No dok je, primjerice, antologijsko Joossovo djelo Zeleni stol, groteskno u raspravi političara s maskom za stolom uvod u ratne patnje gdje gospodari Smrt, ovdje će političari nakon ritamske rasprave za stolom otići za instrumente, i pokrenuti ples.

Sada je pak Rundek preuzeo ritamske dionice, a Zajec solističke.

Tri najznačajnije ritamske značajke jazza su sinkopirani ritam, sloboda izvođenja i stalan ritmički puls.

Jazz glazbenici su imali slobodu izvođenja tj. mogli su usporavati ili ubrzavati ritamske figure.

Drugi je prizor koji slijedi prvi, u kojemu zasebne skupine instrumenata sviraju društveno udaljene plesove menuet, kontradancu i njemački ples ne u nizu i različitim prostorijama ili različitim dijelovima prostrane plesne dvorane nego istodobno, kako je Don Giovanni zapovjedio kada je, u svojim uputama Leporellu prije zabave, zatražio da se menuet, follia, allemana otplešu bez reda. Plesovi koji potiču primjereno ispreplitanje pojedinaca u klasičnoj viziji društva superponirani su u prizoru stalno rastuće ritamske napetosti i zbrke.

Primjena najjednostavnijih ritamskih figura, četvrtinka, osminka i njihove pauze. 4. U daljnjim razredima razvijaju se ostale ritamske figure, tj. njihova primjena u jednostavnijim vjezbama i kompozicijama 5. Upotreba tri i četiri palice

Slično tomu, svirku na sviralama odlikuju netemperirano dvoglasje, raznovrsni kratki motivi i čvrste složene ritamske figure (Zanimljiv opis svirke svirala (dvojki, dvojnica) donosi Ludvik Kuba: " Motivić skoči, nekoliko se puta povrati i promjeni, a onda iščezne kao lakardijaš i makne se drugome " (Kuba 1899: 32)).

Puhačke sekcije njemačkih orkestara obično zavrjeđuju pohvale zbog intonacijske i ritamske preciznosti, no te su vrline uslijed interpretacijske nefleksibilnosti ovdje gotovo prešle u slabosti budući da su pogotovo u mehaničkom ponavljanju obrazaca pratnje zvučali nezgrapno te su na momente ugrožavali primat melodije kao srž belkanta, nešto što ni kod kasnog Verdija uza svu kompleksnost partiture ne dolazi u pitanje.

Nakon toga uče prepoznati, pročitati i izvesti notni zapis za mali bubanj i set bubnjeva, jednostavne ritamske uzorke i prijelaze.

Učenici drugog razreda uvježbavaju flam i paradidl, različite inačice ritamskih uzoraka s uporabom šesnaestinskih figura, ritamske uzorke slow rock i shuffle te prijelaze u trajanju cijelog takta.

U svojim skladbama na ovom nosaču zvuka koristi obilje harmonija, čija raznolikost nadmašuje onih karakterističnih tri-četiri u popularnoj glazbi, te složenije glazbene forme, velike dinamske i ritamske raznolikosti i gradacije, a kontrapunktski koristi i kombinira istovremeno više melodija.

Zbirka sadrži brojalice (ritamske i melodijske), popijevke i igre s pjevanjem.

Koncentracija najčišće glazbene energije u izvedbi Brahms trija pršti iz svakog tona tog impulzivnog Beethovenovog djela, a tehnička izbrušenost ne samo u pogledu britke virtuoznosti, nego i nevjerojatne dinamičke i ritamske preciznosti neodoljive je asocijativnosti na antologijske snimke ruske izvedbene tradicije (primjerice onu iz 1956., sa Gilelsom, Koganom i Rostropovičem u izvedbi istog djela).

Njihov stil karakterizira uporaba električne gitare, ponekad slide gitare, usne harmonike i ritamske sekcije basova i bubnjeva.

Soave i smanjeni sastav Zagrebačke filharmonije spremno su reagirali na specifični kolorit, ritamske nijanse i pokretljivost gradeći u trima stavcima (Allegro marcato Moderato Presto) prelijepu glazbenu građevinu.

