Osnovnoškolci i učenici iz Gimnazije »Lucijan Vranjanin« koji su se u utorak okupili u dvorani Knjižnice, mogli su doznati što se sve krije iza »čudnih« naslova kao što su Edda, Lais ili Beowulf, tko su bili Mabinogiji te što je Hrvat Ivan Rattkay u 17. stoljeću tražio u Meksiku.

Juraj Rattkay bio je jedan od največih muževa koje je dalo Hrvatsko zagorje i sama Općina Desinić.

Potkraj XV. i početkom XVI. stoljeća Pavao de ' Rathka (Rattkay) služio je kao kapetan četa u vojnim postrojbama bana i slavonskog hercega Ivaniša Korvina.

Isusovac Ivan Rattkay (1647. 1683.), misionar, putopisac, istraživač i kartograf, član poznate hrvatske plemićke obitelji Rattkay, rođen je u štajerskome Ptuju, a kao dječak poslan je u Beč za paža na dvor kralja Leopolda I.

Kada se 1678. g. prijavio da kao isusovački misionar pođe u područje zvano »Zapadne Indije« i kada je doznao da će biti upućen u Meksiko, hrvatski plemić Ivan Rattkay molio je poglavare da ga pošalju u najtežu misiju.

Najstariji dijelovi ove utvrde potječu iz 12. stoljeća, a današnji izgled dobiva u 16. stoljeću za vrijeme obitelji Rattkay, koja je gospodarila gradom tri stoljeća.

Hrvatskom su se smatrali krajevi južno od Kupe, dok poslije Juraj Rattkay u svojem Spomenu na kraljeve i banove (1652) naziva Hrvatskom svu zemlju južno od Save, a između Une i Jadrana.

Bio je u posjedu Ivaniša Korvina (1490. 1504.), Jurja Brandenburškog (1509. - 1524) koji ga prodaje obitelji Rattkay u čijem je vlasništu sve do 1793. kada ga nasljeđuje njihov neaćak, barun Josip Wintershoffen.

Tada počinje raditi ' ' Zavičajni muzej općine Pregrada. 3. ožujka 1990 godine osnovana je Društvena organizacija za revitalizaciju Velikog Tabora, kao pravni slijednik Zavičajnog muzeja općine Pregrada, prethodnica današnjeg Društva ' ' Veliki Tabor ' '. 1993 godine u dvoru Veliki Tabor organizirana je najveća izložba u povijesti Društva ' ' Veliki Tabor ' ' u suradnji sa Hrvatskim povijesnim muzejem pod nazivom ' ' Rattkayi Velikotaborski u hrvatskoj povijesti i kulturi, a povodom 200 - te obljetnice izumruća posljednjeg muškog člana obitelji Rattkay.

Obitelj Rattkay je među brojnim uglednicima dala i značajnog putopisca, Ivana baruna Velikotaborskoga, koji je 1669. g. pristupio bečkim jezuitima i bio poslan kao misionar u Meksiko.

Malo smo u starijoj hrvatskoj povijesti uopće imali putopisaca, misionara i istraživača u dalekim zemljama.... > Ivan Rattkay ostavio je najstariji zaokružen opus putopisâ na drugi kontinent s opisom određenoga i dotada nepoznatoga kraja.

Bolje je da se clanak zove Ivan Škrlec, jer bismo po toj logici onda Draškoviće morali pisati Draskovics, Zrinske Zriny ili de Serin, a Ratkaje Rattkay.

Vinagorsku crkvu posvetio je 1713. godine biskup senjski Adam Rattkay. [ 2 ] U prijašnjoj crkvi dao je ranobarokni glavni oltar (koji ne postoji) pozlatiti grof Ladislav Rattkay i žena mu Ivana Leopoldina.

Dvorac Veliki Tabor, ponos ovog kraja i po ocjeni UNESCO-a najviša kategorija spomenika, vezuje se uz plemićku obitelj Rattkay koja je na vrhuncu moći posjedovala i Mali Tabor, Miljanu, Susedgrad, Donju Stubicu, Desinić, Jurketinec itd.

