dobro je usporediti brojke ali se nadam da ovo nije način relativizacije ničije krivnje. sjetimo se samo koliko su tuđmana razapeli zbog ' tričavih ' 200 000 DEM koje je ankica položila na račun i kolikoga je medijskoga slona latinoidna ljevica uspjela od toga stvoriti.

Uporan je pan (ako mu fali slovo, neka si ga sam doda), gdje sa frazama za relativizacije nastoji opravdavati da je po njemu u vrijeme ubijanja dozvoljeno ubijanje i vjerojatno da je nebitno koliko se pobije ljudi.

Priča o slučajnom uzorku ide u pravcu relativizacije naslova ovog komentara i ne daje građanima očitu vezu i utjecaj na tu vezu u vladavini demosa.

Njome se kako na internetskim stranicama GK piše " želi upozoriti na rastuću epidemiju ovisnosti o pornografiji, o kojoj američki biskup Robert Finn već više godina upozorava američku javnost ističući važnost dostojanstva ljudske osobe nasuprot svekolike relativizacije i komercijalizacije suvremenog društva te srozavanja ljudske osobe na puki objekt. " Bisukup Flinn nakon uvoda u tri koraka obrađuje problem: daje tumačenje katoličkog nauka o ljudskoj osobi, iznosi konkretne podatke o problemu pornografije te u trećem dijelu predlaže " reakciju na problem ".

Kako dobro izabrati i izabrati dobro u ovo doba relativizacije sviju vrijednosti i raztočitbe ćudoređa?

Demon koji odrađuje posao relativizacije Istine.

Goldsten uspijeva osvijetliti mračne događaje 1941. svojevrsnim razumijevanjem bez relativizacije.

U svakom slucaju korisno je povuci crtu, a osobno povlacim crtu kada iz necijeg ukupnoga stava ne vidim teznju ka napretku i optimiziaciji stavova kroz feed back mehanizam sa stvarnoscu, vec u biti apologetiku neradnistva i opce relativizacije.

to PRAVOCRTNO izjednačavanje osobe, zabrinute ili ljute zbog relativizacije pedofilije - sa " Ku Kluxovcima ".....

Nervira me ovo " svi su građani RH, svi su žrtve rata " jer spada u one relativizacije o građanskom ratu, nitko nije kriv, sve je to isto.

Uzalud su ti sve relativizacije značenja pojmova iz zakona.

zgodan način relativizacije komunizma. ti si bato iznimno nadaren za pisanje alternativne povijesti. umjesto odgovaranja na zbilja čudnovate stavove molio bih te da pročitaš dvije kolumne kad uhvatiš vremena. izdvojit ću iz njih nekoliko rečenica:

I poslije Oluje i nestanka uzročnika rata došlo je do procesa relativizacije istine o ratu (pritom ne mislim da su Hrvati nevina djeca, ali je ISTINA DA ONI NISU POČELI NI TREBALI RAT).

Naprimjer, Skupština Srbije u martu 2010. godine usvojila je Deklaraciju kojom je osuđen zločin izvršen nad bošnjačkim stanovništvom Srebrenice u julu 1995. godine, ali u Deklaraciji nije spomenut genocid u Srebrenici što na implicitan način predstavlja pokušaj relativizacije zločina u agresiji na BiH.

Da bih opravdao ovu tvrdnju postavljam sljedeću tezu: U nekim područjima koja bi trebala biti jasno protumačena Riječju Božjom došlo je do relativizacije tekstova Pisma.

U prošlom stoljeću se to intenziviralo, tako da je to najveći uzrok i relativizacije istine i morala u sekularnom društvu.

Stotine junaka Domovinskog rata čame u domaćim tamnicama bez ikakve krivnje, osuđeni po nalozima politike koja provodi sramotno izjednačavanje žrtve i agresora u cilju relativizacije istine i stvaranja nove Balkanske tvorevine.

Ne sumnjam da oni obavljaju svoj posao ' kako najbolje mogu ' - u navodnicima, kao znacima hrvatske relativizacije (tko u ovoj jadnoj zemlji išta obavlja na besprijekornoj profesionalnoj razini, od ministara do popova?) - ali, građani žive glavom u prošlosti, kad je Hrvatska (kao i veći dio bivše države) bila zemlja s izvanredno visokim stupnjem sigurnosti, bilo kad je riječ o kriminalu (koliko je onda bilo obijanja banaka, pošta... a koliko danas?) ili općoj ' na cesti '.

