Fokusirani smo na kreiranje detaljiranih, foto-realističkih 3 D vizualizacija i animacija arhitektonskih projekata, 3 D fly-through animacija interijera i eksterijera.

Premda se u radu morao držati osnovnoga oblika kapele Sv. Dujma s druge strane glavnoga oltara, koju je 1427. izradio Bonino da Milano, Juraj je nadmašio svojega prethodnika u ukrasu i plastičnoj snazi realističkih skulptura.

Istina je da književnost, napose realizam, uvelike privilegira visinu nauštrb problema niže provenijencije: tako govorimo o visokoj kulturi, o visokom realizmu, radnju vode visoki likovi koji se kreću u visokom društvu, a u centru realističkih romana su visoka očekivanja koja dovode do niskog pada.

U cjelokupnoj Matoševoj pripovjedačkoj prozi osjeća se impresionistički i poetski pristup likovima i temi gdje se u potpunosti odmiče od svojih prethodnika, realističkih pisaca.

Likovi, njihove priče, kao i situacije u koje su gurnuti, plutaju po površini, čekajući kraj komada/predstave, koji isforsirano skreće u loše imitiranu maniru ruske avangarde koju u knjižici priziva Šnajder, ne bi li time opravdao svoj repertoarni izbor. (»Odjednom se drama posuvraćuje, isklizne iz realističkih šablona i potpuno se približi šašavosti oberiuta, odnosno snovitim, nadrealnim procedeima post-oktobarske avangarde...«) Nadrealistične slike oniričkoga prizvuka poput one u kojoj baka Božena, uz metateatralni komentar, promatra vlastiti sprovod, neorganski izrastaju na dramaturški mrtvu tkivu isprazna, kozmetičkog kaosa koji mu prethodi.

Unatoč tomu što se u postupku drži realističkih kanona, u proznim mu se tekstovima mogu nazrijeti elementi modernizma.

Sapunica je zatočenik vlastitih pravila sve sapunice nalikuju jedna na drugu (poput psihološki uvjerljivih realističkih romana).

Nakon portretiranja ovih pisaca realističke drame (kanonskih prema mišljenju i svjetske i američke kritike) tu su dva teksta o Samu Shepardu kao najznačajnijem piscu američke drame koji izlazi iz realističkih kanona (gdje u analizi primjenjuje i neke druge teorijske pristupe, naprimjer arhetipsku kritiku) te prikazi najnovijih zanimljivih imena poput Davida Ivesa ili Neila LaButea.

Jedan od onih upečatljivih, realističkih snova kojih se kasnije sjećamo jednakom snagom i jasnoćom kao da su se zaista dogodili.

Ljudi često u neznanju tokom čitanja svom snagom udare u zid modernističkih postupaka ili se, primjerice, silovito odbiju od ograde realističkih konvencija.

" Pravilo igre " velikog Jeana Renoira, jedan je od začetaka realističkih, modernističkih i postmodernističkih struja u sedmoj umjetnosti.

Antologijsko djelo hrvatske književnosti, uz Šenoinu Seljačku bunu najznačajniji roman hrvatske književnosti 19. stoljeća u kojemu se " osporavaju dotadašnje konvencije hrvatskih romana, uvodi se pripovijedanje koje ne slijedi prirodni tijek događaja nego se u dugim sekvencijama vraća u prošlost, a osim realističkih opisa djetinjstva i školovanja glavnog lika, Ivice Kičmanovića, prisutni su elementi fantastike, demonskih likova i neumitne zle sudbine.

Nakon toga vratio se na slikanje realističkih pejzaža, vezano uz česta putovanja u Španjolsku i na obližnje otoke.

No, unatoč takvoj strukturi, cjelina se ne gubi od obilja realističkih pojedinosti. 6 Puno skloniji drugom Cihlarovu romanu je Krsto Špoljar u pogovoru izdanju romana iz godine 1974. 7 Pogovarateljsku naklonost i uopće nakladničku odluku, možemo potražiti i u izvanknjiževnom kontekstu, u politički osjetljivim i krhkim sedamdesetim godinama prošloga stoljeća.

