijeh jer se ismijava Božja ljubav, čiji je odraz čovjek u svom dostojanstvu, kazao je Vincetić s podija Meštrovićeva mauzoleja, praćen uvredama i zvižducima, zaključujući kako je uzvanike antifašiste okupio strah od budućnosti. Stoga je imperativ da se bude čestit spram prošlosti, nije se davao ušutkati Luka.

Dakle zaključio bih: Jasenovac je bio višenamjenski logor NDH: radni, sabirni, prihvatni i tranzitni centar za civile (među kojima je, svakako, najveći broj onih koji su dovedeni temeljem rasnih zakona, što je s motrišta humanizma i kršćanstva nedopustivo), utočište za hrvatske prognanike i izbjeglice, zatočeničko mjesto za zarobljene pripadnike neprijateljskih postrojba, kažnjeničko odredište za pripadnike ustaških postrojba, ali i masovno stratište jer riječ je o tisućama pogubljenih i umrlih od raznovrsnih bolesti, bez obzira što je njihov broj osjetno manji od današnjeg službenog poimeničnog popisa Javne ustanove spomen područja Jasenovac.

Bojim se, jer to su prvi znaci fašizma, prvi znaci nekog novog nasilja, prvi znaci da određeni krugovi desničarskog političkog podzemlja na retorici krvi, tla, nacionalnih svetinja i mržnje, žele graditi pozicije za legalno ili pak ilegalno preuzimanje vlasti, ili pak nasilno rušenje ustavnog poretka.Da bi stvar bila još monstruoznija, ovakvim demonstracijama, organizatori koji se kriju u sjeni iza svojih paravana braniteljskih udruga koje je godinama izdašno financirao, bez ikakvih transparentnih kriterija i pravila HDZ, ne vraćaju nas čak niti u 90 - te, nego u 40 - te godine prošlog stoljeća, za koje smo mnogi vjerovali kako se nikada više neće dogoditi da bi netko u Hrvatskoj pokušao reinstalirati zločinačke ustaške rasne zakone.Potpuno je, dakle, jasno da bi sutrašnji prosvjednici protiv ćirilice na mala ili velika vrata htjeli ponovno uvođenje ustaških rasnih zakona, posebno onih koji su se odnosili na zabranu ćirilice.

Samim uvođenjeme rasnih zakona Hitler je u startu, isključujući 300,000 Židova i polu-Židova iz Wermachta (njemačka vojska), ostao bez 15 potencijalnih divizija.

Što se tiče rasnih zakona protiv Židova, oni su, na žalost, bili na snazi u svim europskim zemljama pod dominacijom Hitlera.

Drugo, zato što će država koja prihvati pravno sljedništvo tzv. NDH istog trena biti izložena zahtjevima (u tom slučaju opravdanim) za obeštećnje žrtava pogubljenih u logorima smrti prvenstveno na osnovi rasnih zakona.

Radi se, naime, o spomeniku podignutom Juri Francetiću, ustaškom istrebljivaču na osnovu rasnih zakona, ratnom zločincu, zapovjedniku zloglasne Crne legije, čovjeku odgovornom za smrt tisuća nedužnih civila, koji su ubijeni samo zato što su bili druge nacionalnosti i/ili vjeroispovijesti.

i ćevom ministru i piscu rasnih zakona. (...) Osim institucije, koja samu sebe smatra moralnom okomicom, a pokazuje nevjerojatni moralni autizam, podizanje Budakova spomenika nitko drugi u Hrvatskoj nije podržao. (...) Problem je što Crkva takvim idejama da je podršku, legitimitet i blagoslov.

Posebno to dolazi do izražaja kod ovako " škakljivih " tema kao što je " Bleiburg ", pa će ekstremni ljevičari tvrditi da je sve što je počinjeno, a svodi se pod pojam " Bleiburg ", počinjeno isključivo radi kažnjavanja zločinaca odgovornih za provođenje holokausta primjenom rasnih zakona, Jasenovac, Jadovno, Đakovo, glinsku crkvu, Gudovac, brojne jame, " čišćenja " terena, djecu s Kozare itd. itd., promatrajući čitavu grupaciju pripadnika poraženih vojski kao zločinca do zločinca.

I kada je bilo svakome jasno da je Hitler pobijedio, bio je u savezu sa Staljinom i pregazio je Francusku, u tom je trenutku Pavelić prihvatio kompromise i iz organizacije koja nije bila protiv Židova počeo taktizirati donošenjem rasnih zakona i time prekoračio granicu koju se ne smije prekoračiti.

Kaze Jovic nema znakova ustashtva, A npr u hrvatskim skolama je jos uvijek dio lektire ustashki ministar Mile Budak, potpisnik rasnih zakona prema kome su masovno istrebljavana djeca, mladja od onih koji ga danas moraju citat.

Podsjećam te, da si mi ostao dužan izvor tvrdnje da je tvoj politički uzor Ante Pavelić tražio ublažavanje rasnih zakona, koje je sam donio.

Odmah po donošenju rasnih zakona, u travnju 1941. godine, nadbiskup Alojzije Stepinac suprotstavlja se toltalitarističkom režimu vlasti i strogo i javno osuđuje politiku NDH, marionetu tada još moćnog Trećeg Reicha.

Kao i danas, u pregovorima za pridruživanje EU, Hrvatska je morala dokazati da je civilizacijski dostojna uvođenja rasnih zakona

A niz tzv. rasnih zakona koji su bili zakonska podloga ne samo za diskriminiranje, nego u konačnici za progon i fizičko likvidiranje Srba, Židova i Roma donesen je u roku od tri tjedna od uspostave NDH.