Sljedećeg dana nas je očekivao Ravni Dabar, a o tome ste već mogli čitati u jednom od naših prijašnjih postova.

Srela sam ih tek kad sam se spuštala prema KT1 Ravni dabar, a oni su se već popenjali nazad na KT2 D. kosu.

Noćenje u planinarskom domu Ravni Dabar.

Drugi dan za grupu od 13 polaznika odrađena je tura Ravni Dabar-Kuk od Visibabe-Premužićeva staza-Butinovača-kroz Dabarske kukove do križanja s putom za Crni Dabar-pl. Dom.

Velika Paklenica i Ravni Dabar zabranjeno je penjanje u određenim periodima godine.

Ekipa iz Siska krenula je u petak navečer, a mi subotu ujutro, uz čunj defekt i popravak gume u Gospiću sretno stižemo u planinarski dom Ravni Dabar.

Odluka je pala Bačić Kuk Visibaba Ravni dabar.

Nakon kraćeg odmora spustili smo se na Premužićku pa prema planinarskom domu Ravni Dabar.

Sa Širokog kuka gledamo Ravni Dabar, koji nam je kao na dlanu kojih 500 m ispod nas.Nekadašnja školska zgrada koja je danas pretvorena u planinarski dom svjedoći da se ovdje nekad živjelo u velikom broju.

Kako smo na doček Nove godine na Velebit (Ravni dabar) išli u nedelju, a Štefanje je bilo u srijedu odluka je da se u Alpe ide na Sv. tri kralja.

Državna stijenska vježba HGSS-a = > Rujičin kuk, Ravni Dabar, 18. - 19.05.2013. Proteklog vikenda održana je državna stijenska vježba HGSS-a.

Tu se, recimo, nalaze sljedeće točke: Zavižan, Gromovača, Rossijevo sklonište, Crikvena, Alan, Šatorina, Ograđenica, Kugina kuća, Bačić kuk, Ravni Dabar, Baške Oštarije, Šugarska duliba, Jelova ruja, Stap, Veliko Rujno, Struge, Vaganski vrh, Sveto brdo, Ivine vodice, Velika Paklenica i NP Paklenica.

Uspon na Bačić kuk i povratak preko Visibabe na Dabarsku kosu, te silazak u Ravni Dabar nije nam stvarao nikakvih problema iako je hodački to bio dosta dugačka tura.

Od Sonje uskoro dobivamo posljednje instrukcije po pitanju kućnog reda pred skori dolazak u pl. dom Ravni Dabar (723 m).

Savjeti i sugestije počeli su stizat od iskusnijih planinara, jedni viču Zavižan, drugi se kunu u Paklenicu, neki opet Mrkopalj, ali na koncu nam se ipak prijedlog Pročelnika najviše motao po glavi i nakon kraćeg međusobnog savjetovanja odlučujemo se za turu Stupačinovo-Ravni Dabar, a za povratak je određena Premužićeva staza, ko glavna vodilja i nekakav cilj.

Nakon maglovitog Bačić kuka, krenuli smo prema Dabarskoj kosi i ponovo po mraku spustili se u pl. doma Ravni dabar na noćenje.

S Dabarske kose se širi prekrasan vidik na kvarnerske otoke i Pag, a s druge strane na prostranu krašku udolinu Ravni Dabar, okruženu slikovitim kamenim kukovima najrazličitijih oblika koji sve više privlače mlade alpiniste.

u subotu su se navukli oblaci i slutilo je na kisu pa smo se odlucili prebaciti na ravni dabar. posto ni tamo nismo nikad bili, racunali smo na klacka i njegove upute. uz malo telefonskih konzultacija, nasli smo se s zrinkom, klackom, duksijem i karolinom na dabrovima. bili su i robert verem njegova zena (ime?). marko i ja smo te totalno odusevili i odlucili ostati naredna 2 dana. (ostatak ekipe je planirao isti dan produziti za paklenicu.) prikupili smo informacije (i vodic) i nadobudno se zaputili u velebit express. trebalo nam je skoro 2 sata da nadjemo smjer, sto me je poprilicno iscrpilo. uglavnom, martinovic je vodio kroz sve duzine tog stvarno prekrasnog smjera. prava uzivancija. on je prosao sve slobodno. ja sam a0 u jednoj (za mene) zajebanoj prijecnici. popodne smo usli u jos jedan lagani i kratki smjer cije ime ne znam. prespavali smo u domu i u nedjelju usli u singing in the rain. sad se vec puno bolje snalazimo pod stijenom i dostup nije ni blizu tako iscrpljujuc. opet vodi martinovic, sve prolazi slobodno. ja idem za njim i divim mu se. u 2 detalja ne mogu ni mrdnuti bez navlacenja za komplet. penjanje je totalna uzivancija. za razliku od subote, kad se puno ljudi penjalo, u nedjelju smo marko i ja bili jedini penjaci u kukovima oko doma. jos uvijek se jezim od gusta kad se sjetim di smo bili i sta smo radili.

Hodnja i vježbe akcije spašavanja i samoosiguranja na putovima izvedene su na turi Ravni Dabar-Bačić Kuk te drugi dan na Kizi.

Paklenicu), a u planu je još nekoliko izleta do kraja godine (Ravni Dabar, Učka, Papuk i Samoborsko gorje).

Do utemeljenja današnje župe sva sela, inače starija od Oštarija (Crni Dabar, Došen-Dabar, Došen-Duliba, Došen-Plan, Konjsko, Kučište, Ledenik, Ravni-Dabar, Rujica-Plan, Sušanj), kao i ona koja su nastala u isto vrijeme ili mlađa (Polje Oštarijsko, Rakita, Ripište, Stupačina i VrhTakalica) spadala su pod župu Karlobag.

Dragi svi, Završna vježba Opće planinarske škole održat ce se na Srednjem Velebitu, lokacija Ravni Dabar, od 15. 17. 4. 2011. Ako bi netko želio pridružiti školarcima na ovom uzbudljivom izletu, bit ćete dobrodošli.

Asfaltnom cestom dolazimo do doma Ravni Dabar, hodamo 50 m do doma, i smještamo se u velikom i udobnom planinarskom domu.

Dom Ravni Dabar nalazi se na rubu prekrasne zelene doline, ispod ogromnog kuka Čelinca, a sve to skupa izgleda natprirodno, jednostavno čovjek ima osjećaj da će odnekud iskočiti neko stvorenje iz bajke.

S puno optimizma i nadom za dobro vrijeme prvog dana susreta su krenuli iz Gospića u planinarski dom Ravni Dabar.

U galeriji slika pogledajte kao izgleda Ravni Dabar, slike su s jednog od prošlih izleta.

Srednji Velebit, Oštarije i Ravni Dabar 29.04. - 01.05.2007.

Tko samostalno dolazi samo u nedjelju na otvorenje " Podgorskih staza " ide cestom iz Karlobaga prema Gospiću, skrene za Ledenik, pa zatim za Ravni Dabar.

Hm, sad nešto čitam o Kizi na Netu, kad ono piše da Kiza ne ulazi u Dabarske kukove (kako sam pročitala kod dr. Poljaka), već u Oštarijska brda: " U skupinu Oštarijskih brda spadaju vrhovi Veliki Sadikovac, Ljubičko brdo i Kiza, a Dabre i Dabarske kukove čine Crni dabar, Ravni dabar, Došen dabar, Bačić duliba i Bačić kuk. ".

Na Ravni dabar stižemo ravno u 17:00 sati gdje odmah na stol dolazi prva runda pića (moram naglasit, da su stigle samo dvije u čitavu večer