Pozdrav ekipa, 22 godine, i patim od te anksioznosti, inace jako vedra i vesela osoba kad odjedanput klik, evo ga umiren srce, gotovo, tumor leukemija, kraj covice gotov san, i onda svatih, judi to je psiha, i recen se i neeceeeea razbojnice, necu ja sidit doma, bojat se ic na more, na kave, sa ekipon, mucit jadnu curu za koju zivin, ma neeeeces, liudi imaju 7 puta vece probleme pa zive i nije im nista daaajte ljudi amo skupa pusti tablete pusti doktore (ako ste sigurni da je psiha da nije nesto fizicki) idemo se borit, kako smo se sjebali tako cemo se i popravit, sami sebe, ja san pocea trenirat, izlazit, forsiran sebe, znoiim se i misli Da sam mrtvac koji hoda, ali neces raaaazbojnice, iden dalje i oook mi je, prebrodjujem to lagano, vracam se u zivot i bolje mi je.