Rekao mi je da ga razmijenim, ali da zadržavam pregovore do krajnjih granica.

hah... i da... kad već sadrzis u sebi toliko plastike... baš me zanima koliko bi dobila da te razmijenim za novac kao " pet ambalazu "... haha... come on Neno, let ' s go party... =))))))))).... daj se ubij.... ja ću ti iskopat grob... haha.... anonimna

Drugi, ne manje važan razlog, je moja želja da pomognem drugima u okviru svojih mogućnosti, da razmijenim iskustva i znanja, da čujem vaše komentare koji su uvijek dobrodošli, bili oni " za " ili " protiv ", glavno da su dobronamjerni.

Dolac je za mene način komunikacije s gradom jer na njemu subotom ujutro susrećem prijatelje, s njima popijem kavu, razmijenim s njima informacije iz kulturnog života te slobodno mogu reći da je Dolac za mene način života, iako sam više vezan uz tržnicu na Kvaternikovu trgu jer je moja majka tamo bila cvjećarka punih četerdeset i pet godina.

No čim izađem, naručim kavu, malo načulim uši, razmijenim nekoliko riječi s ljudima, shvatim da je realnost daleko od " lijepih Velebitskih padina, prelijepih Plitvičkih slapova, razvedene jadranske obale i najvećeg stupnja demokracije u modernom svijetu ".

- Na žalost, kao ministar koji je zatekao dosta problema u samom ministarstvu nisam stigao obići sve svoje kolege u unutarnjim poslovima na razini županija i evo konačno je došla prilika da s njima razmijenim informacije, ne samo o stanju sigurnosti, nego o položaju policajaca i mnogim drugim temama koje se tiču našeg zajedničkog rada i djelovanja.

Dopusti da s njom razmijenim dvije riječi.

Sada je on prekopao po svojim džepovima i rekao mi da će mi posuditi tri kune za parking, koje ću mu vratiti kada razmijenim dvije stotke.

NACIONAL: O čemu ste razgovarali s hrvatskim dužnosnicima i što su bile teme vaših izlaganja na Policijskoj akademiji? U Hrvatsku sam došao da razmijenim znanje i iskustva s hrvatskim kolegama na području borbe protiv terorizma, te upozorim na buduće projekcije međunarodnog terorizma, eventualno i što se tiče Hrvatske.

Želim naglasiti da ovaj portal prije svega vidim kao priliku da sa ljudima različith profila i dobi razmijenim mišljenja i stavove i to bez obzira na koga se referiram, ili kome se obraćam, ili kome dajem ili ne dajem plusiće.

Povremeno razmijenim poneku riječ s kolegom u uredu, s tim da on uglavnom govori, a ja se uglavnom pravim da ga slušam.

- Hoću, no valja da razmijenim stotinjaču.

Lijepo se sa svima pozdravim, razmijenim kontakt-podatke s ovima iz auta (ispada da je tip školski kolega načelnika petrinjske policijske postaje), ono ak si u Brodu i nešto ti treba, samo se javi...

I od dana prvoga to mi je bila odlična razbibriga, način da si prikratim vrijeme na poslu, da razmijenim pokoje mišljenje i slično.

Telefonirao bih, ali da mi ostane za kavu, koliko je minut i koliko mogu pričati ako razmijenim 10 eura.

neznam kome je sretno neka ga slavi meni baš i nije... a moram priznati stvarno nije lako biti sam na ovaj dan... počela sam sve rijeđe i rijeđe pisat... ali kad god imam vremena svratim... neznam lomim se oko dosta stvari jedna od njih je i ta nesretna ljubav nemogu oprostiti sebi nemogu oprostiti njemu nemogu zaboraviti pa se opet vratim pa shvatim šta sam učinila pa udaram glavom od zid... ali mi je poput droge ko da sam ovisna o njemu.... pokvaren do srži... znam da mi šteti... ali opet ja na staro... pa da sve neznam više napamet rekla bi ali ovo nema smisla... čak sebi kažem hajde pokušat ćemo sa nekim drugim kažu klin se klinom izbija ali hoće me teorija neće praksa... cijeli svoj život naljećem na idiote kao da na čelu nosim natpis magnet za debile.... volila bi iskočiti iz ove svoje kože i na trenutak biti netko drugi... ali ne ide ni to i to bi uspjela na neki način zeznuti.... druga stvar koja me užasno muči u zadnje vrijeme je taj glupi faks.... dali poči van grada ili ostati tu.... više mogućnosti bolji fakulteti su van grada.... ali teško je doći negdje i biti samo broj.... vezana sam za ovaj grad i ove ljude.... volim ih i oni vole mene.... volim kad mi treba uru vremena da izađem od nekud dok se svima javim... volim kad se zaustavim svako dva metra da sa nekim razmijenim dvije riječi.... i neznam dali bi bez toga mogla.... napokon ću u subotu uhvatiti malo vremena i cjelu je provesti van svega ovoga nadam se spavajući... bez mobitela i ostalog....

Kada mi se Josip obratio s idejom da bi zajedno s predstavnicima Kralja ulice, društva za pomoć i samopomoć beskućnika iz Ljubljane, došli u posjet Gradskoj knjižnici, istinski sam se obradovala još jednoj prigodi da susretnem i razmijenim iskustva s onima koji svakodnevno u praksi rade s beskućnicima.

