I riskiram jos jedno bolno vratno ukazanje.

Rano je da se oklada kuvertira - ali kako ne riskiram ništa osim ugleda dalekovidog političkog analitičara, koji ionako možeš okačiti mačku za rep, spreman sam ovdje i ovog časa dati svoje prognoze rezultata narednih parlamentarnih izbora, bez obzira hoće li se održati u studenom ili u prosincu.

takvo nešto proći to je šok i za osobu koja to prolazi a i za okolinu, užasno i trajno iskustvo, meni je baka umrla od karcinoma želuca, ali ona se predala ona se nije niti pokušala boriti, nitko ne shvača šta ima dok to neizgubi, svi uzimaju sve zdravo za gotovo, ja nikada nisam ništa cjenila dok nisam izgubila best frenda (pukla mu je srčana aorta, hitna nije htijela doći, nisu mogli ništa napraviti, ali ipak su obvezni doć), nakon toga sam shvatila da se svaki dan treba proživit najbolje što može jer nikad neznaš što te čeka, ja se toga možda malo prestriktno držim, ja možda malo previše izlazim, previše riskiram, al znam da nikada za ničim neću žaliti, to što te ne ubije ojača te, totalno ti se divim jer ja neznam dali bi to imala snage izdržati (lilyyy 27.08.2006., 14:47:09)

Svakodnevno riskiram svoj život zbog vozača koji ne voze umjerenom brzinom, a navečer je jako loša rasvjeta da te vozači ni ne primijete.

Često premašim generalne okvire i tada riskiram.

Jedina stvar koja je moguća jest da mu se ne sviđam, mada sumnjam, jer fakat nisam loša; - D Što ti misliš da ga ovaj put direktno pitam i riskiram da mi padne obraz na zemlju od sramote il da se povučem i vidim hoće li on što poduzeti? Stvarno ne želim ispast napadna ili tako što, jer mislim da frajeri to ne vole, a ne volim ni ja radit nešto protiv sebe... Aj reci nešto pametno...

Doktorica D. je odgovorila da nismo u opasnosti ali je za nju porod počeo, jer je ctg zabilježio trud, a kako doktore svi povlače na odgovornost ako nešto ne ispadne dobro, njezina odluka je da ostanem u rodilištu. Uostalom, sami ste došli u rodilište, a porod je nešto što se ne može izbjeći; što Vam je sad tu čudno? - rekla je doktorica gubeći strpljenje. Da, ali došla sam na amnioskopiju, a ne na porod, rekla sam; a i trudovi su tako slabi da ja još ne osjećam da je porod počeo. Pa zar Vam je sad bitno hoćete li ostati u rodilištu sad, ili za nekoliko sati? pitala je doktorica. Važno mi je jer nemam svoje stvari, nisam se istuširala, nemam spavaćicu, suprug nije došao sa mnom itd., a osjećam se još uvijek dobro i bez potrebe da riskiram ležanje na krevetu od 10 ili 15 sati ili drip, odgovorila sam.

Međutim, nisam spreman da se kockam s budućnošću ove zemlje ili riskiram novac koji je međunarodna zajednica uložila u njenu rekonstrukciju.

Trebam li to učiniti kako bih mu dokazala da ga volim ili da riskiram prekid naše veze?

