Otvara ga I Gotta Get Paid, s prepoznatljivim Gibbonsovim bluesy riffom i nikad oporijom vokalnom rašpom koja se bliži režanju Boba Dylana, no najveći mali band iz Teksasa od samog početka albuma pa do kraja svoju ovovremenost pokazuje prepuštajući produkciju posve u Rubinove ruke.

Na istom je tragu i žestoka minijatura Money Maker s naglašenim backbeatom i modificiranim riffom Kinksa kojeg kao da svira Koja.

Klasicna rock tema sa gitarskim solom i zaraznim riffom.

Ipak, glavni adut albuma su teme poput Blood On the Valley Floor sa sabbathovskim riffom oko kojeg se poput zmije uvija Cornellov vokal ili gitarski solo.

Nastupni singl Just A Kiss klavirska laganica koju naizmjenično voze ženski i muški vokal (Scott i Kelly) s dvoglasnim raspletima u pripjevu te rocker Friday Night s riffom koji je, vjerovali ili ne, tek malo modificirana posudba Smoke On The Water tipični su predstavnici albuma čija je prvenstvena zadaća da se svidi i nešto tradicionalnijoj country-pop publici i nešto mlađim fanovima sklonim i stadionskom bonjovijevskom rocku.

Flauta nastavlja solo i basista nakon malog odmora ide sa novim zaraznim riffom.

Vanilla Ice Bijeli reper koji je najpoznatiji po kratkoći svoje karijere, mutio je s prepoznatljivim bass riffom iz suradnje velikana, David Bowiea i grupe Queen.

Freneticnim uvodnim riffom Mogul Thrush neuvijeno daje do znanja, sta nas ceka na ostatku ploce.

Dok je jedan brujao o investicijama žestokim ' riffom ', drugi je preludirao isključivo o proračunu.

- Glazbu najviše nekako piše gitarist Ivica: dođe na probu s nekim riffom i onda se to polako kuha s ostatkom ekipe.

Stay Frosty je pravi akustični folk-blues biser prije negoli, naravno, eksplodira u sjajni boogie à la Van Halen, dok je zaključna Beats Workin grandiozni veliki finale s moćnim riffom i režećom gitarom, te nizom malih pozajmica među kojima će vještije uho prepoznati i malo Deep Purplea, ali i dio fraze s Day Trippera Beatlesa.

Žestoka i progresivna pjesma Freddie Mercuryja sa energičnim uvodom na klaviru i " istočnjačkim " gitarskim riffom koja se direktno nadovezuje na prethodnu jedna je od agresivnijih i mračnijih na albumu, sa neuobičajeno " gnjevnim " tekstom i interpretacijom za sastav.

Neke pjesme koje će se naći na novom albumu su nastale čak dok je bio aktualan 1. album i evo njihovo vrijeme je tek sada došlo:) Skinhead for life je pjesma sa dobrim riffom i obrada je došla skroz slučajno, jer je glazba dobro pasala uz riječi.

Contact - pocinje pravo durski, vedrija skala, melodije, clean vokali, dosta vedrija stvar ispocetka, da bi se vedrina prekinula disonantim jednostavnim riffom. tritonski hvatovi koji prekidaju atmosferu. mid tempo stvar, a i dalje dinamicna. 2:13 opet reverb gitare, post rock/metal atmosfera, atmosfera kao da stojis na vrh svijeta, vidis sve sto je ikad postojalo, sto postoji, sto ce postojati i udises neki svjez zrak za koji znas da ga niko nije udisao prije tebe. tako nekako u meni biva. Ne igraju se s ritmovima kasnije, ravni ritmovi, samo se igraju sa shemama riffova preko ravnih ritmova. dosta djentarijska produkcija gitara, nisu basovite, zbog toga je bas gitara lijepo isproducirana da dopuni sve basove sto fale na gitarama. aranzmanski jedna od ljepsih pjesama s albuma, bez sumnje

Na albumu se nalazi i " Heartbreaker ", pjesma sa odličnim riffom i fenomenalnim solom Pagea na sredini (16. gitarski solo svih vremena prema Guitar World Magazinu).

Jedna od njihovih stvari prozvana je najboljim riffom u posljednjem desetljeću

Nevjerojatno kako su dvije pedale komplementarna bića kada se spoje sa zaigranim bas riffom.

