Za moj 4. rođendan krsni kum mi je nudio 250 njemačkih maraka da poljubim Hajdukov grb, a ja sam odbijao.. Toliko su navaljivali da sam se u jednom trenutku rasplakao i nisam htio iz sobe izaći, ali nisam popustio:)

Na tramvajskoj stanici kod S. D. Stjepan Radić, sjedi na stanici stariji gospodin, reklo bi se dedica, koji, ima maleni stolić, i na njemu poslaoženi razni vodeni pištoljčići, baloni, ne napuhani, i ono što se vrti kad vjetar puše, šareno jako... nadam se da znate šta mislim... e, i taj dedica, sjedi cijelo ljeto tako do pet, šest popodne i valjda to prodaje, a tako mi tužno izgleda, nekada kad je hladno, on sjedi na toj svojoj stolčici, smrzava se, pa se stisne u onom svom starinskom sakovčiću i nikoga ne dira, niti ne gnjavi, niti prosi... pa nekada i zakljuca malo na toj stoličici... i ja se uvjek pitam, šta bih trebala napraviti, da mu dam 10 kn, glupo mi je, jer čovjek ima svog dostojanstva i čini mi se da bi se rasplakao na ot, pa šta da onda kupim to šareno za tih 10 kn, i poklonim maloj susjedici, ili da mu priđem i kažem da bi trebao možda izložiti neke cijene, ili otići na neko bolje mijesto gdje bi mu ljudi to možda i kupili, maksimir recimo... al dok to sve meni prođe kroz glavu... tramvaj krene... i ja odem dalje... i tako gotovo svaki dan, a i drugi ljudi ga zamjete... jed se vidi neka dragost u tom čovjeku, al nitko ne izreagira... samo okreneš glavu i razmišljaš šta dalje imaš za obaviti... neznam dali priča s tim dedicom postoji samo u mojoj glavi, da sam sve to previše izpatetizirala, al ja svaki put kad prođem tamo... tako mi se javi neka reakcija... dali smo mi imuni na jad ljudi oko nas... ili smo toliko bombardirani prosjacima koji zarađuju više nego prosječna plaće u hrvata, da više niti ne želimo vidjeti ako nekom stvarno treba pomoć i kako se ponašati u tim situacijama... neznam... samo me jako rastuže ti stariji ljudi, koji su pogođeni neimaštinom... i uvjek se pitam hoću li ja, kao bakica imati dovoljno love... da uzivam u starosti

Pri prvoj posjeti sam se rasplakao.

Rasplakao se tada i priznao da je morao tako postupiti zbog batina što ih je dobio u Splitu.

je bilo super super super genijalno. nisam pala u nesvjest. smo skakali cijelo vrijeme smo vrištali, ali nitko nije izgubio glas. da se nitko nije rasplakao iako su neki bili blizu. nitko od nas nije pao. se nismo napili. premda ne znam koliko je to pozitivno. da LoLa nije znala Mlohavu Ćunu (shame on you).: P da je ivana uzela gumicu za kosu. da su određene osobe imale 3 majice.

On ne zna da me rasplakao.

Međutim, unatoč samopouzdanju markiza nakon dva sata nije uspio postići erekciju unatoč naporu, stenjanju i molitvi, pa se na koncu rasplakao ' Uništen sam '.

Kao da već nije bio dovoljno ganut zbog oslobađajuće presude Gotovini i Markaču, sin ga je rasplakao poput djeteta.

Prvi sam se put nakon suđenja rasplakao.

Ljudi su počeli vrištati, a ja sam se skoro rasplakao

Misu je često držao tajno na slučajnim izletima u prirodi, a na dan kada mu je zabranjena misa, u praškoj katedrali, izmolio je Očenaš, rasplakao se i pobjegao iz mnoštva.

Još u osnovnoj školi primećen je njegov izuzetni talenat, a na prvom nastupu kao desetogodišnjak pevao je " Ave, Marija " i rasplakao publiku.

Ne u smislu da se počeo derati nego pukao u smislu da se rasplakao.

Nakon incidenta predsjedavajući se rasplakao, a drugi parlamentarci su rupčićima prekrivali usta, piše RT.

Tada sam se rasplakao u ispovjedaonici, a plakao nisam valjda od djetinjstva.

Kad sam se ponovo probudio, opet sam se rasplakao.

Kad su ga pokušali dalje ispitivati, rasplakao se i ponavljao " Weiß nicht. " (" Ne znam. ").

Rasplakao se i priznati zločin, ali pod uvjetom da mu policija dopusti, kako je rekao, da u miru ispriča svoju istinu.

Sjeli tako oni u pličak, stariji klinac se radi još neznanog razloga rasplakao i sjedi par metara dalje na ručniku i plaće, stara ne hebe pol posto nego drži mlađeg sineka u rukama u pličaku, dok se ostatak ekipe opija.

Kad sam došla igrao se i nije se rasplakao niti kad sam došla.

Ja nemam ni za koru kruha ", rasplakao se Vukić.

Lektira: Paunaš je mnoge rasplakao svojim sadržajem, što nije bio slučaj u utorak na susretu sa Titom.

Nakon njenog teškog pada na spustu, kada je izgledalo da će morati zauvijek završiti skijašku karijeru, Gipsu je prvi put popustila stroga samokontrola: rasplakao se pateći zbog Janičine i svoje zle kobi.

Već sam početak me doslovno rasplakao, ne znam kako je bilo Žutoperki ali znam da sam ja lagano otpušto galone vode iz očiju.

Cijelo popodne cifrao sam tekst, brižljivo birao riječi, križao i dopisivao pridjeve, gotovo se rasplakao kakve sam čudesne, duboke, potresne, ganutljive i smiješne strahove i nadanja svoga sina izmislio.

ha, ha, najjaci su ovi nepotpisani kad vrijedjaju i daju savjete. jadni mile, he, he... a mile samo sto se nije rasplakao. kako ste samo glupi jadonje, napravite sto u zivotu pa onda seruckajte. nego da se ja vratim na temu. dakle, ja sam frapiran. uopce se ne sjecam da sam ti to pricao. svaku temu mi uzmes, ma nije mi jasno. od sada cu jos vise paziti sto pricam pred tobom. makar tjesi me da nisi otkrio mjesta koja ja znam, nisam nikada vidio tojotu na mojoj sivoj zoni. a o zabijanju koplja u srce sustavu... hm, jel ima ljepseg osjecaja osim kad se ispisas nakon sto sat i deset minuta zivotinjski trpis?

Rasplakao me ovaj članak, a još su me rasplakali i predivni forumaši koji su slali DOBRE VIBRACIJE

Nakon čitanja presude Dino Sakić prvi put je pokazao osjećaje i rasplakao se u sred sudnice.

Tako nešto stvarno nisam vidio od nastupa Maybeshewilla koji me skoro rasplakao.

Potom se rasplakao, a zatim je sve priznao.