... poželio sam nešto napisati danas, ali mi je glava bila nekako totalno prazna... niti najmanje naznake o čemu bi mogao... totalna bezidejnost... već duže u glavi imam ideju o postu koji bi govorio o meni kao lošoj osobi, gdje bi izbacio sve one neke loše stvari, kritiku sebe, ali ne znam kako to uopće započeti na neki pametan način... i onda se dogodilo jedno iznenađenje... mail koji mi je razvukao osmijeh, ali i probudio neka razmišljanja... i zato te loše stvari ostavljam nekoj drugoj prilici: -)) moja bivša djevojka je bila strašno nezadovoljna svojim faksom (nije mail bio od nje, ali ovo mi dođe kao neki uvod)... stalno mi je trubila o težini tih ispita, broju stranica knjige, nepravednim profesorima... moja reakcija je uvijek bila prilično loša i blesava, jer bi ja konstatirao da si je ona sama izabrala taj faks, pa sad valjda mora izdržati, znati se nositi sa svojom odlukom... naravno, ona se uvijek vadila na to da nije ona mogla znati da je to tako, međutim i ja sam išao na težak faks (ali sa ipak poštenim profesorima) i kad sam ga upisivao prilično sam dobro znao kakvo me " sranje " očekuje... i bilo mi je ponekad stvarno teško, ali nosio sam se s tim nekako, ponekad bolje, a ponekad lošije...... e sad, kako danas gledam na svijet i život, malo mi je žao da sam bio tako nekako ograničen u glavi, jer zašto mi nikad nije palo na pamet da bi mogao probati studirati i negdje izvan lijepe nam zemljice... ma znam i odgovor... zato jer bi to bilo još teže... možda i ne toliko sa aspekta težine ispita ili zahtjevnosti neke tako znanstvene discipline kojom bi se bavio (kako ovo pametno zvuči), nego uopće dovesti se u poziciju da upadnem tako negdje, izboriti neku stipendiju, financijski to sve podnijeti u obitelji, sve su to valjda bili tako visoki zidovi da nisam ni pomišljao da li ih je moguće prijeći... to je sve bilo nešto daleko i nedostižno i za neke druge ljude... danas mi se stvari ne čine tako nedostižnima... žao mi je i da sam ko klinac bio toliko zajeban da nisam htio trenirati plivanje ili tenis, na što su me starci pokušavali nagovoriti, a danas mi je takvo zadovoljstvo otići na bazen ili se ispuhat na tenisu... ponekad loše procjenim neku situaciju, ne riskiram, a uvijek sam najljepše stvari doživljavao kad bi skrenuo s nekog utabanog puta... i zapravo se divim toj jednoj dragoj djevojci... jer tako je mlada, a živi puno hrabrije od mene... i ovih je dana tužna jer mora otići, daleko, preko bare, na faks, daleko od svoje obitelji i prijatelja, ali svejedno, na kraju priče će znati puno više toga nego ja i proći će puno više toga nego ja... a i već sad je odraslija od mene: -))... i moći će biti ponosna što se sa svojim talentom izborila za takvu priliku i što je imala hrabrosti iskoristiti je... a da mi fali, fali mi: -))... planiram opet neko mini putovanje uskoro, nadam se da ću uspjeti... i ipak sam smislio jednu želju za ovu godinu: želim putovati... volim putovanja... volim upoznavati ljude i krajeve koji su drukčiji od ovih koje ugledaš svako jutro kad se probudiš... jer iako ti je ono tvoje uvijek najdraže, upoznavanjem i prihvaćanjem različitosti možeš postati samo bolja osoba... moja najdraža izreka koju sam jednom već spomenuo kaže da granice nisu stvarne, one postoje samo u ljudskim glavama... volio bih da moje s vremenom potpuno nestanu...

I rekoh, nikad vise necu kuhati... da riskiram pola susjedstva za vrazji krumpir.

Odlučili smo da je bolje da ne riskiram opet, pa da me nosači moraju spuštati u vreći kao što je bio slućaj prethodnog dana kada smo susreli četvoricu nosača kako u vreći spuštaju neku osobu na nižu visinu.

Riskiram preskakanje s teme na temu, konfuzija je u više glava, nije samo moja u pitanju.

Međutim, nikako se ne mogu složiti s Vama da su u prethodnom porodu liječnici napravili grešku, uključivši Vam drip (i ovime riskiram daljnju, žešću raspravu o dripu na ovim stranicama).

Kad je vidjela da ne odustajem i da se spremam izići, pozvala je policiju, jer nije željela da riskiram život.

Ovaj sam put čvrsto odlučio da ništa ne riskiram.

