A nedostaje mi da brojim zwiezde razmisljajuci o necem prediwnom.

u ovakvoj situaciji MORAS ostaviti mjesta za bolid pored sebe ne razmisljajuci koliko ces lose izaci na sljedecu ravnicu. takoder kao uzrocno-posljedicna veza hamiltonovog izguravanja maldonada van staze maldonado nije mogao bolje skrenuti u zavoj zbog pasica

Isprve sam se dvoumila razmisljajuci: Dolazi ljeto, sto ce mi kozne cizme?

Razmisljajuci malo o tome, dosla sam do zakljucka da ako oko mozes tako jednostavno prevariti, uzmemo li u obzir da " vidjeti znaci vjerovati "... mislim da je cak i mnogo laske prevariti um i natjerati ga da misli krivo, pogotovo ako toga nismo svjesni

Razmisljajuci o tome dosla sam naposljetku do zakljucka da se ja bas nesto i ne druzim s ljudima koji nemaju mail adresu.

Najviše ne volim kad roditelji verbalno i fizicki... zlostavljaju djecu, da tako kazem. istina je, klinci katkad kazu neke stvari koje nisu trebale biti izgovorene, ali oni još ne shvacaju neke stvari. to se isto zna dogoditi roditeljima. ali razlika je u tome, sto roditelji svjesno to izgovaraju, ponavljaju, gnjave... i misle sto kazu. ne razmisljajuci koliko to djecu povrijedi. djeca ce za to vriijeme sutiti. jer nece moci proturjeciti.J er, oni su uvijek u pravu, ne? i onda ce jednog dana izrasti u iste takve roditelje... zalosno je to.. da.

Ne treba ici previse u proslost, ali razmisljajuci o tome razuman covijek dolazi do ludila kad shvati da je (ne) covijek poput Mesica, nakon svega sto je ucinio za pevog mandata, dobiva ako je vjerovati rezultatima izbora povjerenje i za drugi

Slobodno filozofirajte sloboda za mene nije nista nego samo jos jedna rijec koju je lako izgovorit a nemoguce postici i koliko god covijek mislio da je slobodan opet nije jer je nemoguce biti slobodan. mozda u smislu kad si sam doma pa se osjecas slobodno da seces gol po sobi i sta ti ja znam ali to su samo trenutci slobode koji kratko traju i koji nisu realni. realno razmisljajuci sloboda ne postoji u onom pravom smislu rijeci. samo postoje grupacije slobode koje je moguce ostvariti ali kao sto rekoh to nije realna sloboda, sloboda o kakvoj svi razmisljamo je neostvariva i mozda i bolje da je tako jer bi bila anarhija i bezvlasce.

ma koliko god ja razglabala o tome, vecina tog mi je smjesna i sve to shvacam kao praznovjerje. tako da uzalud bacamo vrijeme razmisljajuci o tam nekom datum.

Vrlo je tesko ostati ziv i zdrav na trzistu ako samo zavrnes potrosnju, pri tome ne razmisljajuci kako bi ipak negdje trebao stvarati prihod.

Ante Pavelic je bio jedan od najvecih izdajnika hrvatstva i Hrvata u cjelini u povijesti... on i njegov pokret je nastao poradi vjekovne teznje Hrvata za samostalnom i neovisnom drzavom, ali sve potom i nakon osnutka je bilo ponizavajuce i porazavajuce za narod u cjelini, prepustio je svom mentoru Dalmaciju, Istru, Rijeku, dopustio da se cetnicke horde izivljavaju nad hrvatskim pukom, tu u srcu Dalmacije (u gatima), surovao je otvoreno sa cetnicima i na kraju, ostavio je svoj narod, vojsku na milost i nemilost neprijatelju, dok je sam pokupio sto vise zlata i dragocijenosti, pobjegavsi glavom bez obzira... ponavljam, ni on ni Tito poslije nisu narodu hrvatskom donijeli NISTA dobro, narod je desetkovan, raseljen, hrvatska rijec je zamrla a sve poradi takvog, radikalnog i nemustog pristupa pri rijesavanju hrvatskog problema i nacionalnosti... najveci nas politicar modernijeg doba nije uzalud govorio da ne idemo ko guske u maglu, bezglavo i ne razmisljajuci o posljedicama... sigurno je postojalo i drugih nacina ili mogucnosti ali sad je tako kako je a mi se moramo napokon okrenuti buducnosti gdje MORAMO svi biti slozni u nastojanju da zemlju priblizimo europskim tokovima i stremljenjima

