Stoga, iole normalnom čovjeku u ovoj državi nije jasno kako to da Mesić nije pozvan kod Bajića barem na obavijesni razgovor glede sumnji za jednako nedjelo - ratnog profiterstvo iz 1992. godine; a u pitanju je bio novac/čekovi, između ostalog itekako potreban za nabavku oružja za obranu i Mesićeve razoružane Domovine?

Zašto su uzeli taj datum, samo oni znaju, a ja kažem i ne lažem, da su toga dana daleke 1945. godine, njihovi očevi i djedovi ubijali zarobljene i razoružane ustaše i domobrane i bacali kao cjepanice u tenkovski, dugi rov.

Britanci nisu zaštitili nedužne civile, žene, djecu i starce, nego su prevarom i prijetnjama prisilili hrvatsku vojsku na predaju oružja, te ih takve razoružane, napaćene, izranjavane i izmučene, zajedno sa civilima, izručili partizanima.

I ja sm mišljenja da žrtve ne treba izjednačavati.Uništavanje terorista koji dižu u zrak pruge, kolju hodočasnike i svečenike i ne nose uniformu priznate države i njihovih jataka, pomagaća i financijera nije isto kao klanje nenaoružanih civila u ratu i razoružane regularne vojske i vojnice i civila nakon predaje.Točka.Yusipović to dobro zna jer je čitao međunarono ratno pravo profesora Andrassija.

No, u velikoj stisci i osobito u vrijeme kad su sovjetske trupe upale u Beč i kad je svaki čas postojala opasnost da nastave svoj prodor prema zapadu, general Aleksander je, na svoju ruku, prisilio hrvatsku vojsku na bezuvjetnu predaju, na polaganje oružja i takve ih, razoružane i ponižene, prisilio da se vrate u svoju zemlju pod nadzorom Titovih partizana.

Svojevremenim otvaranjem Hude jame (Barbarinog rova) i otkrivanjem dugo čuvane tajne o tamo počinjenim strahotama otvoreno je jedno od najmučnijih, dugo sakrivanih i prešućivanih poglavlja hrvatske, slovenske, jugoslavenske, (dijelom europske i svjetske) povijesti Svojevremeno je tada već jednom bivšem visokom funkcionaru KPJ i KPS, dobrom poznavatelju ratnih i poratnih događanja na slovenskome i jugoslavenskom prostoru, bilo postavljeno pitanje da li su Englezi 1945. s Bleiburga vratili jugoslavenskim partizanima civile i razoružane pripadnike poraženih vojnih postrojbi samo zato da posiju sjeme jednoga budućeg rata kada to na ovim prostorima nekome (njima) bude zatrebalo.

Od trenutka kada je počinjeno sramotno izručenje razoružane hrvatske vojske i nevinih civila u ruke krvnika, upravo su zločinci zabranjivali svaki spomen na ovo mjesto i sve ono što je slijedilo poslije Bleiburga, nastojeći silom spriječiti istinu da progovori glasom žrtava.

Misliš li da bi nas Europa spasila, ili bi nas onako razoružane, s nametnutim sankcijama, ostavili da nas Srbi prevaspitaju ognjem i kamom?

Naravno, Slavko Goldstein vidi ih kao " razoružane vojnike i borbeno spremne muškarce "

Kao što je zločin kada su u našem Domovinskom ratu četnici ubijali razoružane Hrvatske vojnike.

Izraelski premijer Sharon pozdravio je taj potez, ali istaknuo kako sve te frakcije moraju u konačnici biti razoružane.

Rekonstruirana je predaja u dvorcu iznad Blajburškoga polja kada engleski časnik Scott izručuje partizanskom komandantu Milanu Basti, uz nazočnost ustaških časnika Danijela Crljena i Ivana Herenčića, razoružane hrvatske vojnike i među njima mnoštvo civila.

Da ne govorimo kako nitko od slavljenika nije ni pomislio spominjati stradale, recimo žene, djecu, civile, razoružane i ostale nemoćne ljude, pobijene pri kraju ili po završetku ' ' ratnih operacija ' ', davne ' 45 - e.

U knjizi Bleburski pokolj - putovi smrti hrvatskog naroda (1945. - 15. svibnja 2002.) stoji i slijedeće: Tito je naredio ubijanje hrvatskih civila i razoružanih hrvatskih domobrana i ustaša, nakon sto su ih razoružane predali Englezi partizanima 15. svibnja 1945. Naime, deset dana kasnije, točnije 26. svibnja 1945. Tito je javno istakao na mitingu u Ljubljani: " Što se tiče ovih izdajica kojih je bilo u svakom narodu, među svim ljudima, to je sada stvar prošlosti.

Obje svjesne izgubljena vremena i propuštene bliskosti, razoružane i bespomoćne bilo što promijeniti, posljednji put dijeleći sve izgovoreno i neizgovoreno, a i ono neispričljivo.

