Ostat će upamćen po brojnim putovanjima po zemljama trećeg svijeta i po uvijek istim izjavama kako su politički odnosi izvrsni te kako bi gospodarski mogli biti i bolji, po bezuvjetnom zalaganju za jedinstvenu BiH, koju svi njezini građani moraju voljeti, po reafirmaciji ljudi iz bivšega sustava pa i iz bivših obavještajnih službi, po otvaranju ratnog arhiva stranim agenturama, novinarima i istražiteljima, po miješanju u kompetencije pravosudnih vlasti, po usputnim neobveznim kritičkim opaskama na račun društvene zbilje, bez napora da se ona promijeni i, napokon, po upornim i bezuspješnim pokušajima da svoju iz jugoslavenskih vremena konstruiranu istinu o partizanskom pokretu nametne kao opći kriterij, ne uspijevajući za tu svoju istinu nikoga pridobiti, osim onih koji su u nju i prije vjerovali, čime je samo uspio učvrstiti i produbiti podjele u narodu stvorene na matrici građanskog rata četrdesetih.