Ta protutjela nemaju zaštitnu ulogu od moguće buduće lokalne infekcije ili reinfekcije genitalnog trakta klamisjom trahomatis.

Ako Vam se cistitis vraća 2 i više puta godišnje preporuča se profilaksa prema antibiogramu za prevenciju reinfekcije.

Staphylococcus saprophyticus o kojem pišete u prethodnom nalazu ejakulata vašeg patnera i e. koli, pa i gardenerala, ukazuju na to da više pažnje obratite na brisanje kod defekacije (od sprijeda prema natrag) i savjetujem Vam obavezno tuširanje prije odnosa/znam da ćete reći, da je to ponekad nemoguće /, ali moje je da to ' ' svima (oprostite na izrazu) tupim ' ' kako se ne bi događale te reinfekcije koje su više nego česte.

Potrebno je liječenje oba spolna partnera (ili više njih), u suprotnom su česte reinfekcije.

Klamidija se ne može vratiti, može samo doći do reinfekcije.

Važno je znati je li pozitivan na HPV jer ako se Vi izliječite, u slučaju njegova pozitiviteta, događat će Vam se reinfekcije.

Reinfekcije, tj. ponovne infekcije, tzv. ping-pong efekt, obično su ' ' zaslužne ' ' za kontinuiranu infekciju parova HPV-virusom.

U uvjetima dobrog imuniteta možete imati dugogodišnju fazu bez izbijanja simptoma, a u uvjetima lošeg imuniteta možete tijekom jedne godine imati 10 - 15 pa i više slučajeva izbijanja simptoma reinfekcije.

Usprkos povećanoj osjetljivosti na imunološki nadzor, ovakav virus izaziva snažan imunitet koji štiti životinje od bolesti nakon reaktivacije ili reinfekcije istim virusom.

U trećem tromjesečju bi se trudnica trebala ponovno testirati kako bi se utvrdilo da nije došlo do reinfekcije.

Međutim, česte su reinfekcije (ponovno unošenje uropatogena izvana), katkada već nakon dva tjedna (ili unutar pet mjeseci).

Sve više se bojim da kod povrata bolesti nije u pitanju povrat latencije, nego da je problem reinfekcije, sa partnera na partnericu, nezaštićenim spolnim odnosom.

Za sprječavanje reinfekcije korisno je najmanje 2 puta dnevno prati vanjsko spolovilo i međicu u običnoj toploj vodi, a također mokriti prije i poslije odnosa i oprati se prethodno (što vrijedi za ovba partnera).

Prije 6 mjeseci otkriven mi je HPV I CIN 2. Dobila sam terapiju i na sljedećem nalazu ga više nije bilo, tj bio je pod upitnikom jer je je gospođa koja radi u lab. znala za moj prijašnji nalaz pa je tako napisala.Kako je moguće da ga na nalazu nije bilo ako je poznato da se HPV-a nikad više neću riješiti, tj kad ga jednom pokupiš, uvijek je tu.? Prije par dana mi je uzet bris za tipizaciju i sad ću konačno saznati da li je visokog ili već kojeg stupnja rizika.Moj ginekolog kaže da je izlječivo i da, kad ga iz visokog stupnja \ " spustimo \ " u niski, tako i ostaje osim u slučaju reinfekcije s nekim drugim zaraženim partnerom.Molim Vas da mi razjasnite kakvo liječenje dolazi u obzir ako bude visoki rizik? Što s partnerom, mora li se i on liječiti i kako? Ako se ne liječi, ima li to smisla i može li to biti začarani krug budući da su muškarci prenositelji tog virusa? Može li kondom biti sigurna zaštita od HPV-a? Hvala lijepo

Faza aklimatizacije je najosjetljivija faza u in vitro kulturi obzirom da u ovoj fazi može doći do reinfekcije virusima vektorima iz tla ili insektima.

Osim reaktivacije latentnog virusa, moguće su i reinfekcije drugim sojevima HCMV-a.

ODGOVOR Trihomonijaza se kao i većina drugih nevirusnih prenosivih infekcija može vraćati na najmanje 3 načina: ako ste se liječili, a zo to vrijeme niste apstinirali od spolnih odnosa, moguće su reinfekcije zbog ping-pong efekta, ili ako je u ' ' igri ' ' više partnera, pa nije u pitanju ping-pong efekt, nego efekt ' ' vrtimo se u krug ' ' ili se reinficirate negdje drugdje, a ne spolnim putem/toplice, bazen, sauna i slično /.