Standardno kažem zato jer kad ne znam koji kolač onda ne riskiram i naručujem tiramisu, pa tako već neko vrijeme u slastičarnama obavezno (uz ostale kolače;)) uzimam tiramisu i uspoređujem okuse i slatkoću tog divnog pripravka.

prvo, ime korespondira onome što bih ja tebi porčila da ideš na moj faks. drugo, ne bih ti savjetovala da spominješ ljudima mamice i tatice, jerbo moja mamica i moj tatica plaćaju muzičku akademiju (koja je u raspadu da ne može biti većem btw) mojoj sestri (da ne spominjem život u zegeu i instrument na kojem svira - ja sam vam iz os-a) isti ti moji mamica i tatica ne mogu imati mene na grbači, pa radim za jebenih 17 kuna na sat po 8 sati dnevno, pa mi se sere svaki božji put kad trebam na predavanje, da ne govorim kad moram pripremit ispit. jer riskiram jebeni otkaz koji si ne mogu priuštiti.

Jel bi se moglo dodati jaje i ribanog sira pa napraviti neke popečke/polpete i pržiti na ulju ili samo na teflon tavi ili ipak ostaje onaj okus " jučerašnjeg krumpira ": flop: ili izmiješati sa sirom i snijegom od bjelanjaka pa zapeći u pećnici (nisam sigurna da li sam to sanjala ili stvarno negdje pročitala, pa da ne riskiram: D).

Ali znam da riskiram cilu karijeru, ugled u narodu i po birtijama, i to samo zato šta san se prvi put u životu odlučija pisat nešto o Pezziju.

Marc Forster omogućio mi je da riskiram s ovom ulogom.

Riskiram ja, sve do jednog puta ", kroz smijeh je Jelena ispričala o suradnji s Ivanom i Aleksom, dizajnerskim dvojcem ELFS.

Ja riskiram više od mnogih, ali bogami i dobivam više od mnogih.

anđelko@ primudri, e ne bi ti ja išao u bilo kakav oblik koji u svom nazivu nosi izraz parada to mi je isto kao dekodirani kod noć otvorenih crkava.. (ovdje riskiram da me helena@ i drina@ ne \ " otkače \ ") i slični nemušto i nepotrebno skovanih \ " odgovara \ " na aktivnosti profanih i nakaradnih skupina, civilnoga društva i udruga Bogtesačuvaj.. bilo bi bolje da to bude \ " marš različitosti \ " zašto ja kao pater familias, ne bih mogao svoje pleme izvesti na Trg i Zrinjevac, da me čuvaju specijalci, jer imam specijalan osjećaj da sam različit i da mi se pridruže, u svoj svojoj \ " toleranciji \ ", potomci JBT i ostalih satrapa, novinari od Kuljiša do Butkovića, od Kontre do Iskoraka s uglednim političarima, od \ " rovkastog \ " Lučina do najtolerantnijeg Hebranga i presmiješnog Milanovića

" Pišem i riskiram da me proglase ridikulom, no bankar ipak, hvala, nikad ne bih htio biti. "

Znam da ovime riskiram odlazak u pakao, ali imam teoriju da ako ne vjeruješ, onda pakla ni nema.

Pretpostavljam da riskiram dio svojeg kredibiliteta kao novinara u Engleskoj pišući tako osobnu riču o svojoj vjeri u Boga, i kako su međugorski događaji utjecali na mene, ali osjećam da to moram učiniti.

Pa riskiram da mi zbog ovoga ukinu signal za TV prijam.

U biti, kad razmislim, u vožnji se svega ljudi od mene mogu nagledati - pjevanje, lupanje po volanu u ritmu muzike (za ples), mahanje rukama gore-dole (isto u nekom ritmu), krivljenje facom dok svira neki dobar solo i glumljenje rukom kao da ga sviram, pa sve do pičkaranja na najjače uz neizostavni detalj da je redovito prozor otvoren i podosta riskiram da mi netko ne da pošteno po pičci.

Riskiram da napišem potpuno ženski tekst i otkrijem previše toga o sebi.