Današnji prostor biskupije po riječima biskupa Bogovića posjedovao je kontinuitet biskupijskih središta kroz povijest a zahvaljujući nadbiskupu Tamarutu vrlo je lako došlo do razdiobe između bivše Riječko-senjske nadbiskupije i nove Gospićko-senjske biskupije.

Nakon podjele Riječko-senjske nadbiskupije, u rujnu 2000. inkardiniran je u novonastalu Gospićko-senjsku biskupiju, u kojoj do kolovoza 2004. vrši službu župnika u župi Zagorje Ogulinsko.

R.) Na Uskrsni ponedjeljak obilježena je u Ogulinu deseta obljetnica od osnivanja doma za stare i nemoćne Biskup Srećko Badurina čiji je osnivač Caritas Gospićko-senjske biskupije, odnosno tada Riječko-senjske nadbiskupije.

U domu koji koristi prostor stare bolnice Ogulin okupili su se uz ravnateljicu Ružici Salopek i osoblje doma gospićko-senjski biskup mons. dr. Mile Bogović... predsjednik Upravnog vijeća, ujedno ogulinski župnik i dekan mr. Tomislav Rogić, nekadašnji ravnatelj Caritasa Riječko-senjske nadbiskupije i ravnatelj Papinskih misijskih djela pri HBK dr. Milan špehar, kao i ogulinski gradonačelnik Nikola Magdić sa zamjenikom Tonom Radočajem.

- Bogović, Mile, " Svećenici s područja današnje Riječko-senjske nadbiskupije poginuli u Drugom svjetskom ratu ", Zvona, 1992., br. 6, str. 5.

On je osobno svojim« naivnim »stilom na pročelje dodao reljefe: 1. grbovi Riječko-senjske nadbiskupije, krbavskih knezova i Ludovika Perovića (između ulaznih vrata i prozora iznad njih, 2. zagrljaj pape Pavla VI. i patrijarha carigradskog Atenagore 1964. u Jeruzalemu (unutar nadvratnog luka) i 3. lik Marka Mesića (pokraj sv. Pavla) koji je svojevremeno obnovio crkvu.

Ove se godine navršilo i deset godina postojanja Riječke nadbiskupije pod tim imenom i u novim granicama, nastalim nakon podjele Riječko-senjske nadbiskupije 25. svibnja 2000. godine.

Prvim ekonomom Riječko-senjske nadbiskupije imenovao ga nadbiskup Viktor Burić 6. prosinca 1969., a do ' 80. vršio je i službu ekonoma Bogoslovije u Rijeci.

Bio je nadbiskupski tajnik (1971. - 1974.). profesor crkvene povijesti na Teologiji u Rijeci (1971. - 2000.), generalni vikar Riječko-senjske nadbiskupije (1993. - 1996.), upravitelj Sakralne baštine u Senju (1985. - 2000.).

Novi kamen temeljac za gradnju crkve 28. kolovoza 1998. g. postavio dr. Ivan Šporčić, generalni vikar Riječko-senjske nadbiskupije.

Misu će predvoditi dr. Ivan Šporčić, negdašnji generalni vikar i apostolski upravitelj Riječko-senjske nadbiskupije, koji je blagoslovio i kamen temeljac prilikom početka radova na ovoj crkvi.

Tri godine bio ste kao župnik vezani uz župu Gospić, ali u isto vrijeme također u Gospiću pripremao je osnivanje Riječko-senjske nadbiskupije, što se i dogodilo 1969. godine.

Tako je objavljena izjava za tisak Ordinarijata riječko-senjske nadbiskupije, donesene su glavne misli iz duge rasprave mladih s nadbiskupom, a trojica novinara iz uredništva razgovarali su u Rijeci s nadbiskupom Burićem kako bi upotpunili informacije.

Postaje sjedište novoosnovane Riječko-senjske nadbiskupije i metropolije te sveučilišta.

Nakon mise gosti su se okupili u prostorijama Pastoralnog centra Alojzije Stepinac gdje su župni aktivisti predali biskupu Bogoviću 50 - tak panoa s fotografijama i životopisima svećenika s područja Riječko-senjske nadbiskupije stradalih u vrijeme terora u Drugom svjetskom ratu.

