»Izložbom u Domu HDLU«, naglasit će Maković, »također sam nastojao relativizirati razlike i pokazati kako Ivo Gattin i Ferdinad Kulmer, Šime Perić i Eugen Feller ili Božidar Jelinić nisu ponekad nimalo drukčiji bez obzira što su do svojih radikalnih iskoraka došli s različitih polazišta.« Upravo je iz rečenoga razvidna osnovna namjera autorova koncepta, koji je, dakle, minucioznim izborom umjetnika ukazao na bit enformelističkoga promišljanja, izbjegavajući preglednost ili, ne daj Bože, puku inventuru svih, smijemo li reći, sudionika ili djelatnika umanjujući upravo ovim konceptom dvojbu pod križem objektivnosti.