Već petnaestak godina intenzivno pratim domaću prozu i u njoj sam doma, svaka nova knjiga koja se pojavi slaže se u nekakvom mom imaginarnom mozaiku kao jedna od kockica koja ima svoje prethodnike, svoju braću po tekstu i svoje mjesto u velikoj kući koja se zove hrvatska proza, recentna i ona o kojoj već pišu povijesti književnosti.