Cardonal Mercado Central, nedaleko autobusnog kolodvora, nalazi se u zgradi na dva kata izgrađenoj 1907. Na gornjem katu nalazi se mnoštvo malih restorančića koje poslužuju izvrsnu i svježu morsku hranu, a dobar ručak je baš ono što sam tražila.

Jel moguće da jedna Slavnoija i jedna Dalmacija ili IStra nisu u stanju opskrbiti nekoliko normalnih brzih restorančića u Zegeu u kojima bi se servirala ukusna, jeftina i dobra domaća hrana?

Vozač ubrzo dolazi do jednoga restorančića u šumi, daje znak da mora nešto popiti (i to pivu - inače, Albanija također ima nula promila), osigurava bus od pokretanja tako da meće 4 kamena pod kotače i daje nam 15 - ak minuta slobodno.

No dobro, ajde, krenuli smo busom i trebalo nam je jedno tisuću do tisuću i sedamsto godina dok smo stigli do te nekog jebenog restorančića maštovito nazvanog Lipa koji je bio polazna točka za planinarski dom još maštovitijeg imena Lipa (nemreš bilivit).

totalno si u pravu. zaboravio sam iznijeti taj dio. imam nekako osjećaj da slovenci slično kao i austrija imaju politiku poticanja domaće proizvdnje. domaće hrane, i stvaranje mnoštva tih malih gradskih restorančića u kojima će se dilati domaća hrana, odlične kvalitete a za pristupačne cijene.

Odlazim do kineskog restorančića, nešto nabrzinu čalabrcnem, jer vidim da mi za pola sata ide putnički vlak za Püspökladány.

Zgrade su tipično švedske i na glavnom trgu ima mnogo restorančića.

Mali izbor i dosadno za provesti toliko sati, dok su s druge strane stakla blještili izlozi zanimljivih dućana i restorančića s hranom.

Na vrhu liste zanimljivih novih restorančića koji se izdvajaju ugodnom atmosferom i odličnim interijerom je bistro Fotić (Gajeva 25).

Tu je i veliki broj trgovačkih uličica s raznolikom robom i restorančića s nevjerojatno povoljnim cijenama i dobrom kakvoćom hrane.

Ovaj dio koji sam prošla je pun života - sam Soho Square mi je ubitačno ružan, ali drugo je puno boja, svakavih ljudi, pubova, restorančića, ajmo jednu riječ koju inače skoro nikad ne upotrebljavam, nekako je knjiška: pitoreskno je.

No, to nije imalo nikakva bitna utjecaja na to da mu je Bule iz spomenutog restorančića, uz buteljicu vina, ipak duboko zagledavao u dušu i zapisivao sve njegove mudre izreke.

Neću reć, lipo je, a najlipše su pješčane plaže i more u kome se kupaju preplanuli đigoli dok ih mršave stare bogate kurbače gledaju sa šentadi skupih restorančića.

Za Varaždin pomalo atipičnim kamenim prilazom stiže se do restorančića s čije terase puca jedinstven pogled na park i sjevernu fasadu HNK.

... jedna uličica s mnogo simpatičnih tratoria restorančića

I tako je vlasnik restorančića pokušao.

Naravno, oko manastira se zgrnulo mnoštvo malih dućančića i restorančića.

Na poslijetku je vjerojatno da ćete posegnuti za jednom od istaknutih ponuda restorančića u kojima ljudi sjede natrpani u nevjerojatno skučenom prostoru, ali pritom jako radosno jedu.

Nažalost, u Hrvatskoj je još uvijek nedovoljno razvijena restoranska scena malih, pristupačnih restorančića za brz i kvalitetan ručak tijekom radnog vremena.

Kad smo već kod Pariza, Ponoć u Parizu Woodya Alena pokazuje nam Pariz kakav je nekad bio, prepun malih restorančića, barova, uskih uličica, pjesama i plesa, ludi zabava i umjetničkog života.

Sjeli smo u jedan od onih finih restorančića blizu Dolca.

Uzduž su sagrađeni bezbrojni luksuzni hoteli, a sama plaža sastoji se od pustog pijeska, pa reda svih mogućih restorančića i ugostiteljskih objektića, kioska s pićem i zalogjnicama, pa poviše njih beskrajna betonska šetnica opet prepuna restorančića, dučančića, kioska, šatora, tendi, ringlšpila, tobogana i sam vrag zna čega sve nema sve u svemu, kad bi meni netko platio da dođem ovamo na ljetovanje, ja bih mu se najljepše zahvalila i pobjegla glavom bez obzira, ali o ukusima se ne raspravlja...

Nakon rekreacije sa sadnicama masline, već pomalo ogladnjeli pošli smo do klupa malog restorančića, gdje nas je već čekala prava, hoćeš ribu, hoćeš meso sa roštilja spiza, prigodno domaće bijelo i crno vino i još raznijeh delicija.

U tom kvatru si trebao prošetat prema Sigetu, imaš DJ piceriju, imaš Baskijeru, obje služe dobre pice i tjestenine ni jedno jelo na meniju im nije skuplje od 40 kn, malo dalje u onoj plavoj okomitoj zgradi prema rotoru gledano je lokalni zdavljak gdje rade jedan od najboljih pohanih sireva u gradu, ako se okreneš prema Utrinama imaš restoran u kojem vježbaju kuhari pripravnici odmah popreko na atletsku stazu, tamo je malo skuplja klopa ali je vrhunska a opet ne prati cijene Esplanade ili Westina, a malo niže prema mamutici imaš još par neuglednih restorančića sa dobrim roštiljem.

Pijemo u samo jednom od stotine tisuća lokala, restorančića, popularnih japanskih barova izakaya, u kojima milijuni uredskih radnika, popularnih sararīmana, iliti kako se na japanskom izgovara salary men, dnevno jedu i piju nakon posla.

Odmah rano ujutro krulili su nam želuci, bili smo malo lijeni, a i sve je toliko jeftino, da nam se jednostavno nije dalo kod kuće raditi doručak, nego smo skočili do malog restorančića i naručili palačinke.

S obzirom da je bila dobro raspoložena, otkazao sam dva fora restorančića i odlučio se za fino mjesto sa stolom u galeriji.

Jetlag je još uvijek igrao svoju igru, pa jedva čekah tren kad ćemo se iskobeljat iz hostela i krenut put nekog restorančića.

U gradu ima lanac restorančića Sjever, Zapad, Istok i Jug od kojih se svaki bavi drugim aspektom nouvelle cuisine.

Jer ako skrenete u neki od mnogobrojnih omiških restorančića i napunite želudac - ništa od šetnje.