I razmisljajuci u tom pravcu, a podstaknut knjigom, upitao sam se postoji li reinkarnacija ili neshto slichno.

Mislim da nisam u krivu kad kazem da ce svako od nas bar 1 x zamisliti i osjecati nelagodno razmisljajuci da nas za recimo 60 g nece biti.

Opcenito se cudim u zadnje vrijeme kako ljudi samo prave djecu... uopce ne razmisljajuci sto to donosi.

Dakle, razmisljajuci, dosla sam do zakljucka kako je najpostenije da " svaki glas " vrijedi jednako, bez obzira iz koje je zupanije, bez obzira koje je nacije glasac, bez obzira na olakotne i otezavajuce okolnosti probijanja do biralista...

Pozdrav s Petrovaradina Pozdrav svima iz egzila, iz stanovitih razloga javljam se s druge strane velike rijeke, koja je ko za kurac sad kad sam trebao prijeci narasla veca nego ikad. ali te noci kad sam preplivao dunav neke su mi se stvari i rasvijetlile. o tome cu ovih nadolazecih dana... ma koliko se ne zelim usporedjivati s njima, kad sam se naslonio na ogradu tvrdjave, s pogledom na krovove novog sada, razmisljajuci kako je beograd tek na sat voznje odavde, padose mi na pamet i matos, i ujevic, i krleza, i katunaric. jebiga, svi kad zagusti pice preko grane pa zapizde ravno na skadarliju. ali ja cu biti smjeran, ponio sam ko fritz telecak pun knjiga, pa s vrha izvlacim gloriju, sjetivsi se da je tu knjigu nemanja nesto spominjao, cak i pocinjao s analizom, a onda mi je zatvorena butiga. ali dobro, idemo dalje, za iste pare.

Da... Citajuci tako upise vas koji ste zapoceli ovu temu i razmisljajuci o njima naletih na navajove postove... i u njima primjetih neku latentnu mrznju (mozda ova rijec zvuchi malo prejako) prema tijelu tj. materijalnom svijetu.

Pa sam se zabavljala razmisljajuci o reflektorima koji su obasijavali Rufusa.

Vecer isfrustrirana teskim i napornim danom, te svadjom sa dragim zove prijateljicu i jada joj se, zavrsava razgovor nakon 2 sata, dragi ulazi u sobu, ona ga naravno tjera na kauc, izvali se lijepo u krevetu, zaspi oko 2 i pol razmisljajuci sto ce sutra obuci, spava i ponovo ustaje oko 5 i 30...

Kad dodjemo u situaciju da smo nesretni, moze nas raspolozit voljena osoba kraj nas, bilo da je najbolji prijatelj, obitelj ili partner... mislim da dobar razgovor i dobar topli savjet uvijek moze pruzit dobru utjehu i rapoloziti covjeka i da za to nije potreban novac.... Novac moze biti samo jedan mali poticaj uz sve to, ali ne nuzno i jedini uvjet za srecu.... jer sreca se ne kupouje novcem, sreca nije materijalna stvar vec osjecaj kod covjeka koji on sam stvara razmisljajuci na sto bolji nacin.... ja kad sam lose volje, nastojim mislit o ljepsim stvarima i tuga brzo prodje jer promislim kako nicemu ne voli lose raspolozenje, dok dobro itekako utjece odlicno kompletno na zdravlje.... kad smo vec kod zdravlja, sad ce svi rec novac je potreban kako bi se kupili lijekovi i dobri tretmani i to je istina.... ali isto tako mislim da pozitivan stav i razmisljanje dosta vise utjecu na ljudsku psihu rezultirajuci manjim stresnim situacijama i misilim da je to dosta bitnije i da bi se oko toga trebalo prvenstveno bazirat.... jer ne kaze se bezveze da ljudske misli sto su dublje to su i njihove brige vece, a zdravlje je losije...