Prvi spomen članova obitelji Rattkay javlja se već 1400 - te godine u Gemerskoj županiji, u sjevernoj Ugarskoj.

Obitelj je u mjestu Ratkha, na rječici Sajo, posjedovala dobro pa se sukladno toponimu posjeda i prozvala ' de Ratkha ', a ubrzo potom i ' Rattkay '.

Članovi obitelji Ratkaj (ponekad se piše i Rattkay) nosili su titule baruna, a kasnije su uzdignuti čak i u grofove.

Hrvatskom državnom arhivu priskrbio je nadalje gradski arhiv Koprivnice, arhive imovnih općina Desinec, Cvetković, Domagovići, dominija Ozalj, Brod, Grobnik, Rasinja, Božjakovina, Zabok i dr. Zaslužan je za pohranjivanje obiteljskih ar h iva u Hrvatski državni arhiv, među ostalim grofova Rattkay, obitelji Koritić, Bujanović, Mikšić, Vraniczany, a sam je svoju rukopisnu ostavštinu zavještao kao depozit.

Isto tako na središnjem mjesnom trgu može se razgledati i župna Crkva Sv. Jurja iz 1693. godine a u njoj možete vidjeti i između ostalog kriptu u kojoj počivaju neki od članova grofovske obitelji Rattkay.

Taj dvorac iz 1497. nekoć je pripadao hrvatskom banu Ivanušu Korvinu, potom skoro puna tri stoljeća grofovskoj obitelji Rattkay da bi ga krajem 19. st. ženidbom dobio u posjed barun irskog podrijetla Hinko Kavanagh.

Sagradila ga je plemićka obitelj Rattkay tijekom 16 stoljeća.

Njega je sagradila obitelj Rattkay tijekom 16. stoljeća.

Prema najnovijim istraživanjima smatra se da je dvorac sagradila plemićka obitelj Rattkay tijekom 16. stoljeća, nakon što je 1502. g.

Gradila ga je plemićka obitelj Rattkay tijekom 16. stoljeća, a ostao je u njihovom posjedu sve do 1793. godine.

Barbara Ana Keglević bila je u Beču učenica Ludwiga van Beethovena koji joj je posvetio i četiri svoja djela, u gornjostubičkom kaštelu Franjo Petričević je 1658. ubio svoju suprugu barunicu Katarinu Keglević za što nikada nije bio kažnjen, ljubomorna grofica Vojkfy ubila je Bernarda Oršića u Laduču u njegovoj dvadesetsedmoj godini života, dvorski kuloari su tvrdili da je Sigismund Vojkfy iz plemićkog staleža, preskočivši barunat, prešao među grofove zahvaljujući svome lijepom izgledu, obitelj Rattkay je dala i značajnog putopisca - Ivana baruna Velikotaborskoga koji je 1669. g. pristupio bečkim jezuitima i otišao kao misionar u Meksiko, a ban Toma Erdödy pobijedio je Turke u legendarnoj bici kod Siska...

Bisag je po ženskoj lozi naslijedila obitelj Gereczi od koje su potekli ogranci obitelji Ratkaj (Rattkay), Gottal, Patačić i Keglević.

Ivan Lučić se naziva ocem hrvatske historiografije, a ostali važni povjesničari su Juraj Rattkay, Ivan Kukuljević Sakcinski, Franjo Rački, Tadija Smičiklas, Vjekoslav Klaić i Ferdo Šišić.

Gradila ga je plemićka obitelj Rattkay tijekom 16. stoljeća, a ostao je u njihovom posjedu sve do 1793. g.

Rattkay) je hrvatska plemićka obitelj, podrijetlom iz sjeverne Ugarske iz mjesta Ratkha na rječici Sajo, po kojem se sukladno toponimu posjeda i prozvala« de Ratkha », a ubrzo potom i« Rattkay ». [ 1 ]

U tom je razdoblju Ivan Rattkay poslao tri izvješća svom provincijalu.