Ljudi su uglavnom nesvjesni, nezainteresirani ili cak sadisticki orijentirani prema tudjoj patnji (taj pojam, nadam se, netreba posebno definirati), i u tome imaju mozda samo neke rudimentarne granice, unutar kojih su samo njihovi najblizi, dakle; ljubavni partner (iliti sredtvo za podmirivanje nekih fizioloskih potreba), djeca (mehanizmi u mozgu su prejaki i preduboki da ih nesto drugo zamijeni, bar u pocetnoj fazi) rodbina (nije pravilo), susjedi (opet eventualno), nogometni klub, stranka, nacija, vrsta, rod, razred... dakle prije ili kasnije se izlazi izvan granice koju postavlja nasa empatija, po raznim subjektivnim kriterijima... je li moralno ili bilo kako drugacije opravdano ciniti drugome ono sto je sam cinio, u to ne bih sada ulazio, kao ni u pitanje sto je dovelo do takvog stanja svijesti, samo bih se zalozio za definiciju i rjesenje takve situacije..