Marijana Kovača, našega revnog i neumornog kroničara svih ratnih događanja na području današnje Riječko-senjske nadbiskupije.

Obnovljena je 1999., a blagoslovio ju je, 13. lipnja iste godine, dr. Ivan Šporčić, generalni vikar Riječko-senjske nadbiskupije.

Od 1993. - 1996. god. bio je voditelj studentskih službi, a od tada prestaje s tom dužnošću i dobiva dužnost ravnatelja Caritasa riječko-senjske nadbiskupije. 1. travnja 1995. zasnovao je radni odnos na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, od kada na Teologiji u Rijeci predaje kao viši asistent s punim radnim vremenom. 1999. god. na osobnu zamolbu razriješen je službe ravnatelja Caritasa riječko-senjske nadbiskupije, nakon što je u Ogulinu otvorio Dom za starije i nemoćne« Biskup Srećko Badurina ».

Nakon što je 1935. godine imenovan senjsko-modruškim biskupom, mons. Viktor Burić 1969. postao je nadbiskup novoosnovane crkvene pokrajine Riječko-senjske nadbiskupije.

Početkom 1990. preuzima upravu tadašnje prostrane Riječko-senjske nadbiskupije koju će voditi u burnim vremenima prijelaza iz komunizma u demokraciju, godinama rata u kojima je velik dio dijeceze ostao pod srpskom okupacijom s velikim brojem prognanika i izbjeglica.

Shvatio je zašto se bune svećenici na odlasku biskupije iz Senja u Rijeku 1969. godine biskupija kada je spajanjem Senjske i Modruške biskupije s Riječkom nastala Riječko-senjske nadbiskupije.

Djelo govori o ljudima koji su svjesno išli u smrt jer se nisu htjeli odreći života bez vjere u suživotu s komunističkom ideologijom, istaknuo je Crnković dok je msgr. Bogović istaknuo 30 - ak navedenih žrtava svećenika s područja bivše Riječko-senjske nadbiskupije te kako je Bakovićevo djelo zapravo spašavanje povijesti. U knjizi do izražaja dolazi mučenička era hrvatskog kršćanstva, koja nije smjela biti nadahnuće novim naraštajima katolika sve do danas, a osobito je izražen i ubilački nagon jugokomunizma.

S obzirom da je dosadašnji predstojnik Nacionalnog katehetskog ureda dr. Zvonimir Kurečić potreban na novoj dužnosti, biskupi su za novog predstojnika izabrali dr. Milana Šimunovića, svećenika riječko-senjske nadbiskupije i profesora na teologiji u Rijeci.

Izabran je dubrovački biskup Želimir Puljić a na mjesto predsjednika te komisije izabran je krčki biskup i apostolski administrator riječko-senjske nadbiskupije Josip Bozanić.

Svećenički dan kojega ove dvije biskupije proslavljaju zajedno svjedoči da i nakon administrativne podjele Riječko-senjske nadbiskupije postoji zajedništvo prezbitera.

Za svećenika Riječko-senjske nadbiskupije zaređen je 1975., a 29. studenog 1980. je doktorirao.

Od god. 1972. do 1976., kao sjemeništarac Riječko-senjske nadbiskupije, pohađa vanjsku realnu gimnaziju u Pazinu i završava je oslobođen polaganja mature.

Po povratku, uspješno nastavlja svoj studij sve do diplome 1984. Ispunivši sve kanonske uvjete, zaređen je za đakona Riječko-senjske nadbiskupije 12. prosinca 1982., a za prezbitera na blagdan sv. Vida, 15. lipnja 1983. Mladu misu slavi u Gerovu, 3. srpnja 1983.

Obnovljenu crkvu blagoslovio je 15. studenog 1998. godine dr. Ivan Šporčić, generalni vikar Riječko-senjske nadbiskupije.

Za vrijeme Domovinskog rata zajedno sa Karitasom riječko - senjske nadbiskupije osniva Centar za ratnu proizvodnju hrane, koji je proizveo oko 2.000 vagona hrane za izbjeglice i prognanike, a u dva mandata je bio član Poglavarstva Karlovačke županije zadužen za poljoprivredu.