Dalmatinska zagora krša i golog kamena sudara se s gradom u populističkom repertoarnom filmu kakav očito nedostaje hrvatskoj kinematografiji; filmu kojim Vlatka Vorkapić i raspoloženi glumci izvlače osmijeh na lica publike.

Govori Maković o katastrofalnim rezultatima rada Gordane Vnuk koji se mogu« vrlo opipljivo mjeriti kontinuiranim gubitcima i dozlaboga dosadnom repertoarnom politikom za koju jedino ona ne vidi da je otišla u pluskvamperfekt ».

Recimo da to i jest tako, da se radi o repertoarnom pluskvamperfektu i o« kontinuiranim financijskim gubitcima », u redu, ali pitam se samo KAKO TO ZNA Zvonko Maković kad Grad Zagreb nije NIKOME (pa ni svom Odboru za kulturu kojemu je Maković predsjednik) predočio REZULTATE RADA u kulturi ni za 2010. ni za 2011. godinu, a za 2009. dao je samo (djelomičan) izvještaj JAVNIH ustanova.

Mala Floramye, opereta Ive Tijardovića izvedena je premijerno u Osijeku 21. siječnja nakon punih 27 godina stanke, iako se radi o repertoarnom djelu osječkog HNK koje je uspješno postavljano više puta još od davne 1939. Domaća publika sklona opereti i ovoga je puta oduševljeno prihvatila još jedan uradak popularnog žanra koji je značajno obilježio poslijeratni operni repertoar HNK u Osijeku.

Danas Apolo, a nekoć Kozara, svojom je repertoarnom usmjerenošću na uzbudljive američke, a kadšto i francuske akcijske filmove (krimić, vestern, pustolovni) znao uzrokovati duge zmijolike repove ispred blagajni; dvorana je, nerijetko, bila razgrabljena za sve predstave, kadšto i one dnevne, a ispred posvećena platna uredno su sjedili i strogi mladi kritičari, koji su, za razliku od dežurnih čistunaca, u kvalitetnijim akcijskim filmovima novijega Hollywooda znali prepoznati djela posve ravnopravna razvikanim naglašeno artistički usmjerenim ostvarenjima, za koja su bile rezervirane rane najkvalitetnije gradske dvorane.

One dočaravaju lice i naličje stvarnosti, koja je vesela i tužna, a komični se elementi pretapaju s tragičnim, pa tvore nerazdvojnu cjelinu; vjerodostojno svjedoče o trajnom repertoarnom opredjeljenju Kazališta da igra komedije i glazbeno-scenska djela, da svoju vjernu publiku i nasmije i rasplače.

Naravno, to ne znači da Zuppa nije smio prilagođavati Głowackog (koji se i sam nadahnuo Shakespeareom) svojim namjerama, tim više što je taj komad (u originalu upola kraći) zbog svojih iščašenih situacija, britkog dijaloga i neobičnih obrata upravo pogodan za ono čemu ga je Zuppa prvotno namijenio ljetnoj kazališnoj radionici u Grožnjanu 2010. Tu su izvedbu oni koji su je imali prilike vidjeti (nažalost, nisam bio među njima) hvalili kao vrlo zanimljivu izvedbu u kojoj su mladi studenti pod Zuppinim vodstvom rastakali kazališne stereotipe na zabavan način pa je vjerojatno zato i došlo do ideje da se postavi i u repertoarnom kazalištu.

U repertoarnom kazalištu imamo, dakle, dva principa izbjegavanja truda.

Gledatelja uspavana razmjerno monotonom repertoarnom svakodnevicom.

Goldberg varijacije, djelo koje u zapadnoeuropskom repertoarnom kanonu zauzima istaknuto, ako ne i jedinstveno mjesto, jedan je od reprezentativnih primjera Bachova kasnog opusa.

Programi se rade kako kome padne na pamet, pa je rezultat ponekad dobar, ponekad loš, ali svakako, nema sustavnosti, nema plana, nema ideje o tome što bi koje kazalište i kako trebalo raditi u repertoarnom smislu.

I iako sam svjesna činjenice da tzv. baletna publika još uvijek ili ponovo, više voli princeze i labudove, i da blagajnu (što se čini sve važnijim elementom tzv. kulturne politike, a to znači i repertoarnom politikom Kuće) pune šećerne i ledene vile i druge slastice što, naravno, samo po sebi nije negativno, ipak se nadam da će ovakvi inspirativni programi, kao Večer njemačkih autora, zaživjeti kao zalog za budućnost: kako za plesače tako i za publiku 21. stoljeća.

Što nije samo pitanje zaposlenja u smislu socijalnog, zdravstvenog i plaće; za nas je to isto tako važno jer ja duboko vjerujem da se glumac najbolje razvija upravo u repertoarnom kazalištu, u ansamblu.

U repertoarnom smislu, držim da treba više produkcija, treba dovesti i neka iznenađenja o kojima sada ne mogu govoriti, ali želim osigurati neka zanimljiva kadrovska pojačanja.

