A Trogrlićka ima dvistaosam godina, ne zna jadna ni di je ni odakle je Tata je rekao: Ja mislim da je ona iz Ilijade i Odiseje Mama je režala: Zamisli, molinte, idu joj ka pomoć nosit boršu iz dućana, a onda joj maznu cilu spizu

Bolje i točnije moj pas prebire šapom po žicama Les Pul-a od čak tu sva TRI (ej 3 a šupalja zvučna slika, nijedna gitara nije režala niti ijedna pjevala ko Slash-ova) gitarista sa bezveznim rifovima i nemaštovitim amaterskim solima, a kad je nekidan kamion prigazio susjedovu mačku ispuštala je bolje krike nego Axl.

ja sam isto zamolila svoju da ako je moguće mačku na pušta u dnevni boravak gdje je dijete preko dana u koljevci, pa je rekla isto što i tvoja. onda joj je svekar objasnio da mačka može van, a ja i beba nemožemo. pa je ona umjesto mačke režala. nije tri dana niti pogledala gdje je mačka, niti pitala, niti ju ranila, tek kad ju je mm pitao gdje je mačka, ona počela da će ga zatuć kao psa ako je ubio njenu mačku, da on nije normalan, da nas sve treba izbacit na ulicu..... (naravno da nije ubio mačku, samo ju je smjestio u garažu i tamo ju hranio, a preko dana je slobodno šetala dvorištem i susjedstvom kao i do tada)

hej evo i mene konačno dnevna odrađena, sad odmora malo i za mene nekako sam jutros na sve režala a onda se jednostavno smirila oni dani u mjesecu su nastupili pa sam grizla sve oko sebe sutra su mi se nekako sve obaveze posložile pa ispada da radim od 7 sati do 7 sati ono 24 sata u pogonu al zato srijedu spavam ko top uživancija nepostojim za nikog ajde ak se naspavam možda odem na neku kavicu ali čisto sumnjam odoh sad popit jednu kavicu malo se zabavljat s karlitom i uživat nekaj vas pročitam i kissnem......

Ljutila sam se, režala, koprcala... ali nije boljelo, doktorica ga je za čas iščupala i dala mi pik.

