Kao1.korak u rjesavanju tog problema je sto vise o tome pricati.. poznatima, nepoznatima (psiholozi i sl.), jer to je kao nacin da se to potpuno u nama osvijesti, (iako smo mi svi potpuno svjesni toga), rekla je da je to na neki nacin priznavanje tog problema sebi a i drugima... 2. korak je da se svatko mora sjetiti trenutka kad je to sve i pocelo, situacija ili osoba koja je to sve i potaknula ili je to nekako sve pocelo samo od sebe (iako je moja teorija da kod svakog postoji tocno odreden uzrok, situacija ili osoba koja je to pokrenula). 3. korak je da si svaki dan govorite da se ne bojite toga, da cete biti hrabri i odlucni da se toga rjesite i da si ponavljate to svaki dan, ali bas svaki kao sto svaki dan pijete kavu, nazovete nekoga, jedete... neki ce reci da je to glupo, jer bas kad o tome ne razmisljaju, onda im je bolje... i je... ali kratkotrajno... a sta onda... opet po starom... jel ' da? i to tako ponavljamo neprestano, a ne zelimo pokusati s necim novim... E i 4. korak.. (po meni i najtezi) je da se svaki dan, takoder, sami svjesno " stavljamo " u situacije koje su nam koma i koje nam predstavljaju najvecu nocnu moru, i da to isto stvarno cinimo svaki dan, jedino tako cemo postici taj efekt da nam to s vremenom postane sve tako normalno da vise ni ne primjecujemo neke " bed " situacije... ne znam ljudi... meni se to sve cini totalno ok... samo treba pocet s tim... sto je, znam, jako tesko, ali mislim da cemo se svi sloziti u tome da je jos teze zivjeti sa eritrofobijom i ne poduzimati nista.. sretno svima crvenglavama