Iz bogate arhivske građe izdvojene su fotografije, kazališne cedulje, crteži scenografa i kostimografa onih predstava koje su bile prijelomne bilo u redateljskom ili repertoarnom smislu, bilo zato što je njihovo postavljanje bilo kazališni debut nekog od kasnijih velikana hrvatskog glumišta.

Djelovanje mu je usmjereno unapređenju nastavnog plana i programa na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji, s naglaskom na tehničkom, tonskom, pedalizacijskom i repertoarnom pomaku, pri čemu kombinira najbolju tradiciju Stančićeve Zagrebačke glasovirske škole i bogato naslijeđe talijanske pijanističke škole, osobito Michelangelijeve.

Program se odvija kroz dvije faze: - pripremna faza: sudionici dobivaju niz praktičnih kreativnih zadaća putem e-maila te šalju e-mail izvještaje o ispunjenim zadaćama, prema dogovorenom rasporedu; - praktična faza: sudionici sudjeluju na četverotjednoj radionici u ruskom repertoarnom kazalištu, u međunarodnom timu, pod vodstvom Sergeia Ostrenka.

Malo koje od ovih pitanja dubinski biva problematizirano u Ostermeierovoj adaptaciji Shakespeareove tragedije pa se uz sav skupi celofan produkcije i vješto vođenu radnju prilagođenu današnjem vremenu neprekidno dobiva dojam kako je riječ o korektnom berlinskom repertoarnom naslovu ali nikako i reprezentativnom izboru za svjetske festivale.

Nakon Bošnjakovog Oca na komornoj sceni i Bettijeva Zločina na kozjem otoku, premijerni slijed tako je očekivano nastavljen komedijom, a odgovor na pitanje da li će jednočinka Ne vrti se okolo gola golcata zaživjeti na sceni i kakav će joj biti odjek, dat će publika baš kao i pravu i zasigurno točniju ocjenu predstave koja nategnutim razlozima ima alibi svoje prisutnosti u zahtjevnom i bogatom premijernom repertoarnom rasporedu dubrovačkog kazališta ove sezone.

Četverotjedna radionica završava prezentacijom u ruskom repertoarnom kazalištu.

Zanimljiva su i ostvarenja plesnog teatra Rubikon, a osebujni profil ostvaruju i Scenska radionica Porat, osobito u dječjim mjuziklima, te Otvorena scena Belvedere, amatersko kazalište s repertoarnom upornošću.

Kao glumac zasad je zadovoljan repertoarnom ponudom koju mu pruža matično kazalište: " Mislim da se promišljaju tekstovi koji se rade.

Mogu posvjedočiti da život u repertoarnom kazalištu sasvim sigurno nije uvijek med i mlijeko.

Virovitičani gotovo svake godine dolaze sa zanimljivim dramskim projektima, ovo je jedan od rijetkih teatara koji u repertoarnom slijedu uvijek ima mjesta i za predstave za djecu i mladež te za tragalaštvo u formi i sadržaju.

Belmondov anarhoidni i blagoglagoljivi protagonist Michel Poiccard, htijući si priskrbiti svjetonazornu autonomnost, oštro krši društvena pravila; doduše, u repertoarnom filmu Do posljednjeg daha krši taj nemirni duh i strogo filmska izričajna pravila, kada se, preskačući s drskom lakoćom rampu između sebe " iluzornog " na ekranu i stvarnih ljudi u kinodvorani, iz ukradenih jurećih kola obraća publici " mangupskom " izravnošću govorenja " u kameru " kako bi predočio što od kulturoloških ikona sadašnjosti, ali i prošlosti, voli, a što duboko prezire, da bi zapravo, bez ikakva zazora, nehinjenim cinizmom razgolitio sebe sama i svoj repertoar pogibeljne autodestrukcije.

Doduše, u tipičnom repertoarnom projektu iznesenom mahom snagama Nationaltheater Mannheim najspornijim su se za premijeru završnog dijela tetralogije pokazali gosti, danska sopranistica Eva Johansson, koja je u ulogu Brünnhilde uskočila umjesto oboljele Judit Németh te bavarski bas Christoph Stephinger kao Hagen.

Osvrnimo se sada na ovogodišnje Večeri i na zaključke koje, nakon odgledanih jedanaest predstava iz Zagreba, Rijeke, Splita, Dubrovnika, Varaždina i Virovitice, možemo izvesti o hrvatskom dramskom repertoarnom institucionalnom glumištu.

Vi ste sad zapravo govorili o repertoarnom angažmanu, ali glumačka profesija i pisanje danas više izgledaju kao samozapošljavanje.

Ambijentalnost mu je, uz tadašnje zvjezdane podjele hrvatskog glumišta (Kvrgić, Hajdarhodžić, Kohn, Lonza, Rošić, Šovagović, Martinović, Podrug Kokotović...) bila osnovna ideja vodilja u režijama i u repertoarnom konceptu u kojem nije bilo mjesta za eksperimente protiv kojih bi se po njegovu mišljenju " prirodno pobunili dubrovački scenski prostori ".

No, predstava nije uspjela istaknuti bitne točke ni teksta ni izvedbe, pokazavši se tako nedoraslom repertoarnom zadatku.