Kad negdje dođem i atmosfera mi je neinteresantna, ja sam jako pospan, ali ako moram raditi svoj posao, odmah se razbudim objašnjava Kirin svoju gotovo opsesivnu vezu s operacijskom salom, rezanjem i podvezivanjem.

Nakon što se razbudim i razbistrim poslije gotovo probdjevene noći, utočim si malo pjenušca u usku čašu na visokom stalku (uvijek me ta čaša podsjeti na jednu basnu; kako bi se teta lija iz nje napila?) i otplovim na zvucima iz Wiener Musikverein-a.

Uglavnom, dok ne iznađem način kako da ga ' razbudim ' za pisanje postova, stavljam svoj posljednji-prvi uradak.

Ili kad već ugrijem hladne prste u Krevetu (napisah gladne) I neki me nemir ponese i Razbudim se potpuno.

Imam osjećaj čim malo zaspem da se odmah probudim i aktiviram mozak kao da osluškujem jesam li zaspao te se onda razbudim.

Imat ću viška vremena do se u jutro ne razbudim, no i dalje će nepismeni i neobrazovani novinari, namjerno ne pišem neškolovani, jer mnogi od takvih imaju diplomu, dalje manipulirati javnim mišljenjem

Kada se do kraja razbudim i pomislim na ružnu gamad na našoj političkoj i društvenoj sceni, prođe me volja za životom i ovakvom Hrvatskom, koja će uvijek biti Lijepa Naša, ali koja danas nije naša država.

ljudi moji. neznam šta da vam pričam. osječam se.... neću sad o tome. vjerovatno vam idem na živce sa svojim pesimizmom. nisam ja za to kriva. svako jutro si kažem: " Tina, na sve loše gledaj (bar pokušaj gledati) optimistično. " da, i tako to bude.. nekih desetak minuta dok se ne razbudim i dok ne shvatim da živim. da, upravo tako. dok ne shvatim da živim u tako okrutnom svijetu. ja zbilja ne želim biti neka glupa pesimistica koja će samu sebe zatrpavati glupim pesimizmom. želim biti sasvim normalna cura koja će voljeti sve što vole i drugi i koju neće moriti svari tj. teme poput: jesmo li sami? zašto je sunce žuto? pitanja levitacije, duhova, telepatija, psihometrija, stigmatizacija, psihokineza, vidovitost i ostale slične teme no to sam ja. takva sam i ne mogu se promjeniti. neki me takvu vole a neki ne. oni koji me voli prihvačaju me takvu kakva jesam a onima koji me ne volim smetam i kad sam miljama udaljena od njih. vjerovali ili ne, mene zaboli tko me voli a tko ne. drugi me prihvačaju takvu kakva jesam, ali... zašto ja sebe sama ne mogu prihvatiti takvu? ne znam. ima ljudi koji su drugačiji od ostalih. koji se odvajaju i odbijaju od okoline. smatram da pripadam tim ljudima. da sam svrstana među njih i da ću uvijek biti svrstavana među njih. nekoliko puta sam pomislila da prestanem pisati blog. mislila sam da nema smisla mućit ljude sa svojim razmišljanje. sa svojim čudnim razmišljanjima i gledanjima na svijet. sva moja tzv. umišljenost vlada samo kako bi uspijela sebe prihvatiti kao takvu kakva jesam. nekoliko puta su mi ljudi rekli da sam umišljena. da jesam. ali nisu me pitali zašto si umišljena?. ne njih zaboli za mene i moje probleme. pa ljudi imaju svojih problema. baš su željni da ih ja još zasipam svojim. eto zato sam i počela pisati blog. kako bi mi totalno različiti ljudi koje nikad nisam ni vidjela ni čula pomogli. nemate pojma koliko me ćini sretnom kad mi netko daruge lijepu riječ u komentaru tj. kad me iskreno savjetuje ili slično. ponovno ovo nema smisla, znam. vidite li onaj tamo ixić u desnom kutku vašeg monitora? e lijepo tamo kliknite i zaboravite da ste ikad pročitali post bolesne, pesimistične duše kojoj ni sam Bog ne može pomoći.

Na kraju ja zaspim skupa s njom, dižem se ko zna u koje doba noći, vraćam u krevet... a sad mi se počelo događati da se razbudim kad se vratim u naš krevet pa sam tako noćas do 4 ujutro bila budna i naravno sad sam nenaspavana.

Teško mi je dizati ga i vraćati u krevetić, onda se i ja razbudim, i tako to....

Što se vremena tiće, kad je ružno, to mi je baš poticaj da sa pokrenem i malo razbudim.

uspravila sam se u krevetu, pogledala na kalendar i shvatila da je opet nedjelja. prevrnem se natrag i odlučim tako ležati još malo. jebeš nedjelju. popodne dođe prije nego se uopće razbudim i onda se ugnjezdim uz nes u svoju učenje-stolicu i maštam o nekom piću uvečer. u ponedjeljak smo sjedili kavi i čekali subotu. tjedan je prošao u blagom obliku preživljavanja dana po dan. a svi smo bili napola ludi. malo se to razgrće izlgeda mi tako. isuse, imam osjećaj da ću praznike provest spavajući. a imam onako baš primamljivu sličicu kako bi to izgledalo. jutro u pidžami pred monitorom ili nad zgodnom literaturom, poslijepodneva na prosinačkim kavama sa super božićnom atmosferom i večeri u zadimljenim disko klubovima u kojima uvijek trešti house ili mtv cure u usponu.

Nikako ju ne mogu probuditi dok dok doji.Maknem ju, razbudim, al čim se dočepa cike, spava.

