Kujica Trixi, patuljasta oštrodlaka jazavčarka, zalajala je kratko i iznenađeno, kad joj je nemarno odbačena torba prignječila šapu.

Nala je zalajala, gledajući u ženu, i počela mahati repom. A da nije...

Kujica Rona zalajala je upozoravajući nas da netko dolazi.

Potom sam zalajala: " DA, SMETA MI " i pokvarila mu veselje.

Ali ipak, na kraju se pokazalo da mi razmišljat nije niti trebalo jer, čim je beštija zalajala, bio sam na krovu.

- Mary nije ni zarežala, ni zalajala niti skočila na njega

Rano buđenje; Lori je zalajala, neuobičajeno za nju i to me probudilo.

Nikad nije zalajala i jako je plaha.

Tu bi mu se cijelo malo misto slatko nasmijalo, od dotura do pošćera, čak bi i Belina prezrivo zalajala.

Moram ti reći da je Luna već velika i da je prvi put zalajala i skočila na vrata kad su mi neki Jehovini svjedoci žestoko pokucali, režala je s ove strane kvake i pokušavala ih otjerati, čuvala je svoj stan i mene, ne mogu se oteti dojmu da je i tebe, koju ja pak čuvam u sigurnosti svoje duše, također htjela zaštititi.

Nakon tri mjeseca prvi put je mahnula vrškom repa, a par dana kasnije zalajala je na zvuk zvona.

i onda sam zalajala... rekla sama sebi, vidiš da nemaš što izgubiti, probaj, možda izboriš još 15 minuta, ali nisam se nadala... znala sam da ti je i tih 15 previše, mučno...... zalajala sam, na sva tvoja ignoriranja, na to da se sramim slati ti poruke, na to da bih trebala ponašati se sasvim cool i normalno... na to da mi nismo imali status... na to da živimo svaki svoj život u različitim svjetovima... s različitim stavovima (od kada smo postali tako različiti?)... zalajala sam na to da mi je dosta biti ona normalna ženska, koja ne komplicira, koja ne pizdi i koja se ne živcira...... zalajala sam na to da neznam na čemu smo...

U rane jutarnje sate 14. listopada 2008. pas čuvar Utočišta kunića, kujica tornjaka Tara je zalajala.

Imala sam i svoju najdražu igračku (medvjedića) zbog kojeg bih zalajala kad bi mi pao s naslonjača (i u nikojoj drugoj prilici) Kod te jedne cure sam često znala zaspati u krilu dok bi ona gledala u nešto kričavo i drečavo (televiziju) što mi je ponekad znalo remetiti san

Ma više je se ni bilo ćut a kamo li da bi zalajala

Tada je imala negdje oko 4 - 5 mj i nije niti jednom zalajala, niti vani niti kod kuće, ni u igri s drugim psima - - već smo mislili da nešto nije u redu: ne zna:

Tek je naša Nera malo zalajala na njih kad ih je ugledala visoko gore iznad svoje glave (dokaz da pas dobro vidi i sitnije stvari ako se miču), no i ona ih je ubrzo prihvatila i prestala se obazirati na prometnu magistralu

Nakon što se Darrel Henderson spustio, Coco je zalajala.

Ubrzo sam se uvjerila na svoje oči, jer kad je jednog od slijedećih jutara moja Nera zalajala na nešto u parku, s drveta je uzletjelo nekoliko vrana, a na tlo pored pješčanika palo je oglodano i osakaćeno tjelešce male ptice.

Moji susjedi su padali u nesvijest jer su nakon godinu dana tek shvatili da imam psa, možeš si misliti da Bety nije nijednom zalajala u tih godinu dana

Ali ti imaju male peseke koji UVIJEK počnu lajat na nas i onda kad moja jednom pošteno zalaje odmah je proglase agresivnom, a ti mali se kao nje kao boje pa laju na nju, a ona nikad nije nikom niš napravila, osim se pošteno zalajala

Imamo susjede sa 4 psa koji laju kao ludi cim netko pride blizu - Tia digne njuskicu sa pogledom " vidi kako su ovi nepristojni i glasni " i nijednom im nije zalajala natrag

- Da bi ona zalajala ili cvilila

Tia je za dvije sekunde trcala s njim bez problema, iako malo opreznije: tipa zatrce se, a onda kad on uhvati zamah i stigne je, ona otrci i sakrije se iza mene, cak je vrazic mali zalajala par puta izazivacki na njega kad je skuzila koja je dobrica, kao " sad vidim da s ovim mogu, pa da mu pokazem da se ja ne bojim uopce ": lol:

Vega je u stanu zalajala ni 10 puta u mjesec dana sta je snama, tako da se nebrines ni oko toga... laje iskljucivo kad je zaigrana, i to preko dana, a preko noci je mirna..

Ajd bar netko... Više mi stvarno ide na živce kad nekom kažem da imam Rota, glavni komentar je tipa kako to možeš imati.... A meni su oni predivni psi; Za maženje, za igru, ali i čuvar kad treba... Zato mi idu na živce pojedini ljudi koji još potiču tu agresivnost, jer zbog takvih neke su pasmine omražene... Npr. sestra mog prijašnjeg psa (dobermana) nikad nije zalajala, a baš oni se slove kao " Krvoločni " psi... UŽAS

Sa predasudama sam se susrela u samom startu.U mom kvartu ima jako malo velikih pasmina, uglavnom labradori i retriveri, poneki bokser i jedan rotić koji je stalno zatvoren.Od kad je s nama, ljudi me čudno gledaju, no, navikla sam na to.Teško mi je bilo u početku socijalizirati psa od kojeg svi ili bježe ili vrište.Pogotovo kad čuju da je to onaj poznati " ubojica " doberman.Jednom štenetu ne trabaju takvi stresovi.Ne mogu se pohvaliti da sam se riješila svih trauma koje je doživjela (tjeranje nogom, lupanje kišobranom, a jednom ju je čovjek na bicilku lupio nogom u glavu zato što je kao uplašeno štene zalajala na njega) nisam je oslobodila straha.Stoga još i danas oprezno i uporno je suočavam sa svim mogučim strahovima koje ima.U svakom slučaju napredujemo, no prema ljudima će uvijek biti oprezna što zbog gena što zvog straha.I drago mi je zbog toga.Imam još jednog psa-kokericu koja je prodana duša i kad bi mi netko provalio mogao bi i nju odnjeti sa sobom.Veče probleme mi stvara povodljiv i umiljat pas, nego ovaj koji nema povjerenja u strance.U cijeloj toj priči je najbolje to što su jedna od druge pokupile neke osobine.Kokerica je postala oštar pas a dobermanka maza. Dvije totalno različite vrste a tako se dobro nadopunjuju i slažu

Pod previse mislim - ako se zalajala ili pocela tresti kad je maca bila preblizu

Naravno da je svaki pas osobnost za sebe, tako da Rea rijetko laje, glas joj je dubok (ona se sama seb prestrašila kad je prvi put zalajala) laje tek na kamione.

Ali nije im apsolutno ni zalajala niti poskakala niti pokazala zube