Ni veliki teoretičar vremena Einstein ne bi mogao dokučiti u kakvim se važnim sadržajima njihovo vrijeme relativistički rasplinjava.

Njoj se je učinilo da se rasplinjava, nestaje u nezaustavljivim valovima strasti.

E moj berijo, nije lako gledat kako se rasplinjava tuđmanov balon sapunice o " svetosti " imovinskog rata.

Vašim člankom Ubojica iz dimnjaka... dotakli ste plinsku aferu koja se, po pitanju odgovornosti, odmah rasplinjava.

U različitim slikovnicama, bilježnicama, torbama, odjevnim predmetima, plakatima, pisaćem priboru i slično; javljaju se likovi biciklista, plišanih životinja (posebno medvjeda), glazbenika, ptica, nosoroga, i ostalih navještaja narativnog tkiva koje se, čini se, rasplinjava u tim mnogobrojnim izlošcima, dopuštajući posjetitelju da dio priče ponese sa sobom.

U različitim slikovnicama, bilježnicama, torbama, odjevnim predmetima, plakatima, pisaćem priboru i slično; javljaju se likovi biciklista, plišanih životinja (posebno medvjeda), glazbenika, ptica, nosoroga, i ostalih navještaja narativnog tkiva koje se, čini se, rasplinjava u tim mnogobrojnim izlošcima, dopuštajući posjetitelju da dio priče ponese sa sobom.