Kao prva stvar, ono prvo što mi je na pameti kad se probudim, je naravno, onaj prvi jutarnji poljubac, dok se još potpuno ne razbudim ma kažem vam, nema te budilice koja to može zamijeniti

Izgledam... zanimljivo.:) Brzinski se otuširam, umijem, razbudim, obučem uske crne traperice, bijele starke i crnu majicu Hladno Pivo.

Da prijeđem ja na stvar... Spavam ja tako jedne noći u svojoj sobi i odjednom me nešto trgne iz sna... sva pospana i škiljeće pogledam na svoj sat i jedva uočim da je tek prošlo 3 sata... odlučim se okreniti na drugu stranu i nastaviti sa spavanjem dok se još nisam razbudila... i tada se to dogodi... iz mog videa izađe kazeta... od straha se ukočim i automatski se razbudim... pogledam gdje je daljinski da nisam možda slučajno spavala na njemu ili tako nešto... ali daljinski mirno stoji na stoliću točno tamo gdje sam ga i ostavila.... ne čujem ništa... u stanu, naselju, a čini se i u cijelom gradu je mukla tišina... i to me najviše plaši....

NAJ OKLADA - " UBIJ ME LOZOM " znam da nije ženstveno. znam, ooo, vjerujte mi, znam. i da nije nešto za pohvalit se. al, eto, ipak. drx i ja smo se, iz razloga kojih se više ne sjećam, kladili. ne znam zašto. ne znam ni zašto sam pristala. zašto....?? uglavnom. pala je oklada tko će popit više loze. next day smo se svi skupili, dečki su zasjeli za stol na terasi, ja sam kasnila 20 minuta jer sam se spremala. naime, ako sam već morala pit kao frajer, odlučila sam bar izgledat kao žensko. uspjelo je. počelo se cugat, dok je drx bio u kuhinji ja sam nabila prednost od tri, dok sam popravljala sjajilo on je izjednačio i podigao prednost za isto tri u svoju korist. da bi održali atmosferu na nivou, paralelno smo se igrali " ubojice " (odlična igra, s kartama, toplo preporučam za ekipna opijanja). nakon puno cerekanja i prolijevanja cuge po stolu (bilo je slučaaajnoooo), otišla sam bacit đir oko kuće da se malo razbudim. s druge strane kuće sam se predomislila, ušla unutra i zaspala ko mala beba. bilo je tek 1 iza ponoći. ujutro sam se dignula sva hiperaktivna, nikad veselija, učila par sati u komadu, kuhala, čistila, saznala da su oni kad sam ja zaspala napravili par plakata i zaljepili ih po zaglavu i susjednom selu da se tu večer održava " ipsilon party ". uglavnom, bilo mi je ok, nikakvog mamurluka. ah, da, da ne zaboravim. izgubila sam okladu, iako moj zadatak je bio tuga, čemer i jad naspram onog što bi čekalo drxa da je izgubio. jesam li još išta zaboravila reć.... aha. score: drx ih je popio 30 i zasluženo pobijedio. truli jourz je popila 23. neloše za ženu, dobro za dernek, al ne i nešto za ponosit se. al kad je bal...

Bilo mi se jako teško ustati dok ne popijem kavu, dok se sama nekako ne razbudim, koje god da to doba dana bilo.

Umoran sam kao pas, sinoć sam spavao samo tri sata, a ovaj Xiu Xiu koji svira dok Vam ovo pišem ne pomaže mi baš da se razbudim.

Najženstvenijom se osjećam ujutro, kada se, prije nego što se razbudim, u svojoj svilenoj spavačici mazno se protežem po krevetu dok me muž i nakon 21 godinu braka promatra onim zaljubljenim pogledom..

Post koji ću što brže zamijeniti sutra s drugim, ha što brže, kad mi vrijeme dopusti, bolje nego da ulazim u raspravu na drugom mediju s nekim pičkicama i razbudim se, fotke za sutra već imam, uglavnom iz javnih prometala, al ne idu uz ovakav post.

Lupim se debelom knjigom po glavi da se razbudim.

To mu dođe negdje oko 13 sati, jer dižem se oko 10, pa onda mi treba jedan sat da se sasvim razbudim, pa dok se spremim, pa dok popijem jednu kavu pa drugu kavu eto ti začas prošlo podne i tako se kod mene uvijek rano popodne poklopi s tim mojim ranim jutrom, pa onda izlazim uvijek po najjačem suncu, (sva sreća da nikad ništa ne doručkujem, jer kad bih još pripremala doručak i jela, ne bi me bilo na ulici do predveče).

Na poslu sam imala osjećaj odgovornosti i trebalo ga je napraviti, pogotovo dok smo bile kolegica i ja, mada mi je trebalo prvih sat vremena da se razbudim do kraja.

Ispali putem? (kasnije ću opširnije, kad se razbudim)

A ljubavi i seksa nigdje, pa da vas malo razbudim ili pak uspavam, izvaditi ću iz najlona najnoviji Private kalendar za 2010. g.

Ali, ipak, priređivalo mi je najveće zadovoljstvo da mu Boga, za koga se bezuvjetno kačio, objasnim i zaista razjasnim, da razbudim pospanog skeptika u njegovom bolesničkom krevetu, što me je i samog u mojem bolesničkom krevetu razbudilo i mogućno značilo moje preživljavanje.

A ja tu mužikom razbudim narod, razveselim ga, jerbo je narodu dosta muke pa oće malo veselosti.

pa ga oblači pa se razbudim i dok opet zaspem eto njega oko 5 on se " napavajo " i ajmo se sad igrati autićima...

Na brzinu sam sklonio dokazni materijal i brzo natrag u krevet, dok se ne razbudim.