najdraži su mi oni snovi pred samo buđenje jer ih uvijek zapamtim. svaki detalj, čak i osjećaje koji su me obuzimali u snu. današnji je bio malo silly. sanjala sam will smitha, ali čujte sad radnje. bila kod njega doma u posjeti, a on imao 2 mala klinca blizanca, njegovi sinovi. preslatka neka djeca. i sjedimo mi na terasi na nekom katu visoko iznad zemlje. terasa je imala plavu rešetkastu ogradu. dječica su se stalno igrala uz tu ogradu i u jednom je trenutku jedan malac počeo gurati glavu van, pa tijelo, da bi na kraju zakoračio i ispao dolje. will smith ni mrd. ja ne mogu vjerovati, sjedim ko zaleđena, sin mu je pao kroz balkon, a on priča o nekim nebulozama i pije kavu. valjda je zamijetio moj preneraženi pogled jer se iznenada dignuo, došetao do ograde, pritisnuo neki crni gumbić i za nekoliko sekundi klinac je levitirao uz ogradu i kesio se. to sam im ja ugradio specijalne magnete u cipele koji ih sprečavaju da se sunovrate u dubinu - objasnio je meni brižni otac smith.