Možda a vrijeme će to pokazati i najbolji studijski projekt nakon Some Girls iz 1978. Uvodna Rough Justice ima sve odlike tipičnih brojeva Stonesa fundiranih na rhythm and bluesu naglašenom Woodovom slide gitarom i boogieju, s energetskim nabojem i čvrstim riffom te atmosferom koja, kao i refren, podsjeća na vrijeme Brown Sugar. Let Me Down Slow te It Won t Take Long kao i kasnija Oh No Not You Again nastavljaju u sličnom tonu albuma iz sedamdesetih.

Nakon solidne AOR-balade Biggest Mistake Keith Richards je uzeo stvar u svoje ruke i poput Jaggera u Back Of my Hand gotovo posve sam odradio dojmljivu baladu This Place Is Empty. Dangerous Beauty s tipičnim muskulativnim R B/blues riffom solidna je, premda ne i odveć inventivna tema, koja će mnogo više smisla imati na koncertima negoli na albumu, dok je Laugh, I Nearly Down prvorazredna emocijama natopljena balada s besprijekornim inkorporiranjem toplih southern-soul orgulja (koje je, kao i većinu instrumenata, odsvirao sam Jagger) te lucidnim posezanjem za surf-country gitarskim twangom.

Naime, U2 su sve samo ne pozeri i bleferi. Elevation, vožena Edgeovim mesnatim riffom odsviranim na gitari Gibson SG, energetska bomba Until The End... te fascinantna višeminutna izvedba I ll Go Crazy If I Don t Go Crazy Tonight, združena s citatima iz Two Tribes te City Of Blinding Lights, donijele su atmosferu furiozne završnice mnogo prije isteka koncerta.

Ali nakon nje odmah slijedi nihilistička Into the death koja već prvim riffom publiku ponovno vrača u stanje divljanja.

Vlak na crtiću sve više i više ubrzava i naravno iskače sa tračnica, a u tom trenutku AC/DC uskaču na pozornicu s moćnim riffom njihovom posljednjeg hita Rock n Roll Train.

Druga stvar (meni lično najdraža), ujedno i najduža stvar na EPu, " Nothing But the Pride ", počinje, kao i prethodna, genijalnim riffom, s dosta bržim tempom i energičnijim pristupom.

Još jedna sporija stvar, masom energije i catchy riffom sredinom pjesme

Melodiozni hadcore i zavijanje u Chop Suey, laganica sa teškim riffom Aerials i (samo) hardcore u Toxicity guraju album sve više po top-ljestvicama.

Osma pjesma " Repelent " počinje škriputavim riffom, da bi onda krenula u brzu puknericu, uz dodatak flanger efekta na gitari, tako da stvar gori

Debela glava nastavlja tamo gdje je Želite (prvi single) stao, reže opasnim riffom, podebljava jasnom parolom i scenski dočarava pravim punkerskim spotom koji kao da povlači paralelu sa legendarnim nastupom Termita u Kristalnoj dvorani opatijskog hotela Kvarner

Toliko o priči a sad malo mužike koje u zadnje vrijeme slušam.E da i nije mi nešto dosadno... pa buraz prči curu nekoliko metara od moje sobe, malo vježbam sklekove, razbijam glavu do krvi, znojim se do kosti, plivam do boli i naravno smišljam riječi nekoliko pjesama mog budućem Heavy Folk Metal benda Zvat će se Shitallica Onako svirati će se melodija ustaških ili ti ga usranih narodnjaka sa nekim heavy riffom kojeg ću ubacit i pjevat će se s Death Metal glasom I sad recite jeli mi dosadno

Oduševljenje ide do te granice, da sam čak spreman izjaviti da je to jedna od najupečatljivijih metal rock stvari ikada, sa baš tim razarajućim, a u isto vrijeme tehničko laganim i jednostavnim, riffom koji svojom snagom bez ikakvih problema može srušiti i najveći ovozemaljski neboder, te prodrijeti do najsitnijih, za emocije zaduženih pora mozga i uzbuditi ih do same ekstaze.

Nakon toga ubrzanje, Hate World Vide podsjeća svojim izbrejkanim riffom na War Ansamble, još jedna sa Seasonsa