purka, pravedni pokazuje da ima svoj stav i nista ga pa ni godine nece moci skrenuti... covjek razmislja gornjom glavom a ne donjom sta je prava rjetkost... pucaj od zavisti jer vjerojatno nemas takvog decka a i ne zasluzujes bolje nego da te tvoj svaki dan vara s drugom... (ena 11.04.2008., 09:21:18)

PITANJE: Poštovani maloprije sam naletio na vaše stranice i stvarno ste za pohvalu, rjetkost je da danas neko zeli pomoci, mene zanima na mazdi 323 97. god kako na haubi ukloniti adekvatno tragove kamenca, neko kaze poliranjem, neko da se moze i jednostavno arfom, cilitom ili slicnim sredstvom?

- Steelheart - poslušaj ako ništa zbog vrlo dobrog vokala (Michael Matijević) - Hardline-obavezno poslušati, prvi album izbacuju 1992, vrlo dobri hard/melodic rock - House of lords - Od svih bendova iz tog perioda oni su definitivno najviše melodic - Lynch Mob - (george lynch ex Dokken) vrlo dobar hard rock koji se nažalost kasno pojavio - Fastway - britanski glam što je rjetkost - Giant - dosta bacaju na pop/rock ali mogu proći kao glam

Malo me čudi jer kad su bili u zg prije 8 godina na turneji, ni ričards, ni wuds nisu mogli držati gitaru, bili su samo figure na pozornici, a ovaj sad padne s palme (Btw poznam čovjeka koji je bio u timu koji u je presadio jetru davno, kad je takav zahvat bio rjetkost, u švicarskoj klinici.) Sumnjam da su u medjuvremenu postali vitalniji, tako da vjerujem da će koncert ako ga budete pratili dalekozorom biti veliko razočarenje.

Mada ni u svjetu ovakva praksa nije rjetkost pitanje je da li si osiguravatelji na taj način prave veću štetu nego što imaju koristi jer smanjujući prihode zastupnika smanjuju i širinu vlastitog nastupa na tržištu.

svaka cast... rjetkost je izgubit i da ti se vrati lipo lipo

Hvala letećim špagetima, obišao sam nešto malo svijeta pa i ove naše nesretne domovine i ovakva atmosfera i kvaliteta izvođača je zaista rjetkost.

Utopili su se u materijalnom svijetu i prava su rjetkost.

Od davnine poznato kao bogato poljoprivredno i posebice vinorodno područje, znano i kao stankovačko-banjevačko vinogorje, gdje nisu rjetkost i nasadi starohrvatske loze, " prčavca ", općina Stankovci je izgradnjom poslovne zone u Crljeniku postavila temelje dinamičnog prosperiteta u vremenima koja dolaze.

Kombinacija sa Brio3 pojačalom rezultirala je izvrsnom sinergijom, što nije rjetkost kod velikog broja audiofilskih tvrtki poput Rega-e.

Čim sam se ja sa svojim bivšim počela manje viđat, sex je bio češći, a kad smo živjeli zajedno - rjetkost.

iz početka nećeš nikada viditi kornjače kao se sunčaju... to ti je rjetkost... recimo ja svoje nisam vidio cca. 3 mjeseca na otoku da se sunčaju, malo pomalo sam im polako prilazio i kasnije slikao... sada se one ispruže i ne mrdaju kada ih gledamo... neki puta ako uletim u hodnik samo čujem PLJASSSSS, znam da sam ih prepao... ispričam im se i nastavim dalje...

ocigledno ovi iz ljubitelja zivotinja nemaju pojma jer da je to tako opasno za životinje borbe nbi trajale i po 20 minuta i vise sto nije rjetkost i tu nema ozljeđivanja bikova i bik može u svakom trenutku pobjeci ako to odluci zato neka malo bolje to prouce i bikovima je u prirodi da se bore tako ih je bog stvoria jedino triba zabranit one u španjolskoj

Ta odvratna kampanja protiv desno orjentirane konzervativne političarke, koja nikada i nigdje nije rekla da bilo koga mrzi, da mu želi zlo ili da ga treba protjerati, koja nije povezana ni sa kakvim kriminalom (već to je u hrvatskoj politici rjetkost) - dapače, traje godinama.

