Uvesti novoga karizmatskog redatelja govornog kazališta, Maxa Reinhardta, svestranog virtuosa mise-en-scene za kojeg je prometejska misija kazališta (kao što se on izrazio 1924) bila Âťuzdići riječ iznad grobnice knjige, udahnuti joj život, ispuniti je krvlju, današnjom krvlju i tako je dovesti u živi dodir s nama samima, tako da je možemo primiti i pustiti da u nama da plodove.ÂŤ Ishod Reinhardtove intervencije u Rosenkavalieru, rekao je Strauss, Âťbio je novi stil u operi i savršena izvedbaÂŤ. (Kasniji ishod bila je Straussova nježna karikatura Reinhardta kao impresarija - rĂŠgisseura La Roche u njegovoj posljednjoj operi Capriccio: komad koji je djelomice označavao povratak onoj vrsti komedije opernog života iza pozornice koja je bila vrlo popularna kao intermezzo i opera buffa u XVIII. stoljeću, a koju je tada Strauss rabio kao peckavu alegoriju o opernim ulogama riječi, glazbe, pjevanja i postavljanja na pozornicu.)