Sorry, Hooch, on je ipak gazda obadva restača.

Jer za razliku od AGAVA, ova 2 Restača, uzimaju publiku Marcellinu

Ionako mi se od vrućine manta, priviđa čak: evo, danas izlazim iz restača i ugledam NJEGA: preplanuo, pogled ' malasadbihteprislonio ', kratka bradica (dobro, to se da sredit), i kovrčava kosa, malo duža (mammamia, sunčeko moje, sad bih si omatala te frčkice oko prstića) gleda ravno u mene, hej, u MENE

Za stol nas smješta njihov pater familias, gazda restača.

Uzvanike je do ranih jutarnjih sati uveseljavala živa glazba nepoznatog rock benda, a jelovnik je još dan danas ostao nepoznanica, jer je osoblje restača bilo zamoljeno potpisati ugovor o tajnosti.

Nakon što je moja cura preplašena vrisnula do neba, pojavio se na vrhu stepenica nekakav napušeni tip koji je nam je objasnio da je on osoblje restača " Ribice i tri točkice " i pitao nas da kaj se deremo.

28.7.2007 - UGLJAN Iz voLjenog ZagReba smo kRenuLi Ranom zoRom negdje oko 4 h.. biLa sam fuLL umoRna, aLi nisam htjeLa spavati.. sLušaLa sam mp3 (sve neke tužaLjke) i gLedaLa sam kako počinje moj bijeg iz ' stvaRnosti, od ' stvaRnih ' Ljudi,.. biLa sam sRetna, aLi i na jedan način fuLL tužna.. na poLa puta me je uhvatiLa neka nostaLgija.. kada smo se ukRcaLi na tRajekt, znaLa sam da ima samo još maLO do moga ciLja.. na UgLjan smo kRočiLi oko 10 h, a RaspakiRaLi smo se oko 12 h.. biLi smo gLadni, a mojoj se mami nije daLo kuhati, pa smo fRendica i ja ošLe na pizzu.. na putu do Restača smo sReLe Rusa =).. smRšavio je =).. pogLedao nas je sLatko, nasmiješio se i pozdRavio nas =).. sjeLe smo u restač i naRučiLe smo pizzu.. počeLe smo jesti, kad ono, Zvone pRođe poRed Restača =).. u njega sam biLa zaLjubLjena pRve godine kada sam LjetovaLa na otoku.. pRošao je na bicikLu, a onda se za 5 min vRatio.. =).. ušao je u Restač, u zatvoReni dio.. a mi smo sjediLe vani =) sjeo se tik do pRozoRa koji gLeda na teRasu =) nosio je sunčane cRne naočaLe i imao je maLo dužu pLavu kosu =).. kada je popio to što je naRučio, izašao je van, sjeo na bicikL, skinuo je naočaLe, zabacio je kosom (kao u onim RekLamama za šampon) i pogLedao me je =).. tj., pozdRavio, na svoj način =).. popodne smo seošLe kupati i sReLe smo DavoRa-kojeg sada mRzim, nem pojma zaš =) DavoR je jean Lik.. ma bum pRičaLa dRugi put =).. vani smo biLe do 23:30 sa Zvonetom i nekim Likom =).. tako je pRošao naš pRvi dan =)

Kako se Zagreb kao i svake godine ponovno nije pripremio za najezdu svojih povratnika, uz još pokoju pridošlicu, ponuda mjesta gdje bih se mogao okupiti sa svojom ekipicom opet je bila ograničena na svega nekoliko restača, uobičajenih birtija na špici i drugih sličnih dosadnih mjestašca koja su samo zbog svog položaja u blizini samog centra grada čak cijelo ljeto držali svoja vrata otvorena za slučaj da im uleti neki od slučajnih turista.

Vrijeme je kao i uvijek proletilo i začas su nas konobari tjerali iz restača zbog fajrunta.

