Franjo je među prvim utemeljiteljima redova koji je želio da u njegovu Pravilu, onomu iz 1221. i 1223., dva posebna poglavlja budu posvećena misijama: De euntibus inter Saracenos et alios infedeles (O onima koji idu među Saracene i ostale nevjernike). 10 Nije ga obratio, kako svjedoče biografi, ali je s njime uspostavio prijateljski odnos.

Tako je išao među ljude, sjedinjavao se s klošarima i siromasima onoga vremena, bio jedan od njih, išao je među gubavce, i to ne s visoka, da ih služi uz strašnu žrtvu profinjena gospodina, nego da se naužije njihova zajedništva; išao je među Saracene na Bliski istok u vrijeme teških i krvavih borbi nazvanih križarskima, ne da im prodaje svoju mudrost i da ih uvjeri da ništa ne vrijede, nego da podijeli s njima ono što on ima i da bude s njima.

732. - Franački vojskovođa Karlo Martel pobijedio je Saracene Abd-er-Rahmana u bitki kod Poitiersa i tako zaustavio muslimansko napredovanje u Zapadnoj Europi. 1874. - U Zagrebu svečano otvoreno moderno Sveučilište u Zagrebu. 1896. - Umro je arheolog Šime Ljubić, istraživač povijesti Dalmacije. 1957. - Nakon što je Jugoslavija priznala Istočnu Njemačku, Zapadna Njemačka s njom je prekinula odnose, čime je prvi put primijenila Hallsteinovu doktrinu.

Anžuvinac slomio je Saracene, a 1300. godine.

Neko je vrijeme trajala žestoka bitka, ali Rikard i Vilim od Barresa ipak su predvodili stalne napade kojima su na koncu uspjeli slomiti Saracene.

Grad su nazvali Khandak, što u prijevodu znači široki jarak. 961 Bizantinci su napali i porazili grad, poklali Saracene i spalili ga do zemlje.

Kamusta Kapatin dođjoh u tu zemlju polu žutu polu zelenu... na sjeveru smrvljenu u finu prašinu... pustinja zjapi velika puna pranzine ko Abrahamovih zvijezda, a jug koji se nedavno odvojio od sjevera zelen ko Maksimir, životinja ko u priči iz osnovne i još više... i tu negdi izmeđju tog nebrojenog pijeska i te nebrojene šume smjestismo se i mi.. mala franjevačka zajednica... članova komada 4... a vruće i vruće... prašine ko u priči... na ulicama puno boli i siromašnih... al i tamo ko i svugdi... jer nema siromašnih bez bogatih... ili bolje reći nema bogatih bez siromašnih... jer ih neko mora učiniti takvim... nitko ne bira biti siromašan osim našeg Frane... e baš taj Frane pisao je o braći koja žele ići međju saracene.. da se ponašaju mirno i da po poticaju Duha mogu govoriti... naš rad u toj dalekoj zemlji bio je jako interesantan... imali smo veeeeeeliku župu... veliku ko Zagreb i još veću... mjesni biskup kojem sam zaboravio ime, povjerio nam je rad s izbjeglicama, kršćanima koji su izbjegli s juga Sudana zbog rata na sjever u Khartuom... imali smo 10 - ak centara sa školama i ambulantama... kad se sitim tih škola di dica side na podu ili na starin željeznim klupama dobro se zamislin prije nego prigovorim zbog starih zetovih tramvaja ili nesređjene pošte u centru Zadra, neke stvari naučiš tek kad ti fale... najlipši dio posla bio je s hendikepiranom dicom, kojoj smo uz pomoć prijatelja i dobrih ljudi iz Hrvatske kupovali lijekove... hranu... pokrivače... invalidska kolica i slično... nikad neću zaboraviti Ahmeta, 18 godina živio je puzajuci po prašini, nikad nije prešao prag dvorišta, i onda jednog dana dođosmo mi i uz pomoć vašu poklonismo mu kolica i od tog dana sve do danas, Ahmet ko Forest Gump, nitko ga još nije zaustavio u obilasku prašnjavog grada...

Popijevka od gospode presvijetle dubrovačke, kako razbiše i isjekoše Turke Saracene na moru blizu grada Korčule na 1033, kralja bosanskoga Ostoju Kristića na 1401 i bana od Neretve ufatiše i umoriše.

Nakon puštanja iz zatočeništa Ludovik II ponovno pobjeđuje Saracene od čije vlasti oslobađa grad Capuu.

Uspostava je carske vlasti u Bariju 871. učinila kraj tim napadajima, ali su se trgovačke veze sačuvale dalje, jer su italski pomorski gradovi, prije svega Mletci i Langobardski trgovci iz Barija, kasnije također Sicilijanci i Katalonci, opskrbljivali Saracene robljem iz Dalmacije.