Upravo to što se čovek oslobađa zavisnosti od priode, je i dovelo do stvaranja te nove komformističke i iluzijama sklone radničke klase.Jre taj komformizam je ustvari psihološki mehanizam odbrane koji je izazvan strahom od te prirodne zavisnosti.Međutim, potrebno je stvoriti novu vezu čoveka i priode, ne kao prethodnu koja se bazira na zavisnosti čoveka od prirode, i stim nastojanjem čoveka da se te zavisnosti oslobodi, već bi tu vezu trbalo sagledati iz domena samosvesti.Šta to znači.Pa to je očovečavanje čoveka, čovek spoznaje sebe, kroz samosvest, ne kao odvojeni deo zavistan od prirode već kao celinu zajedno sa prirodom.Tako da čoveku više nije potrebno da se oslobađa zavisnosti od prirode, jer prirodu spoznaje kao deo sebe.Sad pitnje je kako će radnička klasa, odnosno pokretačka snaga društva, doći do te samospoznaje, do produbljivanja samosvesti o sebi kao celini zajedno sa prirodom.P emacipacija, obrazovanje, je logičan odgovor.Ali ako je obrazovanje u službi kaptalizma, gde znanje nije dostupno svima i sve više se usko specijalizuje, stvarajući od radnika usko specijalizovanu mašinu, koje su onda mogućnosti za osamosvešćivanje radničke klase.Sad u današnje veme tu ulogu, u osamosvešćivanje radničke klase, bi mogao da ima internet, kao fenomen stvaranja globalne svesti, koja je poprilično haotična, i u velikoj meri nema svest o sebi kao o posebnom društvenom činiocu u ulozi osamosvešćivanja.Ali misalim da je ipak ta globalna svest, internet, rešenje, jer to ujedno i potvrđuje da smo svi deo jedne celine, pa ćemo verovatno tako i uvideti da je i priroda oko nas deo iste celine.Ta povezujuća priroda čoveka se konačno ostvaruje na globalnom nivou, i imaće presudnu ulogu u osamosvešćivanju radničke klase.Kapitalizam kao čovekova ideologija, svoju suštinu ima u prirodnim procesima, kao među životinjama u žungli, gde vlada zakon jačeg, lukavijeg, sposobnijeg odnosno princip evolucije.Znači kaptalizam je prirodni proces, odnosno princip evolucije koji je suština životne egzistencije, koji je tako deo i čovekove egzistencije.Međutim ako se čovek prepusti prirodnim procesima on onda gubi samosvest, i tako degeneriše svoje sposobnosti.Jer evolucija je čoveku omogućila samosvest, i čovek je postao globalno biće, koje ne upravlja samo životom na zemlji već i neživom prirodom.Složićemo se da je evolucija dostigla neki soj limit bar što se tiče ove planeta na kojoj se nalazimo, druge naravno nemamo, u pogledu razvoja svesti, jer to i jeste ključna odlika koja nas razlikuje od ostatka živog sveta.Ali je suština evolucije, egzistencija, i dalje prisutna u ljudskoj prirodi, i ispoljava se u ljudskom društvu kao kapitalizam.Da malo pojasnim.Priroda ima određene svoje procese koji se odvijaju i čiji su rezulatati opet neki drugi prirodni procesi, jedan konplekstan slop.Život je takođe prirodan proces koji je nekim drugim prirodni procesima nastao.A evolucija korelacija života sa ostalim prirodnim procesima koji ka okružuju.Kada je čovek potajao ono što je danas odnaosno evoluirao u biće koje možemo zvati čovek, on je počeo da stvara svest o prirodnim procesima koji utuču na njega, pa se tako od nevremena, što je isto prirodan proces, sakrio u pećinu.Međutim to je svest o okolini, ali ključnu ulogu u evoluciji čoveka ima samosvest, znači da je svestan svoje mogućnosti imoći da promeni ili da utiče na realizaciju određenih prirodnih procesa.To je evolucija svesti.Problem je što se ta evolucija svetsi odigrava kod savakog pojedinca posebno, a ne kao celine.Naravno postojei i evolucija društvene svesti, ali ona se odvija sporije jer je potrebna određena društvena većina koja će da uvidi tu samospoznaju.Svako društveno organizovanje je društvena svest.I pošto se samosvest formira u svakom mozgu ponaosb, stvara se određena društvena neujednačenost, što je rezultat evolucije koja svoju suštinu, egzistenciju, prenosi unutar društva, i sada se društvo osamosvešćuje interagujući, odnosno svaki pojedinac svojom interakcijom odnosno svojim manje ili više osamosvešćenim postupkom doprinosi osamosvešćivanju društva.Znači čovek je evolucijom došao do osamosvešćivanja u odnosu na ostala živa bića, sada evolutivnim procesom, egzistencijom, unutar društva dolazi do osamosvešćivanja društva.I tu dolazimo do kapitalizma.Kapitalizam je taj evolutivni proces egzistencije, unutar njega se osamosvešćuje radnička klasa, a osamosvešćivanjem radničke klase osamosvešćuje se i buržuazija, kapitalisti.A zašto je tu potrbno neko osamosvešćivanje ako je kapitalizam prirodni proces.Upravo zato što osamosvešćivanje znači sagledavanje suštine prirodnih procesa, a ne prepuštanju isitim.Određene bolesti su dovele do evolucije imunog sistema, ali to neznači da ćemo se prepustiti bolestima da odlučuju ko će preživeti a ko ne, jer bolesti su takođe prirodni procesi.Nije kapitalizam ideologija izmišljodtina iluzija, ne to je prirodni proces evolucije, tu su upravu neoliberali, to je ta nevidljiva ruka, ali to nije osamosvešćivanje to je prepuštanje, i onda se gubi moć upravljanja prirodnim procesima.Neko će reći pa kapitalisti upravljaju prirodnim procesom, kapitalizmom.Ne oni su takođe deo tog procesa, proces upravlja njima.Suština kapitalizma je uvećavanje kapitala, iza toga ne stoji nikakva svesna namera ka osamosvešćivanju pojedinca, a evolucija je čoveka dovela do osamosvešćivanja.Kapitalisti ne kažu ja ću ovaj kapital da uložim u osamosvešćivanje društva, omogućavanje obrazovanja besplatnog lečenja.Jer samo kroz osamosvešćivanje društva moguć je napredak osamosvešćivanja pojedinca.Kapitalizam kao prirodni proces sadrži samo onu suštinsku sliku evolucije gde onaj ko ima više kapitala može da preživi, jer je sposobniji.Ali se tu gubi realnost da je čovek globalno biće.Ne pojedinac koji se bori, uz pomoć svojih sposobnosti protiv ostalih, već deo ljudskog društva koje upravlja životom na zemlji pa i neživotom, neživom prirodom.Nije pojedinac taj koji nosi proces evolucije već društvo kao celina koje je opet deo veće celine živog sveta, odalkle dalje sledi da je i živi svet samo deo prirodnih procesa na zemlji pa i u kosmosu.Iako je kapitalizam deo evolucije on sad evoluciju usporava jer isključuje pojedinca iz društva, bilo kaptalistu bilo radnika oni se konfrontiraju otuđuju društvo se razjedinjuje, samosvest društva se rasplinjava pa tako i pojedinca, evolucija se zaustavlja.A tim isljučivanjem pojedinca, otuđenjem od svoje društvene prirode, on se otuđuje od žive prirode uopšteno, on totalno gubi samosvest, ili se vraća instiktivnom rasuđivanju, vraća u evolutivnom procesu unazad, i život gubi smisao kao i evolucija života.Takvi procesi vode ka bezobzirnom uništavanju života oko sebe, manipulisanje neživom prirodom ne predpostavljaući život, kao suštinu svog delovanja, već se vodi prirodnim procesima, prpuštajući im se nesvesno. prikaži cijeli komentar