Ona je prvi put zabilježena na Filipinima 1953.; do 1970. postala je jedan od glavnih uzroka mortaliteta u djece i pojavila se na području Pacifika i obiju Amerika. [ 40 ] Denga hemoragijska vrućica i denga sindrom šoka prvi su put zabilježeni u Srednjoj i Južnoj Americi 1981., kad je došlo do reinfekcije virusom DENV-2 u ljudi koji su prethodno preboljeli zarazu virusom DENV-1. [ 12 ]

ODGOVOR Postoji opasnost od reinfekcije u određenom postotku u slučaju da antibiotik nije djelovao na pravi način, te klamidija nije poptuno iskorijenjena iz Vašeg organizma.

Naravno, kod bilo kakvog zaključivanja treba uzeti u obzir druge bihevioralne varijable koje mogu utjecati na tijek HIV infekcije, uključujući odabir kompetentnog liječnika za AIDS, adherencija ili pridržavanje medicinskog režima i izbjegavanje reinfekcije sa zaraznijim sojevima virusa prakticiranjem sigurnijeg seksa ili nedijeljenjem igala, kao i fizička aktivnost i vitaminski dodaci.

Pokazalo se da takvi programi skrininga na klamidiju i liječenja inficiranih žena, mogu prevenirati primarnu klamidijsku infekciju, reinfekcije i ozbiljne, trajne i skupe posljedice po zdravlje žena.

Barijerna zaštita kodnomom jedina je relativna sigurnost za Vaš cerviks od ponovne reinfekcije i samo prekidom loptanja sa partnera na partnera može se imati čista situacija potrebna za ozdravljenje.

(2) U slučaju kada se u prethodno liječene životinje utvrdi istovjetni ili niži titar protutijela, bez obzira na serovar leptospira, od titra utvrđenog prethodne godine, a životinja je bila liječena i dvokratno serološki pretražena nakon liječenja, nadležni veterinarski inspektor mora odrediti uzorkovanje i pretragu parnog seruma u svrhu utvrđivanje reinfekcije.

Smatra se da je većina ponovnih upala posljedica reinfekcije.

U većine prosječno zdravih mladih osoba taj je oporavak potpun i kompletan, uz terapiju u roku od 1 - 4 mjeseca, međutim su recidivi mogući u osoba kod kojih postoje druge bolesti, infekcije, poremećaji i smanjena opća otpornost koji dovode do oslabljenog imuniteta, ili se događaju reinfekcije nakon dolaska u kontakt s drugim tipovima HPV virusa.

Kada i kod koga će nastati komplikacije neprepoznate i neliječene klamidijske infekcije zavisi o brojnim čimbenicima: najčešće se to događa osobama koje imaju reinfekcije i ponavljajuće infekcije, često neadekvatno i nedovoljno dugo liječene, ili liječene antibioticima na koje je klamidija postala rezistentna, tu su i drugi faktori; pa tijek infekcije i nastup komplikacija zavisi i o količini primljene infektivne doze (broja bakterija) na cerviks i opstale genitalne sluznice, o općem stanju i imunitetu zaražene osobe, o dobi, spolu, učestalosti spolnih odnosa, broju partnera, o virulenciji, o prisustvu drugih infekcija i bolesti.

Naime nakon transplantacije jetre dolazi do univerzalne reinfekcije virusom i razvoja fulminantnog kolestatskog fibrozirajućeg hepatitisa i zatajenja grafta sa smrtnim ishodom.

Prevencija reinfekcije grafta vrši se pasivnom imunoprofilaksom hepatitis B imunoglobulinima i antivirusnom kombiniranom terapijom analozima neukleoz (t) ida.

Održavanjem titra antiHBs 500 IU/L prvih 6 mjeseci nakon OTJa smanjuje se mogućnost reinfekcije i recidiva bolesti, ali se većinom dugotrajnom primjenom HBIGa nastoji održati titar antiHBS 100 IU/L Učestalost HBV recidiva ovisi o viremiji prije transplantacije: prediktorom reinfekcije smatra se broj kopija HBV DNA > 105 IU/mL u bolesnika prije OTJ, dok je u bolesnika s HBV DNA 102 - 3 IU/mL rizik reinfekcije smanjen.

Važno je naglasiti da se nakon prve infekcije dijete ponovno može zaraziti pa su reinfekcije u nešto blažem obliku vrlo česta pojava.