Prvo jer ti tu najmanje smetaju a najviše se možeš razmahati, a zstim što se ključni djelovi igre odvijaju još više po zaakonitostima pričaa, romana, pjesmi, stihova itd., pa se lakše može doći do nadrealističkih i/ili začudnih realističkih dionica (što kod nas i onako ide dosta dobro, 100 lako postane 30 a 30 lako 250);

Dosljedno svomu istančanu smislu za unošenje realističkih komponenti i ekonomičnost naracije, Hawks je dosegnuo izvanrednu dramaturšku simetriju.

U njima se nazire Begovićeva sklonost izrazito dramaturški komunikativnomu spoju čuvstvenih, ugođajnih i svjetonazornih opreka, što ih spreže s ljubavnim zapletima i obratima, ali i podrivačkim impulsom spram rigidnih društvenih i kulturnih, napose umjetničkih, realističkih obrazaca, te nacionalnih političkih prilika.

U kiparskoj interpretaciji ljudskih likova, umjetnik stvara u rasponu od posve realističkih portreta do gotovo stiliziranih prikaza ljudskih figura, čiju pojavnost ponekad svodi do granica apstrakcija.

Doris Kristić osmislila je kostimografiju koja obuhvaća dijapazon od realističkih ustaških odora do fantazmagoričnih kostima biljki i kukaca.

U stalnom preplitanju romantičarskih i realističkih elemenata dao je Šenoa i začetke modernističke književnosti.

Autor će se ovom prilikom izložiti tridesetak slika raznih formata i tehnika; od apstrakcije, pa sve do najnovijih radova realističkih tendencija.

Autor je naprosto smatrao da se na temelju velikih realističkih romana, poput Rata i mira, može stvoriti i veliki suvremeni roman.

Niska rezolucija onemogućava detaljno proučavanje tabli realističkih majstora poput Hala Fostera, a crno-bijeli otisak predstavlja apsurd u slučaju stripova francuske novovalne škole čija je glavna karakteristika psihodelična upotreba boja (francuske novovalne autore poput Jean-Clauda Foresta, Guyja Peellaerta, Philippea Druilleta i Philippea Cazea sam Munitić ističe kao najzanimljivije i najvrjednije autore šezdesetih godina dvadesetog stoljeća).

Matoševo pripovijedanje karakterizira zahtjevna narativna strategija s prepletom realističkih i simbolističkih elemenata, sklonost bizarnomu i stilizaciji, ali i humorističan izraz, prožet blagom ironijom i liričnošću.

Možda se u žanrovskoj književnosti proces zastarijevanja odvija nešto brže nego drugdje, no dovoljno se sjetiti nekih realističkih i/li naturalističkih poetika romana koje danas tek pokoji psihotični pisac sustavno primjenjuje.

Suočeni smo s dvije situacije: radovima realističkih karakteristika i grupom apstraktnih radova s elementima nadrealizma.

Iako se često tvrdi da u slikarstvu Srednje Europe nije bilo realističkih tendencija, na temelju Mednyánszkyjevih djela može se pokazati upravo suprotno: realizam nije bio čisto francuska stvar

Tu je tradicionalna ljepota realističkih prizora, duhovite dizajnerske abrevijature, filigranski grafički ispisi, smiona kadriranja krupnih motiva, slikarska oblikovanja ploha, vješto korištenje verbalnih znakova, vizualne evokacije baštine i futuristički minimalizam.

U britanskim okvirima afirmirao se 70 - ih i 80 - ih nizom (oporo) realističkih TV-filmova s dozom (apsurdističkog) humora, dramaturški modeliranih po principu kriški života i uglavnom smještenih u nižestaleške miljee, da bi međunarodno priznatim autorom postao početkom 90 - ih, nakon velikog uspjeha svog četvrtog kino filma Razgolićeni, nagrađena u Cannesu za najbolju režiju i najboljeg glumca (David Thewlis).

Iako se često tvrdi da u slikarstvu Srednje Europe nije bilo realističkih tendencija, na temelju ovakvih djela može se pokazati upravo suprotno: Mednyánszky je svjedok da realizam nije bio čisto francuska stvar.