Ah, odmah mi na oci navrnuse suze sjetnice (one suze od kojih se svega sjecas sto si radio dok si bio mali), te se sjetih nebrojenih ljeta provedenih na zvizdanu nad zvizdanima (pri tom sjetno razmisljajuci kako se svi moji vrsnjaci pracakaju na i u moru, a ja tu zvrljim na sprljenoj travi na plus 44), mojih prvijeh ljubavijeh (zarucenog would be veterinara koji me prvi put poljubio u zivotu, Igora iz Beograda koji me nije sljivio ni alfa-beta-gama posto i Nesku iz Nisa koji je nosio odvratne plasticne natikace iz kojih su virili prsti i tijesne, bijele kratke hlace - moja nocna mora, Marku iz Makedonske kamenice koji je bio pljunuti Sting cirka duga-kosa-svezana-u-japijevski-repic i tezgario na terasi nekog polumrtvog hotela sa svojim bendom), trapusanja po socijalistickom ducanu odjece u kojem je radila jedna od tetki (rabotno vreme? ma begi bre), ispijanja ledenih Strumki, masovnog odlazenja u Solun (2 Skode, jedan Fico, 1 Zastava 101) i svercanja najjeftinijih i najubudjosanijih bundi preko granice i tetkina pogranicna diplomacija (ne, nemamo nista za prijavit, uopce nemamo pojma zasto smo obukle bunde na plus 40, majke mi)...

Radovala sam se ovim slobodnim danima koje imam poslije duzeg vremena, razmisljajuci sto cu sve uciniti za svoju dusu.

Razmisljajuci o tzv, SIROKIM MASAMA NARODA koje su (Izvinite mi na izrazu) Skoro potpuno slijepe i ravnaju se po naputcima PROPAGANDE kojima ih MASS MEDIJA sustavno BOMBARDIRA Vjerovali mi to ili ne, siroki slojevi naroda se ORJENTIRAJU prema MATERIJALNIM PROBITCIMA (Opet oprostite mi na izrazu) vodjeni su silnom zeljom za SAMOODRZANJEM na stupnju borbe za opstanak i (Ida isto tako) BORBOM ZA HRANUi kojekakvim materijalnim fantazijama luksuza, dobrih automobila, jeft inih senzacija, HOLYW OOD STILA..

Da, od svih zemalja, europski mocnici su izabrali bas Hrvatsku koja im tako jako smeta, i tako Angela Merkel vjerojatno provodi cijeli dan razmisljajuci kako napakostiti Hrvatskoj i potpuno je demoralizirati..

problem i jest sto je taj " petit mort " tako privlacan da mu se rado bacamo u zagrljaj, ne razmisljajuci o posljedicama, a one mogu biti vrlo teske

Za sve sto ti se ne svida, okrivi druge... osnovna je krilatica " nejakih " (a ljenih), ljudi koji za svoje promasaje traze opravdanje, ne razmisljajuci da li su sami mogli bolje.

