evo čitajući malo pomnije blogove, trudim se da zaobiđem one sa seksom (bar u prvi mah), vidim da puno ljudi " boluje " od ljubavi, neuzvraćene ljubavi, ljubavi u troje, ljubavi u par gradova... najbolje je što samo žene pišu o tome, a ja uvik imam neki komentar na tu temu, pa sam se zapita jeli kakav bug u meni kad o tome volim pričati i pisati? da nisam ja u prošlom životu bio žena? da nisam žena zatvorena u tijelu ne-žene? zašto imam bolje odnose, iskrenije, otvorenije sa ženama? tu naravno mislim na komunikativne odnose, a ne neke druge. jesam ja čudan što volim pričati o osjećajima, ljubavima, tuzi, sreći... a meni je to tako super. kad ti ljudi razgolićuju dušu ili ti njima. čak ne moraš imati ni pravu riječ, ali dosta je ponekad i samo saslušati, biti rame za plakanje, klimati glavom u znak razumjevanja... a stvarno sam žena: -))