U njima se mogu naći tragovi modalnosti, sitne ritamske cjeline, sukobljeni ritmovi, kromatika, a kroz modulacije u udaljene tonalitete Chopin im daje još iznenađujućeg šarma.

Transparentnost svakog tonskog pomaka, muzikalno oblikovanje svake fraze, britka preciznost svake ritamske ćelije kod pojedinih solističkih dionica, kod stavaka sazdanih iz malih komornih sastava od dueta do kvinteta te kod orkestra u cjelini razotkrili su višeslojne parodijske neoklasicističke mogućnosti sadržane u ovoj iznimno privlačnoj Stravinskijevoj obradi glazbe 18. stoljeća, inače pogrešno atribuirane Pergolesiju.

U društvu iznimnog klavirista i skladatelja Taylora Eigistija, a bez neugledne, po meni nepotrebne ritamske pratnje, Parlato se u nekoliko brojeva iskazala u punom sjaju svoje muzikalnosti i invencije, s promišljenim spletom decentnih improvizacija.

Premda je Ivo Lipanović svim snagama nastojao vanjskim efektima prikriti intonacijske i ritamske gafove orkestra kakvih na festivalu nije bilo te je Martina Tomčić ostvarila solidan nastup, predstava je djelovala nedopustivo provincijalno.

To se može pokazati na primjeru prijelaza s Warner Brosova zaštitnoga znaka s fanfarama na zemljovid s ispisima naslovnice koji je riješen s pomoću ritamske dionice bubnjeva duboka registra, da bi se potom, za trajanja špice, na podlozi tih udaraljki razvila orkestralna melodija orijentalnoga obilježja.

No nije smirivanje ritamske glazbe bilo tu samo zato da bi ustupilo mjesto himni, nego je i jedno i drugo cijeli glazbeni sklop služilo kao oduljena najava nadolazeće montažne sekvence.

Polaznici usvajaju intonativne i ritamske vještine s istodobnim usvajanjem odgovarajućih znanja s područja glazbene leksike, gramatike i sintakse.

Ritam točaka može korespondirati sa pravilnim muzičkim ritmovima jer Svilar glazbenik i slikar, svjestan je iste ritamske podnice koja prožima gotovo sve umjetnosti, a likovnu pogotovo; materijalizirati nevidljive silnice ritma izazov je par excellace

Poletna, predklasicistička trostavačna skladba ljupkošću je i elegancijom oblikovala konac svečanog koncerta, ali je, istovremeno i pritom, izostavila značajnije ritamske promjene, disonantne tenzije i kontrapunktske vještine na kakve smo, recimo, navikli kod Mozartovih djela u povijesnome slijedu.

Osim popularnih ritamskih uzoraka, bubnjari upoznavaju i usvajaju složene ritamske uzorke, čitaju notne zapise za mali bubanj i set bubnjeva, sviraju breakove ili prijelaze na kraju glazbenih cjelina i izvode sola.

Orkestar je dobro odradio svoju ulogu u cjelini, s lijepim, finim, kontroliranim zvukom ritamske preciznosti, ali bez onog nečeg po čemu se može reći da je izvedba bila upečatljiva.

Svirajući ritamske i melodijske udaraljke, gitare i blok flaute ujedinjen je ritam, pokret, ples, pjevanje, sviranje i improvizaciju.

U tome vješto koristi ne samo naizgled beznačajne prateće ritamske figure nego i osnovni konflikt između gudača i puhača, kojim je obilježeno cijelo simfonijsko stvaralaštvo posljednjeg bečkog klasičara.

U Trinaestoj uri, nastaloj na tekstove dvaju glasovitih Matoševih soneta (Pri Svetom Kralju, Notturno), ideja ritamske organizacije izvedena je iz zadnjeg stiha soneta Notturno koji je sadržajna poanta skladbe.

Od dvije različite stope (peona i troheja) formiraju se dvije ritamske ćelije iskazane omjerima trajanja; one postaju temelj ritmike najvećeg dijela partiture.