U senzacionalno uspješnom Engleskom pacijentu problematizirao je intrigantnu vezu mađarskoga grofa i udane Engleskinje na pozadini predstojećeg Drugog svjetskog rata, demonstriravši sofisticiranost i oporost nekarakteristične za produkcije takve vrste. Talentirani gospodin Ripley ponudio je pak razmatranje homoseksualne ljubavne naklonosti inhibiranog i frustriranog, emocionalno nesazrelog naslovnog protagonista prema objektu njegove ne samo erotske nego i društvenohijerarhijske čežnje. Studengora u neku ruku spaja motive ta dva filma: ratna pozadina, trpljenje pojedinaca pod ideološko-političkim pritiscima i afirmacija univerzalnih ljudskih vrijednosti, jednako kao i vremenski-prostorno složena naracija naslijeđe su Engleskog pacijenta, a inhibiran protagonist koji potiskuje vlastiti emocionalni intenzitet naslijeđe je Talentiranoga gospodina Ripleyja.

Ukupni dojam bio bi i bolji da je Ripleyja odigrao netko raspoloženiji od Johna Malkovicha čiji je manirizam već godinama teško podnošljiv.

A prijedlogom »za Ripleyja« proglasio je zahtjev da se dobije strateški partner koji nema nikakav utjecaj na strateške odluke i proteste stoga što MOL ima po dva člana Uprave i Nadzornog odbora, čija je suglasnost potrebna za sve strateške odluke.

Ovaj put u pitanju je život Roberta Leroya Ripleyja, jednog od najpoznatijih svjetskih lutalica, a ujedno i istraživač te novinarski kolumnist.

Filmske su nas ekranizacije McEwanove " Utjehe stranaca " i " Talentiranog gospodina Ripleyja " Patricie Highsmith podsjetile na romane koji su svoja suptilna portretiranja mračnih predjela ljudske prirode smjestili upravo u Italiju, a sve to zapakirali u atmosfera intrigantne napetosti.

Što se pak tiče uloge u filmu Cavanieve, priznat će kako ne osjeća posebnu simpatiju za Ripleyja, ali kako je spreman potpisati onaj dio njegove filozofije po kojoj se " rađamo više puta, imamo više života i kako je nužno izgraditi spremu za svakog od njih ".

Svojevrstan spoj američkog psiha, Toma Ripleyja i Hanibala Lectera, kompleksne amoralne mračnosti i vrhunske inteligencije, gospodin Brooks izborom tumača Kevina Costnera (i njegova animalnog, no ipak komplementarnog aspekta Williama Hurta) dobiva dodatnu, složenu, nadrealno-začudnu komponentu.

Baš kao što je to bio slučaj s Rađanjem jedne nacije za Griffitha, i Studengora je film s kojim je Minghella konačno postao relevantan: premda je smješten u šezdesete godine 19. stoljeća, njegova je tema za današnju publiku kudikamo važnija od Engleskog pacijenta i Talentiranog gospodina Ripleyja.

Nadalje, Marcel je napisao nekoliko zapaženih putopisnih reportaža, sudjelovao je na izložbama reportažne fotografije, radio je kao scenarist i urednik televizijskog EPP-a, pripremao tabloe crtanih zanimljivosti u stilu Ripleyja (crtali su ih Dovniković, Beker, Kolar i drugi), pisao zanimljive podlistke: jedan od njih, o podmornicarima u II. svjetskom ratu, rezultirao je knjigom Podvodni ratnici (1979.).

U istom trenutku on sreće osobu koju se najviše bojao sresti i osobu koju najviše želi sresti, onu koja će ga zavoljeti kao Toma Ripleyja, a ljubav je ono za čim on, uz viši socijalni status, najviše žudi.

I konačno, na samom kraju, za razliku od Highsmithove, koja Ripleyja pušta da bogat (ali sam) ode brodom sretan bez grižnje savjesti, Minghella ga prisiljava da uz potpuni emotivni slom ubije (opet) jedinu osobu do koje mu je stalo.

Pritom se dijelom služi pustolovnim temperamentom svog akcijskog lika Jasona Bournea, a dijelom lukavošću u stilu talentiranog gospodina Ripleyja iz istoimenog filma

Damon, s iskustvom Talentiranoga gospodina Ripleyja, odlično utjelovljuje čovjeka rastrgnuta između idealističkih načela i brige za svoju budućnost i sudbinu svoga sina.

Minghella je na DVD-u objasnio namjeru podjele: »U filmu postoji mala svađa između jazza i klasične glazbe.« Zapravo je to glazbeni odraz različitosti likova konvencionalnoga Ripleyja (koji svira klasičnu glazbu) i raskalašenoga Dicka (kojemu je jazz životna hrana).

Mladi lopov Gabriel Martin upozna prekaljenog kradljivca umjetnina Keitha Ripleyja i pristane s njim izvesti krađu super vrijednih Fabergeovih jaja iz njujorškog muzeja Romanov

Nova TV će od jeseni prikazivati i novu dokumentarnu seriju ' Vjerovali ili ne ', baziranu na putovanjima i otkrićima osebujnog crtača, izvođača i amaterskog antropologa Roberta LeRoya Ripleyja.

Zapravo, Leonardovo pomaknuće usporedivo je s onim Toma Ripleyja Patricije Highsmith, samo što njegova strategija nije tako drastična; njegovo je kameleonstvo umjerenije i u njemu nema poriva za ubijanjem drugih nego sebe (što je naravno povezano i s razlikom u žanru, s obzirom da se radi o drami a ne krimiću).