Odmah po izlasku, naišli smo na neki kompleks zgrada u sklopu kojih ima par« restača », pa smo prije obilaska parka svratili na kavu, pri čemu smo redovito pojeli i jedan od sendviča.

meni je dosta da prođem pokraj nečije kuhinje ili restača ili fast fooda - i ako miriši dobro: poteku sline

- nakon toga obavezno krenuti na jezero Sabljaci koje je udaljeno samo 3 km od Ogulina.. iznenadit će vas da to baš i nije tako malo jezero.. okolo viksi na sve strane.. prekrasna šetnica.. divno plus dva restača.. nemojte ići na prvi, već produžite do drugog (Bjelolasica), jer vam je ljepši pogled.. naime, u prvom ne vidite jezero, a u tom drugom jedno kilometar od prvog, imate prekrasan pogled na jezero i okolnu prirodu.. tamo papate fino i jeftino.. recimo, porcija pastrva s blitvom i salatom te čaša vina - nekih 50 kn.. da ne povjerujete riba je bila ukusna.. a restoran, inače, izgleda teško socijalistički hehe.. da ne očekujete ne-znam-što:)

(gore: berberski klinci koji žive u stanu ispod restača)

večera: 9.30 do restača smo sveudilj sreli možda pet ljudi. prevedeno na španjolski nigdje nikog. ovaj grad se stvarno kasno budi;) iz menua naručujemo:

Cuga za opuštanje na ambijentalnom stoliću, stil terasa morskog restača s klavijaturicama.

mda, kad smo kod kritike restača - sramotno loš " gulaš od divljači " danas u izletištu " Dva potoka " u Pluski kod Luke u Zagorju. malo fanta, gustina i hrpetina papra ne čini nazovi gulaš, taj kvazi saft je stvarno bil nejestiv, umjetan, vidio pravih začina nije, a i mesa u tragovima.: (njoka u 4 porcije u cijeni skup s gulašom (40 kn porcija) došlo ravno 30 () komada, a u solo-porciji pored čak 25 znači 7,5 njokića u " porciju " kad je uračunato u cijenu skup s gulašom, a 25 kad je solo... pa da je bar pol u " porciji ", a ne trećina... loše, preloše.: (za razliku od toga punjeni lungić izvrstan-sočan, neprepečen i mirisan: D, fino punjen s taman i sira i šunke, jedino je restanog pored za prilog bilo opet premalo.: rolleyes: definitivno nekaj tam ne štima ni s kvalitetom, niti s kvantitetom otkad je pred par godina to sveskup tam preuzela i handla mlada ekipa od onih starih prije... jbga, šteta.

ali, moj prvi dodir sa kineskom hranom je bil u Njemačkoj u " China House " establišmentu, pa otud i vjera i nada da je ovaj zagrebački OK kod prvog naručivanja - a bila sam zadovoljna pa ponavljam gradivo... u 5 - 6 drugih zagrebačkih restača nisam naišla na kinesku hranu, nego nekakvi zagorsko-podravski bućkuriš sa backgroundom pling-pling muzike

Svi iz restača su se okrenuli prema vratima i pljeskali nakon čega je uplesala Lorna u divnoj narodnoj nošnji.

Gazda restača, vladar šanka i kase, izgleda kao klasični hrvatski žderač janjetine.

Priča je bila: Popnemo se do restača (autobusna stanica), spustimo se dolje i mislimo kak smo to super odradili.

Kada bi s terase nekog finog kafića, iliti restača, turišti gledali panoramu grada.... uz zalazak sunca... ili svijeće... Kada bi očistili alge i mulj s dna kupališta, pogotovo na početnom dijelu gdje se slivaju oborinske vode, a djeca se na tom dijelu brčkaju jer je plićak

Jela sam ju u par restača od par majstora kuhinje, al kaj mogu kad mi se razvlači ko žvaka.

Veći je izbor plaža, šetnica, restača i općenito je življe

Voditeljica svih takvih je sviračica sintisajzera na terasi jednog jeftinog restača u Hvaru.

Ako ste pak strastveni gurman i želite na par sati pobjeći u prošlost, prošećite do ResTača.

Putokaza prema tome tek nešto prije samog restača, neuređen i neizravnat parking, prilaz za planinarske entuzijaste ulaziš i trčiš po restaču u nadi da ćeš naći nekoga, a kad ono - nikoga...

Kad cujem rijec Wasabi uvijek se sjetim Steve o-a iz Jackassa kako ušmrkava wasabi usred restača... prejako..

Ma radi sad vec vise restača u novalji, za pag ne znam.

Muž donio iz restača neke ogromne već napacane bifeke pa sam ga morala prepoloviti... i sada jedino neznam kada si računam kcal dali meso i koliko upije tog ulja, senfa i svega u čemu je stajalo??

A što se tiče onog restača vidikovca kak je krenulo nebude još ove god gotovo, a sigurno će bit fantastično-ideja je dobra