U protivnom, a u našoj suvremenosti naročito i potencirano, ta se filozofsko-teorijska svijest rasplinjava u pozitivizmu svih vrsta i oblika, a zapravo u biti samo u jednom jedinom, kojemu u osnovi leži kako kaže Mara razlaganje i ponovno uspostavljanje postojeće empirije u nedogled.

Zamenio si jedno 16 teza, a ne želim da se ova rasprava puno rasplinjava.

Ovako nakon prvog i jedinog gledanja ostaje dojam bljeska, krupni plan plesačeva lica, koje se u konfuziji gubi, rasplinjava i ponovno skuplja, kao neki njegov uzaludan pokušaj artikulacije misli.

Nažalost, prvi sat vremena filma mnogo je bolji i upečatljiviji od završnoga sata, kada se redatelj ponešto rasplinjava, pa bi film u konačnici bio mnogo bolji kada bi trajao kraće.

To prvenstveno možemo zahvaliti redatelju Johnu Woo koji je film trasirao u akcijski triler pa su svi SF elementi u toj loše pomiješanoj bevandi ispali smiješni, dok su pak s druge strane akcijski elementi isplivali na površinu bez ikakvog uporišta u likovima, pa se s koje god strane gledamo film, sve se rasplinjava poput balona od sapunice, prije nego li uspijemo doživjeti nijansu boja koje se njime prijeljevanju.

Paradoksalno, seksualna se napetost rasplinjava i prije klimaksa.

Ni veliki teoretičar vremena Einstein ne bi mogao dokučiti u kakvim se važnim sadržajima njihovo vrijeme relativistički rasplinjava.

Slušam sebe šum se sa svakim novim otkucajem gubi u dubini vremena suze se guše na obalama pred iskonskim podukama trag rasplinjava lik lete slučajne slike ne daju se zaustaviti svjetlost se samo učinila raduje me borba i potvrda postojanja osmjeh koji ne optužuje ne kaje se i ne traži spas još jedan pogled uništeni svodovi prokišnjavaju.

Kada tome dodamo da nitko, pa niti SAD, ne bi smio biti sudac u vlastitom predmetu, razlog se podosta rasplinjava.

Jer, Kalajdžić kao da nam pokušava pokazati kao skladatelj grozničavo ulazi u svaki odsjek svog dijela, pri čemu se nemilosrdni tijek uvijek na kraju umara i rasplinjava u ništavilu.

Mini vruća ploča sada rasplinjava sva očekivanja i obaveze domaćica i usmjerava Vašu pažnju na manje uočljivu intelektualnu svetkovinu.