Ipak, moram priznati da ovo malo vremena što sam izgubio odgovarajući na tvoje arlaukanje zapravo i ne smatram izgubljenim za sebe - upravo sam si popravio raspoloženje kad sam se sjetio da sam možda mogao zaraditi ili se roditi s kakvim većim stupnjem oštećenja mozga i biti mandrilo poput nekih s kojima ipak tu i tamo iz samilosti razmijenim kakvu poruku u uzaludnom trudu da možda i postanu bar 0,2 % normalniji (da ih sad ne spomenem da se revna i opasna ' SD podrška ' ne aktivira LOLL), ali eto srećom ipak nisam.

ne javljam se ljudima na telefon, za koje znam da cu s njima ostati 40 min na telefonu. posaljem im par sati kasnije (kad ne mogu vise nazvati) sms da sam bila zauzeta i pitam da se nadjemo. uzasno mi je tjeskobno i naporno i ne mogu se koncentrirati, informacije brzo razmijenim (to i ne traje dugo), ali kad mi neko preko telefona prica nesto sto trazi jednu kafu i dosta slusanja, uhvati me nervoza.

Uz to, bila je to prilika i da sa strankama razmijenim mišljenja i o nekim drugim pitanjima.

Naglasak je kao što rekoh više na principu klađenja nego na samim tipovima, jer dosta informacija prikupim sam a dosta i razmijenim s drugima.

Reče mi moj predak kako se ne znam baš kontrolirat kad imam puno () love pa bi bilo najbolje da si dignem pare za par dana unaprijed, to razmijenim i onda svaki dan sa sobom iz kuće uzmem, recimo, 30 kuna.

Ja radim u jednom malo većem kolektivu, s nekim od kolega uopće ne razmijenim niti dvije rijeći, što zbog karakternih osobina, što zbog jednostavne navike da s njima ne komuniciram (čudno mi ova rećenica zvuči). I tako ja jućer popodne odem na misu (sv. Anti, trinaest utoraka prije, već tri godine..), i tamo sretnem jednu od tih kolegica, i što je interesantno, tako kad se sretnemo javimo se najnormalnije što se nekome možeš javiti, čak razmijenimo par riječi, a na poslu niti riječi, dapaće čak sam mislila da i nije najdivnija....... Htjela sam reći da kako su neki ljudi skroz drugačiji privatno, totalno te iznenade, kao da imaju dva lica.Mnogo ljudi i o meni stvore na prvi dojam krivo mišljenje, često čujem od njih kako dosta izgledam umišljeno i puna sebe, čak na prvi pogled pravi snob (što je čista suprotnost, samopuzdanja imam vrlo malo, samo što ja " ne dam gušta "), problem je u tom što većina nas prosuđuje na temelju vanštine.Mislim da me pola tih ljudi što im nisam baš draga vide mislim da ne bi mogli vijerovati svojim oćima.Isto tako postoje ljudi koji me strašno vole, mogu se pohvaliti da imam širok krug poznanika i čak nekoliko vrloo bliskih prijateljica koje bi bile u stanju za mene učitini sve što treba (več sam se uvijerila u nekoliko situacija da je zaista tako), ali isto tako prijateljstvo koje ja dajem je bezuvjetno (naravno do onog trena kad to postaje iskorištavanje). I tako meni ta kolegica govori kao sam je ugodno iznenadila, jer da me do sad gledala drugim oćima (možete mislit što je mislila o meni). Zaključak je taj, da me pomalo strah onog što misle ljudi, koji me ne poznaju o meni......... Možda trebam u nekim stvarima odrasti (rekla bi moja brineta..... o njoj ću vam isto pisati, ona je jedna od mojih vrlo dragih prijateljica). Zaključak bi bio taj; (po drugi put, he he) Odijelo zaista, ali zaista ne čini čovjeka Do sutra adiooo...

Smisao je bio da s vama razmijenim iskustva jer je nedvojbena činjenica da je bolest komplicirana, da traži veliko znanje i vještine bolesnika.

I mislim da ću prije toga otići do kioska, kupiti žvake, da razmijenim onih 100 kn, i dati mu 10 kn.

Jest, i dalje stoji mala sumnja, točnije objektivna činjenica, da će biti problema za dvadesetak godina, kada ona bude još u vrlo dobrim godinama, a ja razmijenim sedmu deseticu, ali i uz tu cijenu mi se dobitak čini veličanstvenim i neodoljivim, toliko da je naprosto nepristojno kalkulirati.

Sutra sam otišao na kafu da razmijenim vlastite serije za Tosha666ine kad tamo nenadan primjer.

I sa svima uvijek rado popijem kavu, razmijenim informacije i ako mogu, pomognem savjetom i povezivanjem.

Rekoh: ja odmah razmijenim slike pa da vidim kuda to vodi... veli: on malo teže da sliku... treba ući u zaslužnu skupinu koja je dostojna njegovog portreta... jerbo nije lud da ljudi okolo razmjenjuju njegovu sliku i rade sprdnju na njegov račun... a ne kao neki koji objave sliku pa ih pola grada olajava (dal ' je previdio da sam ja objavila sliku u galeriji, hmm?)...

Ona veli: - Nemam ti kusura (očito neka jaka prodavnica) odo do susjednog kafića da razmijenim