ah, toliko mi se toga nadogađalo da zapravo blaženo čekam hladnu frontu ispod koje ću se, kao ispod popluna, sakriti, kenjuckati po malo i čekati proljeće. zadnji sam topli dan vikenda posvetila obilasku Maksimira, za koji ne znam kaj se čeka da ne postane lepi parking kak Bog i gradski oci zapovedaju. prošetah starom zelenjavom i sjedoh na klupu ispred ulaza u zvjerinjak. nedjelja je izmamila sve kaj imaju nekaj u kolicima i u trbuhima, jer takvu kolonu trudnica i malih beba ne vidjeh još od davnih vremena kad je životna opcija bila puno jednostavnija i svodila se na dnevnu: raditi i jesti i noćnu: ševiti i spavati. u ta vremena lijepa naša nije jaukala nad natalitetom, a nismo bogme ni toliko jaukali općenito kao danas. ono kaj me ošinulo na tom prastarom ulazu u zoo, ofarbanom valjda tridesetipetim slojem zelene uljane, jesu bila dva zaštitara s pištoljima oko škembih koji su se onak lepo isticali, tako da su dječica koja svladaše dar govora komentirala i prstićima starcima pokazivala iste. sad, pitanje je zakaj su se ta dva dečeca naslonjena na ogradu tak vidno oboružala, jel ' su se lavlje gitre spizdile od korozije ili su bili u nekoj sačekuši, uglavnom prizor nimalo lijep. istovremeno, isti se uklapao s apokaliptičnom prašinom koju su podizali planinski bicikli i njihovi vozači sveudilj parka. mislim nemam ja ništ protiv biciklih, eno ih tri mi doma sparkirana, al poslije sve te jurnjave imala sam osjećaj da sam hodajuća reklama za našicecement. na vidikovcu pak, gdje odlučih popiti kavu u miru, izložba pasa svih boja i veličina. i sad, naravno, nemam ja ništ protiv pesekov, doma mi tri čuvaju hižu, al popiti u miru kavu predstavljalo je iluziju kao što je iluzija da će nam poslije ikojih faking izbora biti bolje. jer, vučjak je režao na pudlicu, pudlica je režala na labradora, labrador je kezil zube na ovčara, ovčar je izgledal kaj da bi na mestu oderal irskog setera i od njega napravil ice il kak se već zovu te čizme u kojima i anoreksičarke izgledaju ko polarne medvedice. tjedan provodim čekajući jesen i promatrajući kako lokalne časne dižu bijele dvore, a još lokalniji novi župnik kresa posljedne zelene grane u kvartu. nema više zelenog, jebeš zeleno, sad je valjda na redu crveno kak veli teta koja se u posljednje vrijeme deklarira da je miš i da je mokra kao miš. a zapravo sam u tom čekanju htjela s nekoliko riječi, jer ionako su luzeri preplavili i novine i telku, popratiti i dinamo i repku i sve ove s loptom. ja se fakat ne sjećam kad smo se mi veselili gledajući te loptače. dok bilić nastupa na telki ko neki grčki mudrac koji samo kaj ne veli... sve teče... sve se... a ništ se ne mijenja. samo nogomet i nogomet, ostali sportovi ne postoje bemvamviziju. otvoriš novine i prestraši te jurčić, otvoriš telku i bilić obećava da drži galaksiju pod kontrolom i da smaka svijeta sutra ne bu. na nacionalnoj razini slavimo kelavu koji BRANI, a nismo u stanju zabiti gol. nu nu, sad kad je medijsko carstvo, poput prošvikanog betmena zakrilil blagoglagoljivko bogobojazni koji kakti voli plavo a djeluje kaj da je furt na bilom, sad bumo s još više žara i mara hvalili svaki poraz. jer svaki poraz je uvod u možebitnu pobjedu i taj uvod gledamo pokorno na svim medijima začinjen reklamama drugog velikana jada nam više ne naše u obliku carskog mesa na akciji i žabljezelenih pofutranih šlapa za najmlađe za cijenu pet litara " izvorske " vode istog velikana. jesen može početi, pametni ježurka je već ionako odavno emigriral.

Po novo oružje i municiju pa na položaj u Marinovu glasu režala je odlučnost.

U tim momentima mogla bih se zakleti da mu je Bernarda pokazivala zube i na njega režala, no smatrala sam sve to nekom njenom igrom, jer čim bi ugledala mene nasmijala bi se i namignula mi.

Ljubili su se bez ljubljenja ili govorenja, ona je režala poput psa.

Bolest, u pravilu, kao da je režala poput neke ružne životinje, a dio bolesnog tijela nalazio se u dubokoj traumi i tami, jedva svjestan sebe i gotovo nesposoban za komunikaciju.

Pobjeda, ono za što se cijeli život svi borimo da lagano možemo pljunuti u lice svakome tko ima hrabrosti reći da je svijet prožet bojama, da Nada uvijek umire zadnja, jer polagano Vrijeme im bježi i ne preostaje im ništa drugo nego mi se smijati, što sam ostala na vrhu padine kada se počela urušavati i što sam i ja režala na lavove, a naposljetku slatke, vječne riječi i zaslađena šaputanja: da sam Pobjednik u očima bogova i da su oni samo mrlja na pragu vrata Života koju tako lako obrišem dlanom.

Roxi se nije pomaknula, ali je režala.

