To u potpunosti slijedi i Koncert za violinu i orkestar u E-duru BWV 1042, čiji je već prvi stavak oblikovan trodijelno prema formalnom idealu barokne arije (A-B-A), polagani središnji stavak slijedi plemeniti solilokvij solista nad repetitivnim basom, dok u rondoidnom finalu pet nastupa glavne teme odvajaju inventivni solistički interludiji.