napisano, s guštom sam pročitao. i poanta je na mjestu, naši političari malo pretjeruju s apologijom i relativizacijom. ok, i ptice na grani već znaju da je bilo zločina i s naše strane, nema potrebe da mi se to nabija na nos svako dva dana s tv-a. naročito ne u ovakvim prigodama gdje bi stvarno bilo na mjestu čestitati ljudima i zahvaliti im se. jel bilo zločina-jest, jel postoje odvjetništva i sudovi koji bi to trebali rješavati-postoje. pa koji kurac više hoće od mene i ostale javnosti kojoj non-stop pune uši s tim? jel se treba sad skupit hrpa nas savjesnih građana, napravit privatnu istragu i linčovati počinitelje? po meni je relativizacija i omalovažavanje kad recimo lignjun praktički isti dan s tadićem, ja mislim, posjeti i oda počast žrtvama vukovara pa odmah trči u dvor. imam osjećaj da bi neki ljudi zapravo voljeli da smo mi krivi za rat i da smo pobili puno više ljudi. kao oni bolesnici što licitiraju žrtvama jasenovca i holokausta samo da podupru svoja ideološka stajališta. zločincima treba suditi, to je jasno kao dan, izvolite to učiniti. svi iz poglavlja dvajstri:) ljudima koji su ginuli za ovu nakaradnu državu treba odati dužnu počast i poštovanje, bez ovog nepotrebnog dodatka o zločinima, postoji vrijeme i mjesto i za takav razgovor, a dodjela povelje braniteljima to, barem po meni, nije. i zanima me još jedna stvar, hoćemo li ikada dočekati da javno čitamo, slušamo i gledamo ovakve branitelje poput vas, koji znaju zanimljivo, s mjerom i zrnom soli pričati o ratu, a bogami i miru? ili smo vječno osuđeni na raznorazne politikante i polusvijet koji se neprestano vrzma na čelu udruga za obranu digniteta koječega i bavi se petparačkim, kvazidesničarskim politikanstvom?