Primjer relativizacije nepoželjnih pojava - primjećuje se trend da se sve više društvenih pojava prikazuje kao samo još jedan " alternativni životni stil ", kao npr. pokušaj osnivanja pedofilske stranke u Nizozemskoj koja i inače prednjači u pomicanju granica prihvatljivog.

Ima 33 godine da ga nema, a ni kad ga je bilo nije se znalo ni tko je ni sto zeli, a sve sto je u politickom smislu od njega ostalo je pokusaj relativizacije zakona jer ih se ne treba drzati kao pijan plota.

Iako se doista radi o dva povijesna događaja, u oba slučaja radilo se o borbi za slobodu. Dakle, baš suprotno onome što ste sami napisali da ste protiv relativizacije svega i svačega.

Dvadeset godina nakon proglašenja neovisnosti Hrvatska je suočena s mnogim problemima, od financijske krize do pokušaja relativizacije najnovije povijesti.

Manjine bi trebale biti instrumentom stvaranja multietničkih društava i relativizacije nacionalnih država.

Napadači ne pripadaju hrvatskoj kulturi, ne pripadaju ni jednoj kulturi jer se služe nasiljem, prijevarama, podlostima i lažima oni su samo primitivni provoditelji globalizacijskih floskula o izmišljenim " novim vrijednostima " neke umjetne, navodno planetarne kulture, koja je nasiljem relativizacije uspjela relativizirati samo samu sebe i upravo doživljava konačni slom.

Mujo, potpisujem, uz uvjet da krenemo od činjenica a ne interpretacija: 1. za početak od Deklaracije o nezavisnosti RH čiju obljetnicu slavimo za 5 dana (20.06. " 91.); 2. nakon te Odluke hrvatskog Sabora svako narušavanje ustavno-pravnog poretka RH je POBUNA (terorizam), a svako ugrožavanje suverenosti je AGRESIJA; 3. neka se domaći ljudi (Srbi) i susjedi odrede prema toj Deklaraciji, i vrlo brzo ćemo znati koja je čija uloga bila u HOR-u (DR-u) koji inače zbog srpske pobune ima i elemente građanskog rata, jer oni ne mogu izvršiti agresiju na vlastitu državu, međutim zbog upliva Srbije (do zuba, guše, čak iznad glave) taj rat je nedvojbeno OSLOBODILAČKI; 4. što se tiče ZLOČINA - točno počinili su ih svi (netko više - Srbi, netko manje - Hrvati), i treba sve žrtve poštivati i obeštetiti, a zločince i one koji su na bilo koji način bili umiješani u zločine 8 čak nečinjenjem) - nastrožije osuditi i kazniti, što nikako ne može dovesti do izjednačavanja uloga u HOR-u ili relativizacije HOR-a, jer je eto i strana koja

Ono čega se više trebamo čuvati jest ravnodušnost i relativizacije vrijednosti.

Naslijeđe 68. revolucije je također postmoderni relativizam (s pojavom marksističkih poststrukturalista filozofa poput Deleuze, Derrida, Foucault) koji iako kritiziraju potrošačko društvo su doveli do krajnje relativizacije umova gdje ne postoji apsolutne istina niti transcendencije, što dovodi do ono što nazvao Habermas refeodalizacije društva.

S obzirom da na raznim mjestima svjedočimo relativizaciji nacifašizma kroz imputiranje zločinačke prirode komunizmu/marksizmu (i njihovim raznim izvedenicama i provedbama), da li ti, @Red Cavalry, misliš da je najbolja taktika odbijanja te relativizacije kroz legitimaciju (točno prikazivanje) komunizma/marksizma (ideja, povijesnih činjenica, anegdota itsl.)?

Vodećim predstavnicima generacije pripada i Zvonimir Mrkonjić (1938.) koji u svojim antologijama hrvatske poezije nastoji revalorizirati dotadašnje predodžbe o njezinome razvitku u 20. stoljeću i značenju pojedinih autora, a sam se ubraja među najveće eksperimentatore suvremenoga hrvatskog pjesništva u duhu postmodernističke relativizacije, metatekstualnosti, ironizacije i parodiranja tradicionalnih formi i sadržaja.

Papina je riječ o stalnosti istine i o trima velikim zlima: fašizmu, nacizmu i komunizmu, koja su pogodila Europu u dvadesetom stoljeću, ostala dragocjenom u sprječavanju samovolje trenutnih nastojanja relativizacije povijesnih događaja.