Uljudba nije jača strana gosp Ivkošića, pa ni takvi " grezi " komentari nisu rjetkost.

Kako su pisma sve rjeđe stizala, a telefon je bio rjetkost, odlučim i ja dati otkaz i vratiti se doma u Zagreb.

Idiote AVETSKI u toj tvornici rade ljudi i redovito primaju plaću što je velika rjetkost u ovoj državi a ti očito nemaš pametnijeg posla pa psuješ jedno od rijetkih mjesta gdje ljudi dobiju plaću na vrijeme.Sjeti se te tvornice sljedeći put kad kupiš kruh u pekari bilo kojoj.IDIOTE

Sto se tice financiskih prevara one nisu rjetkost u zapadnom svjetu.

Osim što pokazuje izniman talent, pokazuje i otvorenost prema ostatku hrvatske skateboarding scene što je za skateboardere iz grada pod Marjanom, prava rjetkost.

Stranice protiv EU nisu rjetkost ni u susjednim nam zemljama, posebice u Bosni i Hercegovini, gdje se također može naći članova iz Hrvatske ali i Srbije.

Tu sam à esto vià ao lijepe šarge a i kavale nisu rjetkost, à ak i na à eku znaju izvirivati ispod kamenitog terena... dolazim na poà etak terena i radim à eku na 15 m.

Nije rjetkost da mještani, koji su prodali oranice i livade strancima sada ponovno koriste zemljišta, jer su novi vlasnici otišli iz Crne Gore, navode Novosti.

To je rjetkost pa postaje predmet sprdnje da se većina nebi osjećala posramljeno, zar ne?

Cico " stari " prijatelju, čitam u literaturi da su slamnatice u prirodi rjetkost, a kod mene ih na tone.

Ovakav tip igre je inače rjetkost, gotovo da ih niti nema.

Warovi se igraju vecinom 5 vs5, ponekad 4 vs4, 3 vs3, 2 vs2, a 6 vs6 ili vise je rjetkost. 3 vs3 se igra vecinom na ClanBase matchevima

