Toliko toga priziva, viri, iziskuje vrijeme, prikaze, znalca u dosegu, akademika Luka Paljetka, iziskuje Lukijanu, Zavoda za književnost i teatrologiju HAZU-a.

Matica hrvatska Društvo književnika Hrvatske PEN-klub, Hrvatski centar Hrvatsko filološko društvo Odjel za filologiju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti Odjel za suvremenu književnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti Institut za jezik Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti Institut za književnost i teatrologiju Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti Katedra za suvremeni hrvatskosrpski jezik Filozofskoga fakulteta u Zadru Katedra za suvremeni hrvatskosrpski jezik Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Katedra za povijest hrvatskog jezika i dijalektologiju Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Katedra za jugoslavenske književnosti Filozofskoga fakulteta u Zadru Katedra za stariju hrvatsku književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Katedra za noviju hrvatsku književnost Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Institut za lingvistiku Filozofskoga fakulteta u Za grebu Institut za nauku o književnosti Filozofskoga fakulteta u Zagrebu Staroslavenski institut u Zagrebu Društvo književnih prevodilaca Hrvatske

Pišu ć i ovaj svojevrsni zakašnjeli obljetni č arski in memoriam Marijanu Matkovi ć u, piscu koji je o č ito prestao zanimati suvremene naraštaje, jer mu mjesta na pozornici, pa ni onoj kojoj je bio intendantom, ve ć dulje vrijeme nema zagušenoj kakva jest posvemašnjom zbrkom izme đ u tuma č enja baštine i globalisti č ki nastrojenih izvedbenih priklju č aka te zasigurno osobno pritisnuta ulaskom u ona životna desetlje ć a kada č ovjek po č ne sve intenzivnije u pamet dozivati svoje mladenaštvo, nužno se prisje ć am kako su se i moji maturantski dani (godina je 1980) okon č ali upravo organiziranim posjetom nekolicine nas iz Klasi č ne gimnazije (u to doba pretvorene u neku šuvarovsku smjesu srednje i strukovne škole za suradnike u kulturno-znanstvenim ustanovama) tadašnjem Zavodu za književnost i teatrologiju JAZU, kako bismo odali po č ast njegovu voditelju, velikom piscu Marijanu Matkovi ć u, i s njime poveli razgovor za TV-emisiju školskoga programa, razgovor na koji se naš sugovornik odazvao s gostoljubivoš ć u i vedrinom kakva krasi samo duhove koji iskreno vjeruju da su na svijet došli da nadahnu druge, prenesu im žar i nešto ostave i za vremena i za snage koje ć e do ć i poslije.

Promicao je i samosvojna obilježja hrvatskoga glumišta u brojnim međunarodnim teatrološkim društvima, utemeljio je u nas teatrologiju kao znanstvenu disciplinu.

Rođena u Berlinu, 1974. Pored studija njemačkog jezika, završila je i glazbu i teatrologiju na Humboldt-Universität u Berlinu.

Kasnije je na Bečkom kozervatoriju učila orgulje, blokflautu i kompoziciju, a 1964. počela je studirati teatrologiju.

Petlevski (Fraktura) Zbornik koji su uredili spisateljica i sveučilišna profesorica Sibila Petlevski te znanstveni asistent Goran Pavlić, sadržava sedamnaest radova vezanih uz novu teatrologiju, multidisciplinarni pristup i fenomen izvedbenosti.

Što se tiče potvore Mani Gotovac da ja pripadam 19. stoljeću, mislim da me s nekim zamijenila, jer se čitav život bavim suvremenom dramom dvadesetog stoljeća, o čemu sam pisala u stotinama članaka po zemlji i svijetu, trima objavljenim knjigama, a sastavila sam i dvije objavljene antologije suvremene drame, pa se čini da Mani Gotovac, nakon što je prešla u upravljačke kazališne vode, više uopće ne prati hrvatsku teatrologiju.

Od 1971. godine radi na Odsjeku za komparativnu književnost ovdašnjega Filozofskog fakulteta; danas je predstojnik Katedre za teatrologiju i filmologiju.

Branko Hećimović prvim se kazališnim člancima javio 1954., dakle godinu dana prije utemeljenja katedre za teatrologiju.

U hrvatsku teatrologiju uvodi utemeljene rasprave o stilskim odrednicama hrvatskoga glumišta i odnosu prema kazališnom susjedstvu.

Studirala je teatrologiju i klasičnu filologiju na Sveučilištu New York, odakle prelazi na studij filozofije na Sveučilištu Harvard, gdje 1972. magistrira, a 1975. doktorira.Predavala je filozofiju i klasičnu filologiju na Sveučilištima Harvard i Brown, a trenutačno je profesor prava i etike na Sveučilištu u Chicagu.

O tom zagrebačkom izlječenju Andrić opširno i nadahnuto piše u premalo poznatim pismima Zdenki Marković koja je svojedobno objavio Zavod za književnost i teatrologiju HAZU, a pripremio ih je Tihomil Maštrović.