U svojoj pjesmarici on pjeva »Pismu od vitezova neretvanskih«, a u Korabljici kaže: »Na 969. Slovinci Neretvani privezli su se priko mora u latinsku zemlju i žestoko pobili Turke Saracene«.

Od njih svitli izađoše bani i knezovi na krajini zvani, koji puno godin ' vojevaše, Saracene Turke isikoše.

Na 966. Slovinci Neretvani pobiše Turke Saracene u latinskoj zemlji i iz gore Garganske iztiraše.

Koji bi od braće, po Božjem nadahnuću, htjeli poći među Saracene i ostale nevjernike, neka za to zatraže dopuštenje od svojih provincijalnih ministara.

Kad je od svojih brodova koji su patrolirali duž cijele obale čuo za taj Saladinov čin, Rikardu je odmah palo na pamet da Saracene iznenadi munjevitim napadom.

Zbog svoje tamne puti često su bili zamijenjeni za Tatare ili Saracene.

Zajedno s Deodatom iz Ruticinija, Petrom iz Narbonne (Francuska) i Stjepanom iz Cunea (Italija) nastupio je pred jeruzalemskim kadijom, držeći da će najlakše pridobiti Saracene ako pridobije njihova poglavara kadiju.

Tu potrebu uvidio je i sam sveti Franjo što iščitavamo iz dvanaestog poglavlja njegovog Pravila, koje je naslovio O onima koji odlaze među Saracene i druge nevjernike.

Koja god braća po Božjem nadahnuću htjednu ići među Saracene i druge nevjernike, neka za to od svojih provincijalnih ministara traže dopuštenje.

Popijevka od gospode presvijetle dubrovačke, kako razbiše i isjekoše Turke Saracene na moru blizu grada Korčule na 1033, kralja bosanskoga Ostoju Kristića na 1401 i bana od Neretve ufatiše i umoriše.

O onima koji idu među Saracene i ostale nevjernike

Pomrčina Mjeseca tako je tumačena kao dobar predznak za napad na Saracene i jasna poruka na čijoj je strani Bog.

da je kurir imao sreće živjeti oko 9. stoljeću na području džoroasije vjerojatno bi imao zadovoljstvo biti arapski rob, obzirom da su njihovi gusari operirali uz obalu; doduše, znali su mlečani, langobardi, katalonci i sicilijanci snabdijevati saracene svježim hrvatskim robovima, tako da od ranih vremena imamo kvalitetnih saznanja iz prve ruke o europskoj i arapskoj kulturi. europejska kultura je u međuvremenu napredovala, pa smo kasnije prljave poslove obavljali i za kulturnije narode kao što su franci, ugari itd... usput, čak su i arapi razlikovali srbe i hrvate; arapski geograf al-masudi još je u 9 stoljeću hrvate zvao " harvatin ", a srbe " sar-bin ", hrvatsku su zvali džoroasija (baca malo na kroasan). jebeš zemlju bez kulturnog naslijeđa.

Zlatna legenda kazuje kako je Klara uspjela otjerati Saracene kad su napali Assisi.

Upravo je apostolska zaokupljenost u ostvarivanju poslanja Crkve, trajno nadahnuće, pokretač djelovanja ujedno i jamac franjevačke autentičnosti. [ 6 ] Samo misijsko poslanje braće definirao je i sam sveti Franjo u dvanaestom, posljednjem, poglavlju Pravila gdje kaže: Koji od braće po Božjem nadahnuću htjednu poći među Saracene i ostale nevjernike, neka za to traže dopuštenje od svojih provincijalnih ministara.

Već Jakov iz Vitrya izvješćuje da su Manja braća bez straha išli među Saracene i druge ljude, koji su još živjeli u tami, da bi im propovijedali.

Pisac između ostalog navodi u uvodu: Zatraživši, dakle dopuštenje po propisu svoga Pravila da putuju među Saracene kako bi među njima, ako bude moguće, donijeli plodove Gospodinu, ušli su u njihovu zemlju te dođoše u Sibiliju. [ 52 ]

Ja bih, uistinu, više volio da jedan Škot dobro i pošteno vlada nad narodom, nego da ti pred očima sviju zlo vladaš.« I Joinville dalje nastavlja: »Sveti je čovjek toliko ljubio istinu da ni Saracene nije htio prevariti u onome što im je obećao.

" U jesen iste godine (1212) Franjina goruća želja da preobrati Saracene (Muslimane), dovela ga je do broda koji je plovio prema Siriji, ali nakon brodoloma, koji ga je odbacio na obale Slavonije (?), morao se vratiti u Ankonu.

Šator je to Ludovika II., sina Lotareva i praunuka Karla Velikoga, koji već po drugi puta opsjeda Bari u žarkom naumu da konačno istjera Saracene iz Italije.