Djeca se razlikuju prema: plakanju neka djeca često i dugo plaču, dok su druga smirena i rijetko zaplaču, tješenju neka su djeca neutješna, teško ih je smiriti, dok druga brzo reagiraju na tješenje, sisanju dojenje je za neku djecu najveći užitak od prvog trenutka, dok drugu ne možemo naviknuti na dojenje, osjetljivosti na stimulaciju dojenčad ponekad može biti preosjetljiva na stimulaciju iz okoline (zvuk, svjetlost); neka su djeca toliko osjetljiva i posebna da bi se trebala roditi s uputama za upotrebu; takvu dojenčad majke intuitivno zaštićuju pa se ponekad čini da su ih razmazile, maženju neka se djeca vole maziti, dok druga ne uživaju u tome, doživljaju gladi dok neka djeca imaju dobar tek, druga odbijaju hranu, jedu neredovito, povraćaju i sl. 2. Najvažnija je osjetljivost majke za potrebe dojenčeta, njezina senzibilnost, sposobnost da prepozna signale svog djeteta, brzo spoznavanje kako ono plače kad je gladno, kad ga boli ili kad želi bliskost. 3. Majčinsko iskustvo vještine njegovanja može se naučiti: majka zna što je djetetu u kojoj dobi potrebno i što treba poduzeti u različitim situacijama. 4. Iznimno su važni međusobni odnosi majke i oca te očevi osjećaji prema djetetu, koji u velikoj mjeri utječu na kvalitetu majčinske uloge.