Ministarstva vanjskih poslova Amerike i Velike Britanije suglasila su se da je najbolje da postrojbe koje se žele predati britanskim i američkim snagama budu razoružane i poslane u logore u sjevernoj Italiji u kojima će biti podvrgnuti ispitivanjima.

Tito je naredio ubijanje hrvatskih civila i razoružanih hrvatskih domobrana i ustaša, nakon sto su ih razoružane predali Englezi partizanima 15. svibnja 1945.

Domobrani su bili redovna hrvatska vojska koja je branila domovinu (u sastavu Austro ugarske vojske), ali neću sad ulaziti u bitke na Ceru ili Kolubari, još manje događaje u Odesi gdje su srpski vojnici po prvi puta masakrirali razoružane Hrvate.

Ukazuje se na to kako u sektoru »Istok« još nisu razoružane paravojne četničke jedinice, nastavlja se etničko čišćenje, kao i naseljavanje okupiranih područja Srbima iz drugih krajeva, a UNPROFOR onemogućavanjem povratka prognanika zapravo pomaže okupatoru.

u ime demoracije i antifašizma su uništeni Dresden i Hirošima, u ime demorakcije i antifašizma je počinjen zločin Bleiburga (a ne radi se samo o Hrvatima, nego su zapadni antifašisti odlučili sve istočne razoružane antikomuniste predati komunistima na pladnju)

Predstavnici su Zajednice izvijestili predsjednika Tuđmana kako je, prema podacima kojima raspolažu, u Baranju naseljeno oko 30.000 Srba, od čega 17.000 iz zapadne Slavonije i oko 13.000 iz Bosne i Hercegovine, te da iz okupiranih područja nije izvučeno teško oružje, kako je bilo predviđeno Vanceovim planom, a do danas nisu razoružane ni srpske paravojne formacije.

Znači tamo gdje su konačno razoružane odmetnute kvislinške zločinačke bande, zlo je pobijedilo dobro?

Gotovo sve što iz navedenih krugova dolazi i čime truju dušu hrvatskog naroda, a može se vezati uz pojam Bleiburg su ordinarne laži, od toga da su Britanci razoružali hrvatsku vojsku i tako razoružane njene pripadnike izručili na milost i nemilost komunističkim zvjerima, preko stradanja na samom Bleiburškom polju, pa sve do broja stradalnika i civilnih žrtava u zarobljeničkim kolonama, kojima se daje aureola svetosti prozivajući ih Križnim putem.

Kako smo obje ostale razoružane, ali ne i obeshrabrene, potražile smo pomoć na drugim stranama.

Šezdeset druga obljetnica tragedije na Bleiburškom polju obilježena je u nedjelju 13. svibnja svečanom podnevnom Misom zadušnicom za sve žrtve tog za hrvatski narod najtragičnijeg događaja, kada je englesko vojno zapovjedništvo u svibnju 1945. u ruke partizanskih odreda predalo razoružane hrvatske vojnike i civile, pobijene zatim kako na samom Bleiburškom polju, tako na križnim putovima diljem ondašnje Jugoslavije, čijim su kostima ispunjene bezbrojne jame, bunari, jarci i šume, nebrojena bezimena grobišta bez križa i ikakva obilježja, duž cesta i putova na kojima su posrtali od žeđi i padali pod rafalima partizanskih strojnica.

Istodobno treba navesti da kod Bleiburga i na brojnim grobištima u Sloveniji i duž Križnih putova, razasutih po cijeloj Hrvatskoj i bivšoj Jugoslaviji sve do grčke granice, leže poubijani zarobljenici pobijeđene prethodno razoružane Hrvatske vojske u Drugome svjetskom ratu, i brojnih civila svih životnih dobi, koji su se s njima povlačili ili su novim vlastima s Titom na čelu, predstavljali političku virtualnu opasnost.

U cilju sprječavanja pokolja hrvatskoga življa u ljubuškoj regiji, muslimanske snage su jednostavno razoružane pri čemu nitko nije ni stradao ni poginuo što potvrđuju i svjedoci u samom filmu te u trenutku rata svim Bošnjacima u Ljubuškom se dala mogućnost i opcija suživota ili odlaska u inozemstvo, a ovo zadnje brojni i prihvaćaju što se stavlja na teret bh Hrvatima kao progon što je besmisleno.

Dvije regimente su morale biti razoružane silom i revolucionarni sud ih je osudio na teške kazne.

Laufer, nema isprike ni oprosta ni razumijevanja za one koji su ubijali nakon rata bez sudskog pravorijeka razoružane, vezane, ranjene, klince, kao što nema ni za ubojice obitelji Zec, na primjer...

Zato mi je posebno odvratna neprestana kampanja laži Stjepana Mesića o žrtvama te tragedije u kojoj je istrijebljeno, uz razoružane vojnike, također više od 100.000 civila, djece, žena i odraslih koji su bježali pred partizanskom koljačkom navalom, jer ona se je već bila iskazala u Bosni, u Srijemu, u Dalmaciji, u Lici, a tek nekoliko dana kasnije okrvavila je i sam Zagreb.