A budući da su Mletačka i Dubrovačka Republika ostale vjerne katoličanstvu, reformacije u južnoj Hrvatskoj praktički nije ni bilo.

»Od samih početaka ekumenskih nastojanja Crkve europske su reformacije poticale mir, zajedništvo snošljivost, duh suradnje i zajedništva među kršćanima.«

Godine 1794. su ga prvi put zapisali Âťmađarskim nacionalnim jelomÂŤ. (To možemo pročitati u putopisu grofa Hofmannsegga, koji je objelodanjen 1800. u GĂśrlitzu.) KisbĂĄn zaključuje da se unatoč pokušajima reformacije Josipa II. ⠀ na primjer osim mađarske odjeće ⠀ i na taj način mađarsko plemstvo u otporu pokušavalo braniti te nacionalno obojeno ⠀ kao etnički i nacionalni simbol ⠀ uzdiglo jelo nizinskih pastira. Âť1840-ih godina u otmjenim peštanskim gostionicama više se ne spominje gulaš-meso iz književnog jezika, nego iz narodnog jezika posuđeno perkelt-meso. (...) Perkelt je postao opće jelo gradske kuhinje.

Jasno je da ovdje ne nudim definitivne odgovore, ali, stvari su se, izgleda, počele mijenjati negdje u doba renesanse/reformacije pa naovamo kad se praktični rad malo pomalo počeo cijeniti, barem u nekim dijelovima svijeta (Zapadna Europa i kasnije Sjednjene Države).

U XVII. stoljeću postala je počasna dvorska odjeća, a u doba reformacije su se već ne samo na skupovima županija, javnim nastupima, nego i na obiteljskim svečanostima u njoj šepirila naša plemenita gospoda.

U jednom zbog reformacije veoma burnom svijetu Faber se sve više i više angažirao, a putujuci glavnim putovima Europe vršio je silan utjecaj na velik broj ljudi svakoga položaja.

Konkretno, NACIZAM svoje korijene vuče iz 16 stoljeća, iz Reformacije, tj. iz protestantizma kada je Luther odbacio djelovanje Duha Božjeg preko crkvene hijerarhije a naglasak stavio na osobno iskustvo, rekavši: Duh Sveti meni osobno otkriva riječi Svetog Pisma Odbacivanje Crkve kao autentičnog tumača Riječi (Crkveni Nauk) iznjedriolo je RELATIVIZAM tako da danas za posljedicu imamo da npr. u SAD-u skoro svaki dan nikne neka nova crkvena zajednica koja se poziva na vlastito tumačenje i interpretaciju Riječi.

Bilo je to vrijeme nadiruće reformacije, kad su te knjige trebale poslužiti kao dokaz pripadnosti rimokatoličkoj crkvi.

Svake godine 31.10. protestanti svih smjerova i denominacija obilježavaju dan reformacije-dan kada je, kako oni smatraju, Martin Luther, začetnik protestantizma pribio svojih 95 teza na vrata crkve u Wittenbergu, i tako demonstrativno napustio Katoličku Crkvu i započeo pokret protiv nje, a za povratak biblijskom kršćanstvu.

Jer posebno je ova riječna grabljivica dobila na značaju u vremenu reformacije i protureformacije, budući da su sada strogi anglikanski i protestantski svećenici, kao jednom sv. Benedikt, stali propisivati što će se i kada jesti za nove i stare svete dane.

Nakon što je Luther početkom Reformacije prihvatio kraći židovski kanon, Tridentinski je sabor 1546. godine Vulgatu proglasio autentičnom Biblijom za Katoličku Crkvu.

Pastori i propovjednici u vrijeme i poslije Reformacije, vrativši se na izvor, vrativši se na Sveto Pismo, u crkvama su propovijedali i učili o biblijskom odnosu prema radu, prema poslodavcu i prema kapitalu.

Život nije ništa drugo do proces reformacije.

Zapad je doživio svoju bolnu podjelu u 16. stoljeću pojavom reformacije.

Pristupnici, kandidati za različita zvanja u crkvama reformacije i reformacijske baštine, te s njima povezanim organizacijama, imaju prednost pri upisu, uz uvjet da uz svoju prijavu prilože pismenu preporuku nadležne crkvene institucije.

Smatrajući da je Matija Vlačić dao izuzetan doprinos njemačkoj luteranskoj tradiciji reformacije, posebice njezinu opstanku nakon Lutherove smrti, Oliver Olson je čitav svoj znanstveni život posvetio istraživanju života i djela te pisanju biografije o Matiji Vlačiću Iliriku.

Dijalog se produbljuje od vremana Reformacije i nikako da se produbi do kraja.

U vrijeme reformacije, tijekom 16. stoljeća, Martin Luther, Jean Calvin i ostali protestanti smatrali su da kršćani sami trebaju čitati Bibliju.

Vidite, poštovani slušatelji, do Reformacije nije došlo zbog prevelikog utjecaja Crkve na društvo, već suprotno, zbog premalog utjecaja na društvo.

Vjernički život prije Reformacije zasnivao se na pohađanje crkve i obavljanje nekih izvanjskih tradicionalnih navika, dok pravog utjelovljenja biblijske etike rada i poslovanja u svakodnevnici nije bilo.

Pripadnike evangeličkih crkava proizašlih iz reformacije naziva se protestantima.

Iako su gradom vladali Burgundijci, Franci i carevi Svetog Rimskog Carstva, njom su zapravo oduvijek vladali biskupi sve do reformacije kada je grad postao republika.

Ni Cernik do reformacije 1918. neće imati gvardijana nego samo predstojnika.

Sam Luther kasnije ovaj događaj niti jednom riječju nije spomenuo ni u jednom svom djelu iako je tim događajem obilježen početak vjerske reformacije.

Danas je dan protestantizma, reformacije daklem.Danas je i mednarodni dan štednje.

" Od Gutenberga do Googla: Doprinos reformacije suvremenoj Europi

Naime, Martin Luther je objavio svojih 95 teza i time obilježio početak reformacije Fazmofobija je strah od duhova Vikofobija je strah od vještica 9 posto Amerikanaca tvrdi da se susrelo s duhovima Još jedna legenda dolazi od starih Kelta, a volimo je povezati s nastankom bundeva koje svijetle u prozorima i pred vratima kuća.

Uz saborskog zastupnika Stjepana Milinkovića i načelnika Općine Legrad Mladena Vernića obilježavanju Dana reformacije u Legradu pridružio se i zamjenik župana Koprivničko-križevačke županije Ivan Pal.

Sisak, 28. listopada 2012. (IBA) - U Baptističkoj crkvi ' Betel ' ' u Sisku održana je svečana služba povodom Dana reformacije i 450 g. cjelovitog protestantskog prijevoda Novoga zavjeta na hrvatski jezik.

Prema toj uredbi engleski suveren je »jedini vrhovni poglavar na zemlji Engleske crkve, nazivane Ecclesia Anglicana«, a rimski biskup (to jest papa) nema »ništa veće ovlasti u Engleskoj, nego što ih ima bilo koji drugi strani biskup.« Tako je došlo do odjeljivanja od Rima, a crkvene provincije Yorka i Canterburyja dolaze pod sve jači utjecaj Reformacije, premda se u Henrikovo vrijeme nastavio koristiti latinski jezik u liturgiji.