.. mrak... tisina me okruzuje... ja u tisini svoje sobe... osluskujem kapi kise koje padaju na moje prozore... ostavljaju za sobom trag.. pozelim da sam vani... da padaju na mene.. da ne budem sama.. neznam ni sama koliko sam vremena provela razmisljajuci o tome kako je zivot nekada tezak, a ljubav bolna... kako i same uspomne bole.. ono sto cuvas duboko u sebi, skriveno u dubini duse, u najskrivenijem kutku srca.. zasticeno.. ono sto te uveseljavalo, sto te cinilo sretnom.. sada je dio proslosti, razlog tuge.. razmisljam... o tvojim rijecima.. dal da vjerujem?? bojim se pitanja, bojim se odgovora.. bojim se boli.. pitam se gdje si mi, s kim si.. znam da si s njom.. nema veze.. pitam se nedostajem li ti, mislis li na mene.. na nas.. na one noci koje smo proveli skupa.. sate.. dane.. mislis li na mene, na moje gluposti, moja smijanja?? pamtim tvoje rijeci.. ono sto si mi rekao.. zelim vjerovati u to.. strah me.. najteze je sto moram sutjeti... bilo je.. ostalo je zakljucano na mjestu gdje smo postojali.. gdje sam te imala.. i gdje si ti imao mene.. najteze je sto nesmijem spominjati.. radi sebe.. sto neznaju meni bitniji ljudi.. tesko je skupiti dovoljno snage i sama prijeci preko necega sto titra u nama samima.. tesko je smijati se, a biti tuzan.. koliko je zapravo jak covjek da bi se smijao i dok mu je najteze?? znam to.. zelim izaci van.. na kisu... dok nebo place da placem i ja... ali ostajem u tisini svoje sobe.. sama.. mraku... i dok kapi kise klize nis staklo, dok nebo dijeli svoju tugu, placem i ja.. suze klize nis dubinu moje duse, kraj moga srca, zaboravljenoga.. za njih idu vjetrovi srece toliko lazni, a opet uvjerljivi... zatomljujem tugu, cuvam uspomenu, dizem glavu... i smijem se...

G Groblje-mjesto na kojem bi mogla provesti sate razmisljajuci Grmljavina-volim kad sam doma, a vani grmi

Tako razmisljajuci primjetih da zalazi sunce i sve se zacrveni pocelo nesto lagano da se budi u meni.

Ovako... u vezi sam godinu i mjesec dana s deckom kojeg volim i on voli mene i postuje i jedan je od razumnijih ljudi koje poznajem kaj se vidi u tom kolko mi je puta oprostio neke moje pogreske... ali ne radi se o tome... Prije ovog sadasnjeg decka imala sam decka s kojim je veza trajala godinu i nekaj sitno... isli smo zajedno u razred.. prekinuli smo 14.3. 2008.... imali smo problema u vezi prevarili smo jedno drugo... on me osamario nekolko puta i rekao mi da sam drolja isto kao i moja mama... za mamu to nije reko tom rjecju al se dalo naslutiti na kaj cilja... nije me pustao van.. ucjenjivao me kada sam ga htjela ostavit... i na kraju on mene ostavi.... i meni super sve i sad imam drugog decka kojeg obozavam volim i on mene al vec nekoliko mjeseci preko dana veci dio vremena provedem razmisljajuci o bivsem... razmisljam o tome da li bi mozda trebala bit s njim dal ga jos volim.. pitam sama sebe dal imam potrebu da ga zagrlim.. pokusavam zamisli kako bi se osjecala kraj njega.... i takve stvari... taj bivsi sad ima curu i upce nisam ljubomorna ali zasto se onda pitam sve ove stvari... muci me to uzasno cak tolko da sam znala plakat zbog tog.... ocu ga otjerat iz svoje glave... i cesto ga sanjam... nocas sam ga sanjala i nekoliko noci prije toga tokom kojih je moj sadasnji decko bio kraj mene i spavao.... uzassss.... ocu ga van iz glave stjerat dosta mi je... bio je odvratan prema meni ali svejdeno me muce one stvari i pitanja koja sam gore nabrojala.... HEEEEEEEEEEEELP jos nekaj nedavno je dosao sa sadasnjom djevojkom u piceriju u kojoj sam ja konobarila i kad smo se ugledali prvo smo buljili jedno u drugo i nepomicno bez rjeci stajali a meni je srce pocelo ludjacki kucat... zakej to.... da li takva reakcija na njegovu mpojavu znaci da ga volim ili kaj.... aaaaa UPOMOC