odlučih se na najprimamljiviji naslov iz programa " Bibijada " te se danas zaputih u Europu, kad ono uđem - kino skoro pa krcato... nije mi na pamet palo da će se djeca namjerno voditi na projekcije, nego sam mislio da će doć tko želi, eventualno uz malo poticanja da će se skupit 50 - 100 djece ili mlađih tinejdžera i 50 odraslih, kad ono, velim, uđem i skoro dupkom puna dvorana djece od valjda 13 godina, i možda desetak nešto starijih ljudi... film je započeo vrlo fino, uvijek interesantna priča o Templarima smještena u nešto drugačiji ambijent, što geografski, što samih protagonista... fino i smisleno ispreplitanje zbilje i fikcije počinje se gubiti već na polovici filma, scenarij počinje biti naivan i manipulacijski (nešto mi mnogo scenarija zadnje vrijeme vuče na ta dva termina), a ambijentu se mora pridodati i svekoliko gađanjem otvorenim kesicama šećera za kavu, te jedinstvenim iskustvom kada cijela dvorana, u zadnjih pola sata filma, nakon svakog sljedećeg pozitivnog koraka glavih likova, počinje pljeskati, zviždati i skandirati " jeee " i " bravooo "... prvih par puta se nasmijete, sljedećih par pomislite kako se ironija i sarkazam kod pojedinaca koji to predvode mogu prepoznati i u ranijoj dobi, da biste nakon što 10 puta čujete " Jeeee " i cijelu dvoranu kako plješće zaključili kako se radi o retardiranoj djeci kojoj fali par šamara u životu film dobija ocjenu 7/10, nevezano uz ambijent vrijedan gledanja - pitanje je, ovisi o raspoloženju, svakako nije must have na sličnom festivalu