" Au pičku materinu ne opet " to se zove buđenje, ne zvoni mi aps nikakav alarm.. budim se svojevoljno, iako mi se spava za popizdit.. eventualno mi frendica ujutro posalje poruku ako imam Dakicevu crnu zbirku zadataka iz matematike... naravno odgovaram sa " ostavljam ti griznju savjesti jer si me " probudila " i jer mi nisi trebala ti ostavit poruku " tonom i privodim kraju dramu kratkim odgovorom " ne ".. poslje se oko sat i pol do cca 10 i pol 11 vucaram po kuci jer jos neznam sto cu sa sobom... ili idem jest nesto ili se tusiram ili isprobavam robu koju cu obuc u skolu... nerjetko je to samo jedna kombinacija crnoga tako da nema prevelike filozofije oko toga... poslje 11 pisem zadacu i tu i tamo nesto ucim.. usput gledam opru pa se rasplacem pa sam sjebana cijeli ostatak dana.. naposljetku rucam.. eventualno nes fino, pa se dobro nazderem onda mi bude malo slabo u busu. oko 13 h idem na stanicu cekat bus koji dolazi tek oko 13 i 15 al ja rađe cekam bus nego da on " ceka " mene.. ulazim u bus.. pun kurac ljudi unutra po obicaju, gledam ako je kakvo prazno mjesto gdje bi mogla zgnjezdit svoje velicanstveno dupe, al bez uspjeha, saljem mrke poglede svima koji sjede i odasiljem lose vibracije... kao i inace. dolazimo do doruge stanice gdje ulazi moja frendica i jos stampedo podivljalih ljudi koji također žele uć u vec na debelo jebeno natrpan bus u kojem ja ne sjedim vec stojim spestana između dvojice iliti starcica iliti nekih apsolutno balavih prvasica.. a ako mi se bas posreci prignjecuju me babe.. pa onda pizde.. " pomakni se nazad otejen sest tuka pa pazi s tun borsun " jebite se svi skupa kolektivno.. di da se pomaknem? da probijem straznji dio busa i da doslepam prikolicu samo za nas otrovne i neuracunljive u bozju mater srednjoskolce? os mi ti nosit torbu? ti je mogu stavit u krilo ako sjednes?.. ma mislim kaman.. neke stvari stvarno dignu tlak.. te pogotovo, zato ja ujutro idem s busom na 7.. poluprazan.. pravi mali raj gdje mozes sjedit ko covjek i spavat.. ili mahnito ucit nes... ili ako ti se posreci sa deckom sjedit na duplom sicu i uzivat.. mada je to sad prava rjetkost.. nazalost... dolazimo do zeljeznicke.. to tako zovemo jer to i je zeljeznicka.. tamo se isprazni bus.. al ono totalka tako da ostanemo samo nas par ubergenijalnih gimnazijalaca i par nonica.. tek onda nađem mjesto pa se vozim samo par jebenih minuta jer je nasa stanica za ispadanje odmah poslje te... izlazim van vjetar me pocne udarat i samarat ko da sam mu nes skrivila.. vratila bi mu istom mjerom jer me pocinje zivcirat.. pomalo se vucem do svevisnje nam skole dok frendica i sestricna trce... samo daj.. ljepo lezerno cekam prijelaz preko pjesackoga i laganim korakom prelazim prijeko.. secem korzom i uocavam ljude.. puno njih.. nikog nepoznam al fasciniraju me jer svatko leti za svojim brigama pa ono.. fascinantno.. dok secem do skole obicno idem kraticom koja prolazi kroz " tunelcek " u kojem je smjesten restoran sa plodovima mora.koji put bas fino mirise tamo, pogledam na mobitel blank fkors nema preidivnog duplog ruba na zaslonceku koji bi me upozorio da imam novu poruku.. jos uvijek se pomalo vucem uzbrdo dok sva krepana i zadihana ne dođem do vrha, zahvaljujem manjku kondicije i sebi samoj.. tesvim dragim ljudima koji mi svakodnevno tupe da pocnem trcat (fakof)... preveliko dvoriste ispred skole odise prevelikim dvoristem i ostavlja dojam prave gimnazije.. sto saksa u pretjerano velikim kolicinama.. otvaram vrata, velika su i mrzim ih i skripe ko vrata iz horror filmova... penjem se dobro znanim stepenistem ispozdravljam ljude koji su zasluzili da budu pozdravljeni i dođem do drugog kata (onaj di je oglasna ploca) pravim se ko da citam nes a zapravo cekam frendicu.. pocnemo se zajebavat.. u smjehu i zajebanciji odlazimo do 3 kata gdje nas ceka nasa svakodnevica-pakao... prvi sat je uvijek sugav.. nikako da svrsi, vegetiram kad zvoni se budim... unutarnje migracije su postale uobicajene (migracije unutar skole tj spustanje sa 3 na drugi kat kako bimo se skupa sa frendom mogli zajebavat ispred zbornice iliti oglasne ploce.. u izvanrednim situacijama dole silazimo samo po hranu na automat ili u situacijama kada sam ja na rubu odlazim po duplu crnu kafu..) drugi sat.. meni obicno zanimljiv.. al svejedno nah bas.. treci sat je kao poslan s neba.. brzo prođe jer sam svjesna cinjenice da ce marenda i da cu setuckat po svjezem zraku i zderat ko manijak... konacno marenda... setuckam i zederm ko manijak, gusim se od smjeha u ozbiljnim situacijama pizdim i time privlacim ogromnu pozornost na sebe.. ok to uvijek radim kad se raspistoljim... poslje dođemo u skolu sjednemo a dvije bogomdane crne kozne fensi stolice i razglabamo.. ja promatram frendicu i njenog decka, znam bolesna sam, al volim se prisjecat nekih stvari.. znam bolesna sam, odlazimo na 4 sat na kojem se meni pisa jer sam prvotno unijela prevelike kolicine tekucine u sebe... preskacem 4,6,7 sat jer se događa isto.. unutarnje migracije itd.. samo da napomenem.. 7 sat.. na njemu sam totalno off.. poslje tog sata locem duplu kavu.. pa radim debila od sebe i msilim da sam svima zanimljiva a zapravo vec svima idem nakurac.. na korzu se malo razbudim, dok secem do stanice iako mi bus krece tek za pola sata.. cekam bus s frendicom pa eventualno pjevamo ojesme od Jon Lajoie-a ko debili i plesemo ko da smo napusene... normalno uz to ide eksplicitan text pjesme.. (vaginas, penis-es, cocks, peckers, balls, sexual intercourses, etc) šoleman otvara vrata i ja prva ulazim nutra.. poslje sofera fkors.. pokazujem pokaz, sjedam na prazno mjesto.jer je bus plouprazan.. tonem u slusalice muziku i svoje misli koje se raduju jer je prosao jos jedan psihotican, sjeban, šugav, čudan, nepodnošljiv dan... u tih pola sata sto putujem doma obicno razmisljam o decku. ok doma sam.. konacno.. letim u sobu, palim komp, logiram se na msn.. naravno nema nikog pametnog pa se razocarano vracam u kuhinju kako bi svojoj dragoj familiji dala daily report.. navecer inace neradim nis sa se skolskog tipa tice... ili jedem ili se zivciram.. koji put i jedno i drugo.. inace samo visim na netu, msnu.. ili samo cekam ako cu dozivjet neko ukazanje.. kad se umorim ili kad mi je vec dosta zivota odlazim umrijet na neko vrijeme.. prije nego zaspem obicno razmisljam os vemu i svacemu.. onda zaspim do jutra oko 9.. gdje pocinje opet ista drama

