To je, prema Rawlsu, drugo načelo pravde koje dopunjuje načelo jednakosti pred zakonom.

Zanimljivost je da su u raspravi liberalni autori često bliži McCainu, koji na američkim izborima predstavlja konzervativnu stranu, nego Rawlsu, koji je jedan od glavnih autora naprednoga liberalizma u povijesti filozofije politike.

Uz misao koja je bliža Christianu nego Rawlsu, može se reći da asocijacija demokratskih naroda lakše postavlja standarde međusobnih očekivanja u vrijednostima koje se poštuju u unutarnjim uređenjima: svi oni prihvaćaju vrijednosti ravnopravnosti i temeljnih sloboda, pa tako bez pretjeranih nametanja mogu očekivati da će u udruženju svi ispunjavati razinu zaštite ljudskih prava koju drugi očekuju.

Prema Rawlsu, opravdanost neslaganja sa zakonom i institucijama ovisi o mjeri u kojoj su ti zakoni i institucije nepravedne, a slučajevi očitih i bitnih nepravdi bi bili: negiranje načela jednakog prava na slobodu; uskračivanje prava glasa i prava na rad; uskračivanje slobode kretanja ili ako se vrši represija nad nacionalnim manjinama i nekim religioznim sektama.

Iste su prema John Rawlsu - predstavljale bitne elemente sadržaja političke koncepcije pravednosti američkog naroda i njegove demokracije.

Daljnju zanimljivu razradu ovih ideja nalazimo u posljednjem poglavlju koje sadrži polemiku s Habermasom (nažalost, opet smola: nema načina da prosječan domaći čitatelj nađe tekst Habermasove kritike na koji Rawls odgovara tako da mora Rawlsu vjerovati na riječ).

Rawlsu ' ' zašto i pod kojim uvjetima ljudi prihvaćaju legitimnost određenog socijalnog poretka i konzekventno tome podvrgavanje njegovim pravilima? ' ' 2. O počecima konstitucionalizacije socijalno-ekonomskih prava.