Ja sam ga mrzio, a on je sto godina tu živio i samo je znao reć dobar dan i hvala na hrvatskom, samo je francuski znao, nije znao ni engleski čak, ništa, i znam da sam ga mrzio i da sam ga zvao Fransoaz i on se s nama družio i možeš si mislit sad, mi smo svita, bili su raznorazni, bilo je dosta gej ljudi u tom društvu, odjurili recimo sve se zatvorilo, na autobusni kolodvor, tam smo išli pit, na onaj stari autobusni kolodvor i tamo kad smo došli, kad je on ušao sam su se oni pijanci svi onak razmaknuli kad smo ušli, mislim onak, u tim krugovima u kojima sam se ja kretao sve je bilo dozvoljeno i sve se dešavalo, ja sam živio s jednim dečkom od 77. do 79., to se znalo, mi smo zajedno izlazili, mi smo se držali za ruke tamo, mi smo se tamo znali i poljubiti, ali to je tamo bilo dozvoljeno, dakle opet nekakvi jebeni hermetizam al ne do kraja, bilo je vjerojatno ljudi koji su bili anti, tamo je Sutlić pokojni dolazio, Vanja Sutlić ne.