Luzer u jednom postu navodi kako je svojoj djeci rekao da ne dozvole da im itko maše diplomom pred nosom najbolje oslikava njegovu iskompleksiranost umjesto da djeci objasni što je autoritet i kako se poštuje, ona su mu instrument za bolesne komplekse drugo, djeca trebaju studirati radi napretka u svemu, a i potrebe (intelektualizam je VOKACIJA DUŠE, prvenstveno), intelektualac se ne postaje (PRAVI), ali to je rjetkost; diploma nije sredstvo za rat, klasni rat sa 25 g. ja sam živjela neovisno od roditelja u svom stanu a stvarno koji bolesnik: sententia se hvalila., on svaki put kad ja spomenem_ a uvijek u kontekst spomenem, jer on to traži _ doživljava ona se hvali a kad on priča što ima, onda je to normalno općenito Luzeru kod takvih kao ti, primjetila sam sljedeće: ako vam čovjek ne veli što ima, po vama ispada da nema, a ako vam veli što ima, ispada da se hvali samo kad vi pričate o sebi, to je normalno, a baš si se ti hvalio i to se itekako vidi i još nešto: isčitavajući tvoje stare postove, vidim da se ti i Kristijan osjećate ugroženim od drugih komentatora, što se očituje u napadima, omalovažavanju, svađanju i prepucavanju

Kod tankera primjerice boravak u luci je sveden na minimalno vrijeme da posada ni ne razmišlja o izlasku na kopno pa nije rjetkost da pomorci i po 4 do 6 mjeseci budu konstantno na brodu što je strašan fizički i psihološki zamor.

Iako je rjetkost da na ovakvim susretima sve ide " ko po loju ", Zadrani zaista nisu imali niti jedan razlog prigovora.