Kako god bilo i kakva god bila istina o Vukovaru, ostaje gola činjenica izdanoga grada od strane hrvatskog vodstva iz tog vremena.Bilo oružja-nije bilo oružja, poslano-nije poslano, urote i podmetanja, dezinformacije ili nešto drugo, sve je to izvjesno.I kada se to uzme u obzir, ostaje gola činjenica.Vukovar je žrtvovan a sa njim i sve ono što se dogodilo.Na mojoj savjesti nema mrlje zbog toga već samo gorčina nemoćnog pojedinca da bude drugačije.Same akcije " spašavanja Vukovara " kakve god da su bile, posljedica su, opet po mojim stavovima, nakaradnost samih početaka rata u Hrvatskoj.Posljedice su mnoge zakašnjele akcije koje je kasnije bilo nemoguće sprovesti uspješnije nego što je ispalo.Netko je zakazao.TKO? Tko je bio taj od koga se očekivalo da ne kiksa? Da nebude Vukovara i svega još diljem Hrvatske? Šprajc ili Šprajcovci (znam na šta apeliraš ali ovaj puta ću to zanemariti) je irelevantan u svojim nakanama.Pitanja oko Vukovara ostaju sa Šprajcom ili bez njega.U nedostatku pravih poteza, ostaje prostor u koji uskače Šprajc i ostali.Tko je zadužen za istinu, Zvonko? Šprajc ili oni koji to ne čine, a trebali bi? Ako ne čine, zašto ne čine? I td., i td.Moja " mržnja prema 90 - im " kako ti insinuiraš nije mržnja.Ako je o meni riječ nema mržnje nego samo gorčina na cjelokupan razvoj događanja od 90. god. do danas.Osobno sam platio cijenu svoje razočaranosti ali svojom potpuno svjesnom odlukom da nakon akcija Bljeska i Oluje, više ne sudjelujem u toj hrvatskoj farsi.Ostaje jedina svijetla točka iz tog razdoblja, za mene, a to je hrvatska samostalnost.To je ostvario hrvatski narod a ni jedan pojedinac ili skupina (čitaj stranka).