Od 1. lipnja 2005. zaposlena je kao redovita profesorica na katedri za teatrologiju i filmologiju Odsjeka za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Elfriede Jelinek Biografija 1946. rođena u Mürzzuschlagu u Štajerskoj u Austriji 1950. upisala Katolički institut Djevice Marije Sionske u Beču, a sa sedam godina počinje pohađati satove violine, glasovira i pjevanja 1967. literarni debi sa zbirkom poezije Lisas Schatten 1970. udala se za Gottfrieda Hüngsberga 1971. diplomirala orgulje na bečkom konzervatoriju, a učila i blokflautu te kompoziciju, studirala teatrologiju i povijest umjetnosti 1974. prva radijska drama Kad sunce zađe, za mene je već kraj radnog dana proglašena radiodramom godine 1975. objavljuje prvi roman Ljubavnice 1977. prva kazališna drama Što se dogodilo nakon što je Nora napustila svog muža ili stupovi društava, a poslije su joj izvedene brojne drame u Burgtheateru i drugim kazalištima Europe 1983. roman Pijanistica 1989. roman Naslada 2001. po Pijanistici snimljen film u režiji Michaela Hanekea Nagrade: Heinrich Böll (1986.), Büchnerova nagrada (1998.), Heineova nagrada (2002.), Nobelova nagrada (2004.)

" Ovogodišnjom temom znanstvenoga skupa pokušat ćemo osnažiti i afirmirati teatrologiju kao granu znanosti.

Mladi ljudi danas imaju mogućnost diplomirati teatrologiju, ali nije im baš olakšano daljnje napredovanje.

Vrlo dobar, još i danas moderan muzejski postav, kronološki predstavlja život i djelovanje pjesnikovo (presnimkama rukopisa, fotografija i dokumenata iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice, Arhiva Hrvatske, Arhiva JAZU, Instituta za književnost i teatrologiju JAZU, Gradskog muzeja u Bjelovaru te originalnim predmetima koje su muzeju ustupili mještani Grabrovnice i pjesnikovi nasljednici).

Preradovića i katalog muzeja djelo je Vide FLAKER, tada asistentice Instituta za književnost i teatrologiju JAZU i Dragutina TADIJANOVIĆA, direktora Instituta, a likovno uređenje i postav muzeja izradio je akademski slikar Edo KOVAČEVIĆ.

Rođena je u Splitu, a teatrologiju i svjetsku književnost diplomirala je u Sarajevu.

Od sredine pedesetih i početaka teatrologije kao zasebne discipline u nas, mnogi su teatrolozi uložili svoje znanje, pamet i ljubav, dovevši hrvatsku teatrologiju do svjetskih razmjera, no na prvome su mjestu pokojni Nikola Batušić (1938. - 2010.) i Branko Hećimović (1934.), koji su ' ustrajno stajali u prvome redu proboja od skromnih početaka do današnjih visova ', dodaje se.

Razgranat znanstveni i nastavni rad zahtijeva nove nastavnike i suradnike, pa su na Odsjek postupno birani Maja Hribar-Ožegović (za teatrologiju, 1962), Đuro Novalić (za komparativnu povijest hrvatske književnosti, 1963), Milivoj Solar (za teoriju i metodologiju proučavanja književnosti, 1963), Tomislav Kurelec (za opću povijest književnosti, 1968), Pavao Pavličić (za poredbenu povijest hrvatske književnosti, 1970), Miroslav Beker (za teoriju i metodologiju proučavanja književnosti, prešao s anglistike, 1970), Mirko Tomasović (za poredbenu povijest hrvatske književnosti, 1971), Gordana Slabinac (za opću povijst književnosti, 1971), Boris Senker (za teatrologiju, 1971), Gajo Peleš (za opću povijest književnosti, 1971) i Zoran Kravar (za teoriju književnosti, 1973).

Od 1971. godine radi na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu; danas je predstojnik Katedre za teatrologiju i filmologiju.

Jednoga dana (i uz i usprkos drugim medijskim tehnologijama bilježenja), Sašine će fotografije za teatrologiju biti neprocjenjivo važne.

To opsežno djelo, na skoro 500 stranica i sa stotinjak fotografija, kazališna redateljica i profesorica napisala je na temelju svog doktorata o Hrvatskom državnom kazalištu od 1941. do 1945., istražujući tijekom tri godine fondove Hrvatskoga državnog arhiva, Državnoga arhiva u Zagrebu, arhiva Zavoda za teatrologiju HAZU i NSK, ostavštine glumaca, redatelja i kazališnog osoblja, teatrološku literaturu, publicistiku i političku historiografiju.

Teatrologija kao zasebna znanstvena humanistička disciplina u Hrvatskoj započinje sredinom pedesetih godina 20. stoljeća, kad je prof. dr. Ivo Hergešić unutar Odsjeka za komparativnu književnost pri Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu utemeljio katedru za teatrologiju s filmologijom.

Tijekom sedam desetljeća koliko je otad proteklo sustavno stručno i znanstveno istraživanje i analitičko tumačenje svih aspekata kazališne umjetnosti uznijelo je hrvatsku teatrologiju do europskih i svjetskih vrijednosnih dometa.

Obnašao je niz odgovornih dužnosti kao što su tajnik i predsjednik DHK, direktor Instituta za književnost i teatrologiju HAZU itd.

Komparativnu književnost i teatrologiju diplomirao je u Sarajevu, doktorirao u Zagrebu, a europske književne nagrade tokom zadnjih desetljeća pobire fluktuirajući između Njemačke, Graza i Sarajeva.

' Osuđena na neizbježivu smrt nakon samo nekoliko minuta ili nekoliko sati života, predstava će ipak moći oživjeti zahvaljujući raznolikom teatrografskom materijalu ' (1991:94) piše Nikola Batušić u svojoj monografskoj knjizi Uvod u teatrologiju.