pametuješ nemilice, veli horor plitka. ne, nego morski pas plovi nemilice ispod kobilice, a ti baš nemreš svakog od njih imat, jer za sve njih trebaš pamet. ovak, nekaj sam se čul sa čarobnom i samo mojom i jedinom Ildiko, koja ovako kaže.... krešo, u prvih deset ljubavi i ljubavnih igara bili smo poput dvije kocke leda, a topljenje je stvorilo neku reakciju, kao blagi povjetarac. danas smo, pa makar jednom ili dvaput mjesečno kao gromovi i magma i rastopljeno željezo. prema tome, NEMA ŠANSE DA SE DO TAKVE KVALITETE DOĐE BEZ PUNO RAZGOVORA I UDIVLJENJA OBOSTRANOG, A OVE KOJE SVE RJEŠAVAJU U SEKSU SA JEDNOM REČENICOM SU PROSTITUTKE, I TO VAM JE SVIMA JASNO, a žalosno je kaj sad tak i mnoge šašave ševulje reagiraju, ne? dakle, nakon dvije godine sastajanja ildiko se trese ko mašina za trganje asfalta, jebo te. izgleda u očima ko vulkan kada joj dođe, moli me očima da je pojedem, izgazim, potrošim, uništim u orgazmu i kad bih joj samo prst na nozi posisal i izgrizao utrnula bi od orgazma i izvijala se kao divlja mačka i režala i siktala. i onda se sva izgubi, kao da me nema, iako me ima, dakle prepušta se potpuno užitku i plamu i to ti je moja horor, KAO DA SI KANTU VODE NA VRELU PEČ ILI KAMIN IZLIJALA, kada ildiko velika svršava. totalno se izgubi, predaje se potpuno i ludo i nesebično, kao bog dragi. to ne može bez godina udivljenja i razumijevanja i UČENJA, i nemoj mi pričat da je drukčije, a mnogi koji znate kaj je udivljenje i vjernost i žar ste iskusili takvo stanje, pa joj recite, toj horor srditoj i neka joj netko pomogne da konačno ludjački svrši. hvala vam, braćo i sekice. juhuuu. horor, je li ti se malo... rosa pojavila na cvijeću, od ove priče? i dobro da se je pojavila. i dobro. pusa.

Joj, poslije je jaaako režala na pripadnicu, no bruka ostaje: dobro sam č uo kako joj barem tri - č etiri osobe krv piju na slam č icu.

Moram ti reći da je Luna već velika i da je prvi put zalajala i skočila na vrata kad su mi neki Jehovini svjedoci žestoko pokucali, režala je s ove strane kvake i pokušavala ih otjerati, čuvala je svoj stan i mene, ne mogu se oteti dojmu da je i tebe, koju ja pak čuvam u sigurnosti svoje duše, također htjela zaštititi.

Čak je režala na mačku kada mu je htjela blizu:) Nevjerojatno.

Samo nas je s mržnjom promatrala i potmulo režala.

U crkvi sam imala jake reakcije na molitve, bacala sam se, izvijala, vrištala i režala, nisam mogla podnijeti ime Isus.

Jel doga režala, napadala... nekad su ljudi priglupi i prestrašeni i isprovociraju psa, pogotovo ako ideš trčati i bježati.

Pridržavao ju je rukom dok je sisao, a ona potmulo režala, ali nije uzmicala.

Pozitivno je to što smo saznali zašto se beštija tako ponašala, naime, režala je jer je majka malim beštijicama, pa ih je valjda upozoravala.

Iako vjerujem svome mužu, svejedno sam uvjek režala na te bezazlene šale, sa druge strane mom mužu je čini mi se prijalo saznanje da sam ljubomorna, činilo mi se da je ponosan jer ga žena tako " štiti "..

Slično je bilo sa igračkama koje kad bi dograbila nije puštala, a kad bi joj pokušali bilo što uzeti režala bi na nas.

Dva džukca lijeno su režala jedan na drugoga pored kandelabera, a klinac u štofanoj jakni i nalaštenim potumplanim cipelama preskakao je preko lokve na jednoj nozi.

Naravno, Papučica je prije toga protestirala i režala, ali nisan se obazira.

Danas je malena režala kod hranjenja, tako da majka nije ni htjela jesti (valjda od straha, mada ne mogu doći u kontakt dok jedu), tako da smo stvarno tužni, toliko im pružamo, a vraćaju nam ovako.

Životinja koja je bila s druge strane još je uvijek bijesno režala, ali je uskoro ponovno prišla vratima, njušeći polugu koja ju je pogodila.

Režala mu otkinuta mišica desne ruke

Kapetan Kiki je režala i beštimala im majku četničku.

A usput sam režala na dragog.