Samim tim, budući da naracija odmiče takođe prirodnim, umerenim tempom, sa dosta krupnih kadrova, suptilnih detalja i psihologije trenutaka, roman se ne rasplinjava pred množinom mračnih savremenih tema.

HSS se rasplinjava, HSLS je u raspadanju, manjine ionako nisu nikada nikome bile siguran partner.

I ne rasplinjava se u ništa.

1. " napokon rasplinjava taj sentimentalani balon koji su u ovih 20 godina, svaka iz svojih interesa, zajedno napuhale Crkva i država, o Katoličkoj crkvi čije srce drhti za Hrvatsku i koja će i poginuti ako je grumen hrvatske zemlje u pitanju " - niti jedan grumen hrvatske zemlje nije u pitanju.

Njihova pomalo čudna emocionalna simbioza razvija se čak i u pravcu moguće ljubavi, iako ratnik uvijek nastoji održati pristojnu distancu, koja se rasplinjava jedino kada bi njena sigurnost bila ugrožena pa bi njegovi obrambeni porivi proradili malo žešće, i tada izvori opasnosti postaju oni koji se trebaju čuvati i bojati.

Tijelo gubi funkciju, a duh se rasplinjava u prostoru svemirskih visina.

Dapače, njegov se nesumnjivo pozitivni antiratni angažman rasplinjava u patetici koja djeluje plakatno.

Napuštanjem doma i osećajem stranosti koji će svaki povratak u taj dom u njemu kasnije proizvoditi, potom prekidanjem vojnog roka usled ne pristajanja na totalnu raspoloživost fetišizovanom autoritetu (esej ' Evo da van se javin sa par riči '), višegodišnjim nomadskim podstanarskim životom u kojem jedna obična ' pipa ' iznad uzglavlja u preuređenoj kuhinji/sobi za iznajmljivanje pruža osećaj pripadnosti i doma (esej ' Čovjek s oglasnikom '), sablažnjivanjem stanovnika Cresa tokom snimanja kratkog filma i glumnjenja glumačkog poziva na Kanskom festivalu (esej ' Cannes, normalno '), intenzivnim življenjem kulture kafića kao otvorenog, decentriranog mesta koje " rasplinjava građanski autoritet i sve postavlja u istu poziciju ", utočišta marginalaca, odnosno " inteligencije koja je svagdje drugdje višak " (esej ' Fatamorgana iz kafića '), itd. svim ovim ' malim ', ' ne-bitnim ', ' ličnim ', ' privatnim ' činovima u povesti jedne egzistencije, Perišić pravi otklon od sopstvene bačenosti u svet svakodnevnice označen vrednostima, zahtevima i očekivanjima da bi kreirao ono što Sartr naziva vlastiti originalni projekat, a to je moj izbor mene sama u svetu.

ja spominjem bolesti od rođenja, a on meni nudi odgovore koje će doći kao posljedica tvog.. mrak, samo kojeg života, onog u maternici no ponudio je još bolju stvar apsolutno logičnu lošeg života nekog drugog dakle netko drugi nešto učini, ali lipi moj, ti plati odjednom ona Isusova kako siješ tako i žanješ nestaje rasplinjava se u ovoj supra logici ali nije to sve ponudio je on još nešto ima također bolesti koje će doći same po sebi e sad, ovo već spada u.. bolje ništa ne reći na ovo

Očito je da se neka moja slika i prilika Dubrovnika, pa i procjena, što sam stariji rasplinjava i očito je i da za nas ovdje važi ona, što i za svekoliko čovječanstvo, da smo se precijenili i da nismo bogzna što...

No, doba tolerancije se polako rasplinjava jer se sve češće naglašava kako je religija ipak stvar privatne sfere.

Inače se cilj bez oblika miješa s obzorjem, rasplinjava se, ne predstavlja određenje. jest, naprotiv, usmjerenje i poziv na kruženje unaokolo, znamenje vjernosti, prihvaćanja vremena, relativnosti koja se ne odriče apsoluta.