bila sam dvaput u toj situaciji, i zaista, nije ti nimalo lako, nadam se da ce ti moje iskustvo pomoci. prvi put, vrlo slicna prica tvojoj: razmazeno dijete tri puta tjedno kod nas i svaki drugi vikend, on nezainteresiran za prakticni odgoj (kao, ne zeli se mijesati njegovoj mami), a dijete se ponasa neopisivo. nisam nikada dozivjela laz, ne mogu reci, ali ljubomoru da, bacanje stvari, pljuvanje hrane, vrijedjanje, potpuno nepostovanje i slicno. na sve to moj partner nije ni trepuno, to je ipak samo dijete, sve dok se ja nisam pocela buniti, ali i onda je vrlo rijetko reagirao. cuvala sam, lijecila kad je bio bolestan, brisala guzicu, radila zadace, vozila u skolu, crtala i gledala crtice, jer je tata jako puno radio. sami smo putovali rijetko, kad bih lupila sakom o stol onda smo znali otici, ali moj partner nije vidio moju potrebu da se ponekad opustim, seksam s njim gdje hocu, hodam u gacama po stanu ili hotelu, pijem koliko hocu i slicno. istina je da svaka zena u takvoj situaciji zna u sto se upusta, ali je istina i ta da sve ovisi o tome kako se taj muskaracpostavi. ja sam bila vise nego spremna taj prvi put sve zrtvovati, ponistiti samu sebe (recimo, odlaziti u kina s malim dok on radi iako bih radije otisla sa frendicom, buditi se u sedam i voziti u skolu dok on spava jer je do kasno radio i slicno, sve majcinske stvari), ali za to nisam dobila ni hvala ni molim, to se podrazumijevalo. nakon tri godine sam pukla, ne samo zbog malog, naravno, ali moram priznati da mi danas nije jasno kako sam si sve to dopustila. trenutno sam u dugoj vezi sa covjekom koji isto ima dijete iz davne veze. isto je godiste, spol djeteta, ma, sve, osim njegova stava. on me postuje: uvijek kad pozeli da mali bude s nama, pita me je li to okej, i proceira sa mnom nase (ne moje, NASE), planove. respektira cinjenicu da ja nisam majka i da mi ponekad treba tisina i samoca... isto tako, ima posve prirodnu potrebu biti sa svojim sinom sam... jednostavno receno, mene je pustio da sama odredim koliko mi i kako pase, a sad tek vidim da je to jedino zrdavo i za dijete. dok sam u prvoj situaciji bila nametnuta kao stepmom, ovdje sam prijateljica i mogu reci da ponekad zaista uzivam. bottom line, taj se tvoj nikada nece promijeniti, ili ga prihvati ili idi dalje. ne znam koliko godina imas, ali, ja bih ti preporucila da ides dalje...:) nije stvar klinca, stvar je tate